PROGRAM KINOTEKE 2026. godina

 Eva Libertad, Španjolska, 2025., 99'

Ángela je mlada gluha žena koja čeka dijete sa svojim čujućim partnerom Héctorom. Kako vrijeme odmiče, Ángelini strahovi vezani za majčinstvo rastu, a nakon rođenja kćeri bori se s ispunjavanjem majčinske uloge u svijetu neprilagođenom gluhim osobama, ali i s Héctorovim nerazumijevanjem... Snažna i dirljiva drama redateljice Eve Libertadpolubiografska je priča glavne glumice Miriam Garlo. Koristeći španjolski znakovni jezik i dosjetljive zvučne efekte, film autentično prikazuje život gluhe žene koja se suočava s odgojem djeteta u svijetu kojem osjeća da ne pripada. Premijerno je prikazan u programu Panorama filmskog festivala u Berlinu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film.

„Oni koji čuju i gluhi su dvije kulture“ rekla je objašnjavajući svoj film španjolska redateljica Libertad. „Sorda“ se bavi sudarom te dvije kulture kroz lik mlade gluhonijeme majke koja je gotovo pa zdvojna što joj novorođenče čuje: među njima će stoga odsad postojati nepremostivi jaz. Srce filma je glavna gluhonijema glumica, inače redateljičina sestra.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

Jim Jarmusch, 2025., FR, US, IT, DE, IE, 110'
Uloge: Tom Waits, Adam Driver, Mayim Bialik, Charlotte Rampling, Cate Blanchett, Vicky Krieps, Sarah Greene, Indya Moore, Luka Sabbat, Françoise Lebrun

Novo ostvarenje kultnog redatelja Jima Jarmuscha duhovit je obiteljski mozaik od tri priče smještene u trima različitim zemljama, i bavi se temama obitelji, starenja i teškim vezama između roditelja i njihove odrasle djece. Film prati djecu i njihove manje-više otuđene roditelje u SAD-u, Irskoj i Francuskoj. Jeff (Adam Driver) i njegova sestra Emily (Mayim Bialik) voze se u posjet ocu (Tom Waits) kojeg dugo nisu vidjeli. U raskošnom domu u Dublinu, majka (Charlotte Rampling) razgovara telefonom s terapeutkinjom dok iščekuje dolazak kćeri Timothee (Cate Blanchett) i Lilith (Vicky Krieps). Blizanci Billy (Luka Sabbat) i Skye (Indya Moore) zadnji put posjećuju stan svojih preminulih roditelja u Parizu. Ispripovijedan je u za Jarmuscha karakterističnoj maniri, uz atmosferičnu mješavinu humora i melankolije.

Dobitnik je Zlatnog lava, nagrade za najbolji film, ove godine Veneciji.

Rob Reiner, 1989., SAD, 96'
Uloge: Billy Crystal, Meg Ryan, Carrie Fisher, Bruno Kirby

Nastao prema briljantnom scenariju Nore Ephron, Kad je Harry sreo Sally govori o prijateljstvu koje polako, kroz godine, prerasta u ljubavnu priču. I sam film je, kroz godine, od popularne romantične komedije prerastao u kulturološki fenomen koji je redefinirao žanr pristupajući vječnoj temi „Mogu li muškarci i žene biti samo prijatelji, a da seks ne stane na put?“ inteligentno, iskreno i duhovito.

Film je odmaknuo žanr od fizičke komedije prema verbalnom nadmudrivanju i psihološkoj dubini, utirući put mnogma koji su uslijedili.

Vjerojatno niste znali da kultnu rečenicu „Naručit ću isto što i ona“ (I’ll have what she’s having), nakon slavne scene glumljenog orgazma u restoranu Katz’s Delicatessen, izgovara majka redatelja Roba Reinera, a dirljivi intervjui sa starijim parovima koji se pojavljuju kroz film temelje se na stvarnim ljubavnim pričama koje je Nora Ephron godinama prikupljala.

„Kad je Harry sreo Sally“ prikazujemo u sjećanje na nedavno preminulog redatelja, glumca i producenta Roba Rainera. Impresivnom je karijerom obuhvatio raspon žanrova od komedije, preko drame do horora, i u svakom je od njih iznjedrio ikoničko djelo. Njegova je možda najposebnija odlika da je stvarao filmove koji su istovremeno bili popularni hitovi, ali i visoko cijenjeni od kritike i struke. Proslavio se kao redatelj s kultnim mockumentaryjem Ovo je Spinal Tap (1984.). Uspješno je nastavio s dirljivom dramom o odrastanju Ostani uz mene (1986.) i kultnom fantazijom Princeza nevjesta (1987.), a sa Kad je Harry sreo Sally definirao je žanr romantične komedije. Njegov se talent protegao i na trilere (Misery) i drame (Nekoliko dobrih ljudi) dokazujući se u svakom kao majstor pripovijedanja, ali i veliki humanist.

Josh Safdie, 2025., US, 120'
Uloge:Timothée Chalamet, Gwyneth Paltrow, Fran Drescher, Odessa A’zion, Kevin O’Leary

Film "Marty Supreme" jedan od najočekivanijih projekata godine. Ima 3 nominacije za Zlatni globus (najbolji film, najbolji glavni glumac, najbolji scenarij) i jedan je od favorita na ovogodišnjim Oscarima. Nastao je kao prvi samostalni redateljski pothvat Josha Safdieja nakon gotovo dva desetljeća suradnje s bratom Bennyjem. Film je inspiriran životom Martyja Reismana, legendarne figure američkog stolnog tenisa, poznatog po svom nevjerojatnom talentu, ali i statusu autentičnog "hustlera" s Manhattana.

Za razliku od većine biografskih filmova, ovaj je realiziran u visokoenergetskoj maniri, poput punokrvnog akcijskog filma, a stolnim tenisom, temom koja se rijetko uzima za ozbiljnu, bavi se s epskom smbicioznošću. Timothée Chalamet u naslovnoj ulozi donosi intenzivnu izvedbu, transformirajući se u ekscentričnog prvaka unutar pedesetih godina prošlog stoljeća. Safdie koristi svoj prepoznatljivi frenetični stil (poznat iz filma Uncut Gems) kako bi istražio cijenu slave i američki san kroz prizmu sporta koji je u to vrijeme bio na vrhuncu popularnosti.

Chalamet je, slično kao i za prošlogodišnju ulogu Boba Dylana u filmu „Potpuni neznanac“ prošao rigorozne i neobično duge pripreme s profesionalnim trenerima stolnog tenisa kako bi sve scene mečeva bile autentične i izvedene bez dublera.

Mnoge će razveseliti pojava Fran Drescher (The Nanny) na velikom platnu u ulozi Martyjeve majke. Ona filmu dodaje ekscentričnu emocionalnu notu i nostalgični šarm.
 

OSCAR REVIJA

Nominacije:

Najbolji film

Najbolja režija – Josh Safdie

Najbolji glavni glumac – Timothée Chalamet (njegova treća nominacija u karijeri)

Najbolji originalni scenarij – Ronald Bronstein i Josh Safdie

Najbolji casting – Jennifer Venditti

Najbolja fotografija – Darius Khondji

Najbolja montaža – Ronald Bronstein

Najbolja scenografija – Jack Fisk i Adam Willis

Najbolja kostimografija – Miyako Bellizzi 

Josh Safdie, 2025., US, 120'
Uloge:Timothée Chalamet, Gwyneth Paltrow, Fran Drescher, Odessa A’zion, Kevin O’Leary

Film "Marty Supreme" jedan od najočekivanijih projekata godine. Ima 3 nominacije za Zlatni globus (najbolji film, najbolji glavni glumac, najbolji scenarij) i jedan je od favorita na ovogodišnjim Oscarima. Nastao je kao prvi samostalni redateljski pothvat Josha Safdieja nakon gotovo dva desetljeća suradnje s bratom Bennyjem. Film je inspiriran životom Martyja Reismana, legendarne figure američkog stolnog tenisa, poznatog po svom nevjerojatnom talentu, ali i statusu autentičnog "hustlera" s Manhattana.

Za razliku od većine biografskih filmova, ovaj je realiziran u visokoenergetskoj maniri, poput punokrvnog akcijskog filma, a stolnim tenisom, temom koja se rijetko uzima za ozbiljnu, bavi se s epskom smbicioznošću. Timothée Chalamet u naslovnoj ulozi donosi intenzivnu izvedbu, transformirajući se u ekscentričnog prvaka unutar pedesetih godina prošlog stoljeća. Safdie koristi svoj prepoznatljivi frenetični stil (poznat iz filma Uncut Gems) kako bi istražio cijenu slave i američki san kroz prizmu sporta koji je u to vrijeme bio na vrhuncu popularnosti.

Chalamet je, slično kao i za prošlogodišnju ulogu Boba Dylana u filmu „Potpuni neznanac“ prošao rigorozne i neobično duge pripreme s profesionalnim trenerima stolnog tenisa kako bi sve scene mečeva bile autentične i izvedene bez dublera.

Mnoge će razveseliti pojava Fran Drescher (The Nanny) na velikom platnu u ulozi Martyjeve majke. Ona filmu dodaje ekscentričnu emocionalnu notu i nostalgični šarm.
 

OSCAR REVIJA

Nominacije:

Najbolji film

Najbolja režija – Josh Safdie

Najbolji glavni glumac – Timothée Chalamet (njegova treća nominacija u karijeri)

Najbolji originalni scenarij – Ronald Bronstein i Josh Safdie

Najbolji casting – Jennifer Venditti

Najbolja fotografija – Darius Khondji

Najbolja montaža – Ronald Bronstein

Najbolja scenografija – Jack Fisk i Adam Willis

Najbolja kostimografija – Miyako Bellizzi 

Wong Kar-wai, 1997., HK, 96'
Uloge: Tony Leung Chiu-wai, Leslie Cheung, Chang Chen

"Sretni zajedno" (Happy Together, 1997.) predstavlja jedan od emocionalno najsirovijih radova Wong Kar-waija. Smješten u Buenos Aires, film prati turbulentan i često toksičan odnos dvojice emigranata iz Hong Konga, Laija i Hoa (tumače ih Tony Leung i Leslie Cheung). Njihova potraga za slapovima Iguazú služi kao snažna metafora za nemogući povratak na "početak" veze koja se neprestano raspada. Sniman bez čvrstog scenarija, što nije neobično za ovog redatelja, film je nastajao dugo, a njegove eksplicitne uvodne scene iznimno su odvažne za azijsku kinematografiju toga doba.

Za ovaj je film Wong Kar-waiu dodijeljena nagrada za najbolju režiju u Cannesu, čime je postao prvi Hongkonžanin s tim priznanjem. Najupečatljivija je njegova osobina snimateljski rad Christophera Doylea: počinje u zrnatom crno-bijelom formatu, a prelazi u zasićene, hipnotičke boje tek kada se likovi počnu emocionalno distancirati. Melankoliju pojačava glazba Astora Piazzolle i Franka Zappe, stvarajući atmosferu egzistencijalne izolacije. Metaforički ga se može interpretirati kao refleksiju tjeskobe oko primopredaje Hong Konga Kini 1997. godine.

Madeline Sharafian & Domee Shi, 2025., US, 104'

Elio spaja znanstvenu fantastiku s toplom, emocionalnom pričom o odrastanju. Film su režirale Madeline Sharafian i Domee Shi (oskarovka poznata po hitu Turning Red), što garantira svjež, dinamičan i vizualno inovativan pristup.

Radnja prati jedanaestogodišnjeg Elia Solisa, maštovitog dječaka koji se teško uklapa u svoju okolinu. Njegov se život dramatično mijenja kada ga izvanzemaljci greškom teleportiraju u "Communiverse" – golemu intergalaktičku organizaciju predstavnika iz raznih galaksija. Zbog nesporazuma u komunikaciji, Elio biva proglašen službenim veleposlanikom Zemlje. On mora naučiti kako predstavljati čovječanstvo pred vijećem bizarnih izvanzemaljskih bića, dok se istovremeno suočava s vlastitom nesigurnošću.

Film istražuje univerzalne teme identiteta, hrabrosti i pronalaženja vlastitog glasa pod pritiskom golemih očekivanja. Vizualno, Elio nudi spektakularan dizajn izvanzemaljskih svjetova koji pršti bojama i kreativnošću, odmičući se od klasičnih prikaza svemira.

Nominiran je za Zlatni globus za najbolji animirani film.

Richard Linklater, 2025. FR,US, 106'
Uloge: Guillaume Marquet, Jean-Jacques Le Vessier, Zoey Deutch, Jonas Marmy, Lily-Rose Depp, Agnès Hurstel

Film je ambiciozna povijesna drama snimljena u Parizu i svojevrsno je Linklaterovo ljubavno pismo kinematografiji. Radnja je smještena u kasne pedesete godine prošlog stoljeća i prati nastanak kultnog filma Do posljednjeg daha (À bout de souffle). Fokus je na mladom i radikalnom Jeanu-Lucu Godardu te njegovim kolegama iz časopisa Cahiers du Cinéma, poput Françoisa Truffauta, koji su odlučili srušiti sva dotadašnja pravila zanata. Film istražuje kako je skupina stvaratelja i publicista pokrenula revoluciju koja je zauvijek promijenila filmsku povijest.

Linklater, poznat po svom majstorskom bavljenju protokom vremena (filmovi Boyhood, trilogija Prije svitanja, Prije sumraka,Prije ponoći, Odrastanje (Boyhood, 2014.) Dazed and Confused, School of Rock...) ovdje donosi meta-filmski i stilizirani pristup. Ovo je njegovo prvo djelo snimljeno u potpunosti na francuskom jeziku. Umjesto činjenične, na osobama bazirane biografije, Linklater nudi živu, atmosferičnu rekonstrukciju trenutka u kojem je kinematografija ponovno postala slobodna, čineći ga obaveznim štivom za svakog istinskog filmofila.

Gabriel Mascaro, 2025. Brazil, Meksiko, Čile, Nizozemska, 85'
Uloge: Denise Weinberg, Rodrigo Santoro, Miriam Socarrás

Film "Plavi trag" (O Último Azul, 2025.), brazilskog redatelja Gabriela Mascara, vizualno je fascinantna i duboka distopijska drama smještena u blisku budućnost Amazone. Film je postao jedan od najznačajnijih naslova 2025. godine, potvrđujući Mascara kao jednog od najvažnijih suvremenih glasova latinoameričke kinematografije. Riječ je o relativno kratkom, ali intenzivnom i vizualno bogatom djelu koje bez praznog hoda prati putovanje 77-godišnje Tereze kroz Amazonu.

Tereza (Denise Weinberg), je vitalna žena koja cijeli život radi u tvornici. U njezinu svijetu, vlada provodi kontroverzni program prisilnog preseljenja starijih osoba u udaljene "kolonije" kako bi se mlađe generacije oslobodile brige i maksimalno posvetile ekonomskoj produktivnosti. Kada prag za preseljenje bude spušten na 75 godina, Tereza dobiva službeni nalog za odlazak. Odbijajući prihvatiti nametnutu sudbinu i status "društvenog tereta", ona bježi i kreće na putovanje rijekama Amazone kako bi ispunila svoju posljednju veliku želju – da prvi put u životu iskusi let zrakoplovom. Putem susreće razne likove, uključujući kapetana broda Caduja (Rodrigo Santoro), kroz koje film istražuje teme slobode, dostojanstva i prava na sanjanje bez obzira na dob. Mascaro koristi Amazonu kao simbol otpora i vitalnosti, suprotstavljajući prirodnu raskoš hladnoj, birokratskoj distopiji. Film je hvaljen zbog svoje "post-tropske" estetike, spoja magičnog realizma i oštre socijalne kritike neoliberalizma koji marginalizira najranjivije članove društva.

„Mark Twain susreće Orwella u ovom prekrasnom brazilskom filmu. U svijetu budućnosti gdje je za starce obavezan logor-hospicij glavna se junakinja na osamdeseti rođendan odlučuje za bijeg, pa luta Amazonom na riječnom brodu. Distopijska fikcija spaja se u „Ultimo azulu“ s poetikom rijeke i mirisom zakašnjele avanture.“

Jurica Pavičić, Jutarnji list

Film je trijumfirao na 75. Berlinaleu (2025.), gdje je osvojioSrebrnog medvjeda – Veliku nagradu žirija (Grand Jury Prize) i Nagradu ekumenskog žirija.

Steven Soderbergh, 2024. SAD 85'
Uloge: Lucy Liu, Chris Sullivan, Callina Liang, Eddy Maday, Julia Fox

Prisutnost (Presence, 2024.) je inovativni triler redatelja Stevena Soderbergha, koji još jednom dokazuje svoju titulu jednog od najsvestranijih eksperimentatora suvremenog filma. Radnja prati obitelj koja se seli u novu kuću u predgrađu, no ubrzo počinju osjećati da  (ili nešto) s njom nešto nije u redu, da je netko u njoj prisutan,

Nije to neka neviđena premisa, no ono što ovaj film čini jedinstvenim je Soderberghov radikalan stilski izbor: cijeli je film snimljen iz subjektivne perspektive „entiteta“. Kamera se kreće kroz prostore kuće poput bestjelesne prisutnosti, promatrajući intimne trenutke, svađe i strahove obitelji iz kuteva koji sugeriraju da entitet, tko god da bio, nije nužno zlonamjeran, već znatiželjan pa i emotivno povezan s ukućanima. Scenarij Davida Koeppa vješto koristi klasične horor elemente kako bi, u stvari, ispričao duboku obiteljsku dramu o tuzi, otuđenju i nerazumijevanju. Soderbergh, koji je sam bio snimatelj i montažer, koristi duge kadrove i prirodno osvjetljenje kako bi postigao jezivu, ali hiperrealističnu atmosferu.

Ovaj je redatelj i inače poznat po brzini, no „prisutnost“ je vjerojatno rekorder. Film je snimljen u samo 11 dana.

„Dok drugi redatelji njegove generacije i ugleda rade sve skuplje i pretencioznije filmove, Soderbergh radi sve sitnije filmove, ali zato bistre kao cekin. Za horor „Presence“ Soderberghu su dosta bila četiri lika, jedna prazna kuća i kamera kojom sam snima. „Prisutnost“ kreće od najotrcanijeg općeg mjesta (u kući je duh) da bi ga potpuno izvrnuo. Točka gledišta sada je ona duha, film je virtuozna stilska vježba dugog kadra, a uza sve to i dojmljiva obiteljska drama.“

Jurica Pavičić, Jutarnji list

Josh Safdie, 2025., US, 120'
Uloge:Timothée Chalamet, Gwyneth Paltrow, Fran Drescher, Odessa A’zion, Kevin O’Leary

Film "Marty Supreme" jedan od najočekivanijih projekata godine. Ima 3 nominacije za Zlatni globus (najbolji film, najbolji glavni glumac, najbolji scenarij) i jedan je od favorita na ovogodišnjim Oscarima. Nastao je kao prvi samostalni redateljski pothvat Josha Safdieja nakon gotovo dva desetljeća suradnje s bratom Bennyjem. Film je inspiriran životom Martyja Reismana, legendarne figure američkog stolnog tenisa, poznatog po svom nevjerojatnom talentu, ali i statusu autentičnog "hustlera" s Manhattana.

Za razliku od većine biografskih filmova, ovaj je realiziran u visokoenergetskoj maniri, poput punokrvnog akcijskog filma, a stolnim tenisom, temom koja se rijetko uzima za ozbiljnu, bavi se s epskom smbicioznošću. Timothée Chalamet u naslovnoj ulozi donosi intenzivnu izvedbu, transformirajući se u ekscentričnog prvaka unutar pedesetih godina prošlog stoljeća. Safdie koristi svoj prepoznatljivi frenetični stil (poznat iz filma Uncut Gems) kako bi istražio cijenu slave i američki san kroz prizmu sporta koji je u to vrijeme bio na vrhuncu popularnosti.

Chalamet je, slično kao i za prošlogodišnju ulogu Boba Dylana u filmu „Potpuni neznanac“ prošao rigorozne i neobično duge pripreme s profesionalnim trenerima stolnog tenisa kako bi sve scene mečeva bile autentične i izvedene bez dublera.

Mnoge će razveseliti pojava Fran Drescher (The Nanny) na velikom platnu u ulozi Martyjeve majke. Ona filmu dodaje ekscentričnu emocionalnu notu i nostalgični šarm.
 

OSCAR REVIJA

Nominacije:

Najbolji film

Najbolja režija – Josh Safdie

Najbolji glavni glumac – Timothée Chalamet (njegova treća nominacija u karijeri)

Najbolji originalni scenarij – Ronald Bronstein i Josh Safdie

Najbolji casting – Jennifer Venditti

Najbolja fotografija – Darius Khondji

Najbolja montaža – Ronald Bronstein

Najbolja scenografija – Jack Fisk i Adam Willis

Najbolja kostimografija – Miyako Bellizzi 

Richard Linklater, 2025. FR,US, 106'
Uloge: Guillaume Marquet, Jean-Jacques Le Vessier, Zoey Deutch, Jonas Marmy, Lily-Rose Depp, Agnès Hurstel

Film je ambiciozna povijesna drama snimljena u Parizu i svojevrsno je Linklaterovo ljubavno pismo kinematografiji. Radnja je smještena u kasne pedesete godine prošlog stoljeća i prati nastanak kultnog filma Do posljednjeg daha (À bout de souffle). Fokus je na mladom i radikalnom Jeanu-Lucu Godardu te njegovim kolegama iz časopisa Cahiers du Cinéma, poput Françoisa Truffauta, koji su odlučili srušiti sva dotadašnja pravila zanata. Film istražuje kako je skupina stvaratelja i publicista pokrenula revoluciju koja je zauvijek promijenila filmsku povijest.

Linklater, poznat po svom majstorskom bavljenju protokom vremena (filmovi Boyhood, trilogija Prije svitanja, Prije sumraka,Prije ponoći, Odrastanje (Boyhood, 2014.) Dazed and Confused, School of Rock...) ovdje donosi meta-filmski i stilizirani pristup. Ovo je njegovo prvo djelo snimljeno u potpunosti na francuskom jeziku. Umjesto činjenične, na osobama bazirane biografije, Linklater nudi živu, atmosferičnu rekonstrukciju trenutka u kojem je kinematografija ponovno postala slobodna, čineći ga obaveznim štivom za svakog istinskog filmofila.

Petra Volpe, 2025., CH, 105'
Uloge: Leonie Benesch, Sonja Riesen, Urs Bihler

"Kasna smjena" najnovije je ostvarenje švicarsko-talijanske redateljice Petre Volpe. U njemu, Volpe se ponovno fokusira na snažne ženske narative, ali ovoga puta unutar okvira suvremene socijalne drame.

Film prati iskusnu i predanu medicinsku sestru koja radi u preopterećenom odjelu javne bolnice. Radnja se odvija tijekom jedne kaotične kasne smjene u kojoj se Sarah suočava s moralno-etičkim dilemama uzrokovanim nedostatkom osoblja i birokratskim pritiscima. Fokus nije na medicinskim slučajevima, već na emocionalnom i fizičkom izgaranju  osobe koja pokušava zadržati humanost u sustavu koji joj ne pruža podršku. Stil je maksimalno realističan, kamera je stalno uz protagonisticu, prenoseći gledatelju osjećaj njezine žurbe, umora i stalnog pritiska. Iznimno je napet i bez praznog hoda, ali istovremeno emotivan i duboko empatičan". Jedan je od najboljih filmskih prikaza tzv. nevidljivog ženskog radai intiman portret sustava u kolapsu viđen kroz oči osobe koja ga drži na svojim leđima.

Posebno je hvaljena tiha, ali razorna glumačka izvedba, te redateljičina sposobnost da izbjegne patetiku i senzacionalizam, pružajući umjesto toga oštru kritiku modernog kapitalizma i autentičan pogled u živote onih koje svakodnevno viđamo, ali rijetko primjećujemo.

„Redateljica u filmu prati jednu osmosatnu smjenu jedne medicinske sestre u švicarskoj kantonalnoj bolnici. Kroz film iznurujućeg tempa koji je sav u pokretu redateljica raščlanjuje probleme zdravstva koji su obično isti: manjak osoblja, odsutni liječnici, pritisak štednje, zahtjevne obitelji. Teza se ne nameće, ali se razaznaje iz naslova originala: Heldin (Junakinja).“

Jurica Pavičić, Jutarnji list

 Eva Libertad, Španjolska, 2025., 99'

Ángela je mlada gluha žena koja čeka dijete sa svojim čujućim partnerom Héctorom. Kako vrijeme odmiče, Ángelini strahovi vezani za majčinstvo rastu, a nakon rođenja kćeri bori se s ispunjavanjem majčinske uloge u svijetu neprilagođenom gluhim osobama, ali i s Héctorovim nerazumijevanjem... Snažna i dirljiva drama redateljice Eve Libertadpolubiografska je priča glavne glumice Miriam Garlo. Koristeći španjolski znakovni jezik i dosjetljive zvučne efekte, film autentično prikazuje život gluhe žene koja se suočava s odgojem djeteta u svijetu kojem osjeća da ne pripada. Premijerno je prikazan u programu Panorama filmskog festivala u Berlinu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film.

„Oni koji čuju i gluhi su dvije kulture“ rekla je objašnjavajući svoj film španjolska redateljica Libertad. „Sorda“ se bavi sudarom te dvije kulture kroz lik mlade gluhonijeme majke koja je gotovo pa zdvojna što joj novorođenče čuje: među njima će stoga odsad postojati nepremostivi jaz. Srce filma je glavna gluhonijema glumica, inače redateljičina sestra.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

Lynne Ramsay, 2025., US, FR, 115'
Uloge: Jennifer Lawrence, Robert Pattinson, LaKeith Stanfield,  Sissy Spacek

"Die, My Love" najnovije je ostvarenje cijenjene redateljice Lynne Ramsay (We Need to Talk About Kevin), nastalo prema istoimenom romanu Ariane Harwicz. Film je mračna, visceralna drama koja istražuje tanku granicu između majčinstva, ludila i žudnje za slobodom.

Smješten u izolirano ruralno područje, film prati ženu (Jennifer Lawrence) koja se bori s teškom postporođajnom depresijom i osjećajem zarobljenosti u obiteljskom životu. Njezina svakodnevica s mužem i djetetom pretvara se u nadrealnu borbu protiv vlastitih destruktivnih impulsa. Umjesto klasičnog prikaza majčinstva, Ramsay nudi sirov, gotovo životinjski portret žene koja se raspada pod pritiskom društvenih očekivanja, balansirajući između ljubavi prema obitelji i radikalnog odbacivanja uloge koja joj je dodijeljena.

Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu. Izvedba JenniferLawrence je opisana je kao "zastrašujuće smiona", a Ramsay je pohvaljena zbog svog specifičnog vizualnog stila i sposobnosti da unutarnji nemir protagonistice prikaže kroz intenzivne, gotovo halucinogene kadrove.

Film je osvojio:

Nagradu za najbolju režiju (Prix de la mise en scène) u Cannesu.

Nominaciju za Zlatnu palmu za najbolja izvedba glumice

Lynne Ramsay, 2025., US, FR, 115'
Uloge: Jennifer Lawrence, Robert Pattinson, LaKeith Stanfield,  Sissy Spacek

"Die, My Love" najnovije je ostvarenje cijenjene redateljice Lynne Ramsay (We Need to Talk About Kevin), nastalo prema istoimenom romanu Ariane Harwicz. Film je mračna, visceralna drama koja istražuje tanku granicu između majčinstva, ludila i žudnje za slobodom.

Smješten u izolirano ruralno područje, film prati ženu (Jennifer Lawrence) koja se bori s teškom postporođajnom depresijom i osjećajem zarobljenosti u obiteljskom životu. Njezina svakodnevica s mužem i djetetom pretvara se u nadrealnu borbu protiv vlastitih destruktivnih impulsa. Umjesto klasičnog prikaza majčinstva, Ramsay nudi sirov, gotovo životinjski portret žene koja se raspada pod pritiskom društvenih očekivanja, balansirajući između ljubavi prema obitelji i radikalnog odbacivanja uloge koja joj je dodijeljena.

Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu. Izvedba JenniferLawrence je opisana je kao "zastrašujuće smiona", a Ramsay je pohvaljena zbog svog specifičnog vizualnog stila i sposobnosti da unutarnji nemir protagonistice prikaže kroz intenzivne, gotovo halucinogene kadrove.

Film je osvojio:

Nagradu za najbolju režiju (Prix de la mise en scène) u Cannesu.

Nominaciju za Zlatnu palmu za najbolja izvedba glumice

Wong Kar-wai, 2004., HK, 129'
Uloge: Tony Leung, Gong Li, Faye Wong, Zhang Ziyi

Šezdesete su godine u Hong Kongu. Chow Mo-wan piše roman o tajanstvenom vlaku koji putuje prema mjestu zvanom 2046. 2046 je broj hotelske sobe u kojoj se sastajao sa svojom nikada prežaljenom ljubavlju (2046 broj je sobe u kojoj su se sastajali ljubavnici u filmu Raspoloženi za ljubav). U njegovom romanu, taj broj postaje godina u kojoj se ništa ne mijenja, i u koju ljudi odlaze kako bi našli i proživjeli svoja sjećanja.

Film isprepliće Chowove stvarne ljubavne afere s različitim ženama u hotelu i futurističke vizije iz njegovog SF romana. "2046" se smatra vrhuncem vizualnog stila Wonga Kar-waija. Film je sniman pune četiri godine, što je postalo dio legende o redateljevoj perfekcionističkoj naravi. Ideja na kojoj počiva je da smo svi, na ovaj ili onaj način, zatočenici vlastite prošlosti, te postavlja pitanje: možemo li ikada istinski krenuti dalje ili smo zauvijek zaglavljeni u "sobi 2046"?

Osim tog značenja koje u labavi lanac povezuje ovaj par remek djela, postoji i jasan politički podtekst. Godina 2046. je zadnja u kojoj će Hong Kong imati autonomiju od Kine (50 godina nakon primopredaje 1997.).

The Guardian:"Wong Kar-wai ne snima filmove; on snima snove koji vas progone dugo nakon što izađete iz kina. '2046' je labirint žudnje u kojem je svaka slika vrijedna uokvirivanja."

Sight & Sound:"Ovo je film o boli koja dolazi s sjećanjem. Tony Leung igra čovjeka koji se skriva iza cinizma, dok mu oči govore priču o nepopravljivom gubitku."

Roger Ebert:"Vizualno opojan... film koji vas ne traži da ga razumijete logikom, već da ga osjetite kroz njegovu melankoličnu glazbu i sjene."

Cahiers du Cinéma:"WKW je stvorio znanstvenu fantastiku duše. 2046 nije destinacija, to je stanje uma."

Brian Durnin, 2025., IE, 92' (Ulični detektivi)
Uloge: Cillian O'Sullivan, Danielle Galligan, Pom Boyd, Laurence O'Fuarain

Film je smješten u Dublin 1984. godine, a njegov je junak jedanaestogodišnji Bobby O'Leary.Bobby je opsjednut time da postane detektiv poput Kojaka, a njegov svijet je amalgam neobuzdane dječje mašte i grube, nasiljem i siromaštvom ispunjene svakodnevice radničkog Dublina.Bobbyjeva "detektivska agencija" sa upečatljivim se neuspjehom bavi rješavanjem kvartovskih „misterija“, no kada njegov stariji brat upadne u probleme s lokalnim kriminalcima, Bobbyjeva istraživanja ući će u sumorne, i bolno realne probleme svijeta odraslih. Razdoblje je ekonomske depresije, visoke nezaposlenosti i snažnog utjecaja katoličke crkve. Početak je heroinske epidemije. Vlada nezaposlenost, i mladi u radničkim četvrtima su prepušteni kaosu. Policija ne ulaže napore da zaustavi dilere, pa se roditelji sami organiziraju u grupu Concerned Parents Against Drugs (CPAD), fizički se konfrontirajući s rasparčivačima heroina, što dovodi do uličnih ratova.

Tenzija koja se stvara između humora, pa i komedije koju utjelovljuju trapavi, ali entuzijastični mali detektivi, i istinskog očaja kojem svjedočimo kroz njihov nevin pogled, filmu daje specifičan emocionalni ton i surovu dirljivost.

Kritika je film proglasila jednim od najugodnijih iznenađenja 2024./25. godine.

The Irish Times:"Durnin je stvorio vizualno raskošno ljubavno pismo Dublinu koje izbjegava patetiku. Gluma mladog Bobbyja je srce filma."

Variety:"Spilt Milk je vrhunska mješavina dječje avanture i socijalnog realizma. To je film koji vas nasmije, a zatim vas snažno udari u trbuh istinom o odrastanju."

Screendaily:"Izvrstan scenarij koji koristi detektivski žanr kako bi dekonstruirao obiteljske traume."

Jutarnji list, Jurica Pavičić:Irski film „Split Milk“ režisera Durnina najbolji je dječji film koji sam gledao ove godine. „Ulični detektivi“ vode nas u Dublin osamdesetih, u radnički kvart opustošen heroinom. Junaci filma par su školaraca inficiranih TV krimićima, posebice „Kojakom“. Njihova “istraga“ na koncu dovede do katarze i ozdravljenja cijele zajednice. Kao Mato Lovrak -ali s iglama i drogom umjesto zadružnog mlina.

Režija i scenarij: Wong Kar-wai

Uloge: Maggie Cheung,Tony Chiu, Wai Leung, Siu Ping-Lam, Tung Cho 'Joe' Cheung,Rebecca Pan

98 minuta, Hong-Kong, Francuska

„Raspoloženi za ljubav“ najpoznatije je, i međunarodno najpriznatije djelo velikog Wong Kar-waija. Njegov opus, dakako, uključuje cijeli niz izvanrednih filmova (Pali anđeli,Sretni zajedno, Chunking ekspres...) ali ovo je onaj kojim je zauvijek „zakucao“ svoje mjesto među najznačajnijim redateljima filmske povijesti. BBC ga smješta na drugo mjesto najboljih filmova 21. stoljeća, Sight and Sound ga svrstava među prvih 10 najboljih filmova svih vremena, The Guardianov izbor ga stavlja na 5. mjesto najboljih svih vremena. Sophia Coppola ga, pak, navodi kao direktan utjecaj na svoj najčuveniji film – Izgubljeni u prijevodu.

Suptilnog, suspregnutog ritma i nevjerojatno profinjene estetike, film oslikava intenzivnu, sveprožimajuću ljubav koja balansira na granici fizičke intimnosti, ali je nikada ne prelazi, i pri tom detaljno, i beskrajno lijepo, secira osjećaje i boli svojih protagonista.

Radnja se odvija u Hong Kongu šezdresetih godina. U istu se zgradu, u kratkom vremenskom razmaku, usele dva mlada para. Chow i Li-zhen u svojim su brakovima često usamljeni, i polako se zbližavaju, da bi uskoro shvatili da su njihovi partneri u ljubavnoj vezi.

To, tijekom godina, dodaje novu dimenziju njihovom odnosu, i istinska, grandiozna i stvarna ljubavna priča se odvija između njih dvoje, a ne između ljubavnika – njegove supruge i njezinog muža

Zach Cregger, 2025., US, 130'

Epska, višeslojna horor-drama/triler, isprepletena priča o nestanku djece u malom gradu s tonom koji kritičari uspoređuju s filmom Magnolia Paula Thomasa Andersona, ali u mračnom, nadrealnom horor ključu.

Fokusiran je na niz misterioznih događaja u zajednici srednje Amerike, u kojoj su nadrealni tropi nositelji značenja i narativa. Cregger koristi duge kadrove i vrlo sporu gradnju napetosti koja eksplodira u nasilnim i vizualno šokantnim sekvencama.

Film se nalazi u središtu kampanja za brojne nagrade, pa je tako dobio nominacije u kategorijama za Najbolji triler/horor i Najboljeg glumca (Josh Brolin), Critics' Choice Awards: Nominiran za Najbolji originalni scenarij i Najbolju fotografiju, a što se Oscara tiče, spominje se kao ozbiljan kandidat za tehničke kategorije (zvuk i montaža) te potencijalno za Brolina u kategoriji glavne muške uloge.

IndieWire:"Cregger je potvrdio da 'Barbarian' nije bio slučajnost. 'Weapons' je ambiciozno čudovište od filma koje redefinira što moderan horor može biti."

Variety:"Josh Brolin pruža jednu od svojih najsirovijih uloga. Film je težak, neugodan i vizualno besprijekoran."

The Hollywood Reporter:"Iako traje preko dva i pol sata, 'Weapons' ne pušta gledatelja. To je rijedak primjer studijskog filma koji se usuđuje biti istinski čudan."

Jutarnji list, Jurica Pavičić: „Weapons Zacha Creggera počinje kao standardni horror po špranci Stephena Kinga: ubavi provincijski gradić i neshvatljivi, visoko-konceptualni misterij. No, „Weapons“ uskoro kreću svojim, originalnim putem. Kroz dramaturgiju rekurzivne petlje razotkrivaju nam se novi i novi slojevi, a lik učiteljice alkoholičarke (Julia Garner) nećete brzo zaboraviti. Za razliku od mnogih high-concepta, ovaj nema ni tako tipični zbrzani svršetak.“ 

Kirk Jones, 2025. UK, 120'
Uloge: Robert Aramayo, Maxine Peake, Shirley Henderson i Peter Mullan.

I Swear donosi istinitu priču o Johnu Davidsonu, aktivistu za Touretteov sindrom. Nadovezuje se na čuveni BBC-jev dokumentarac "John’s Not Mad" iz 1989., prateći Johnov životni put od zbunjenog tinejdžera do zrelog aktivista. Strukturiran je kroz retrospekciju, prikazuje Johnovo odrastanje u Galashielsu 80-ih, kada se njegovo stanje smatralo neposluhom ili psihozom a on sam bio izložen maltretiranju i odbacivanju, do današnjeg dana, fokusirajući se na njegovu ulogu oca i nastojanje da osigura bolji svijet za nove generacije "Tourettera".

Glavno obilježje filma je autentičnost. Jones izbjegava holivudsku patetiku i Touretteov sindrom ne koristi kao komični rekvizit, već kao kompleksan identitet, te majstorski balansira između dirljivih trenutaka obiteljske podrške i brutalnih scena društvenog odbacivanja.

Sam John Davidson je sudjelovao kao konzultant kod snimanja filma, a glavni glumac Robert Aramayo je proveo mjesece s Johnom kako bi usavršio ne samo fizičke pokrete, već i emocionalnu težinu stanja, što mu je donijelo brojne nominacije za najboljeg glumca.

Film je osvojio nagradu na Rolling Stone UK Awards 2025., a možda i važnije od toga, postao je neočekivani kino hit, s iznimno visokim ocjenama publike i kritike (100% na Rotten Tomatoes).

Lynne Ramsay, 2025., US, FR, 115'
Uloge: Jennifer Lawrence, Robert Pattinson, LaKeith Stanfield,  Sissy Spacek

"Die, My Love" najnovije je ostvarenje cijenjene redateljice Lynne Ramsay (We Need to Talk About Kevin), nastalo prema istoimenom romanu Ariane Harwicz. Film je mračna, visceralna drama koja istražuje tanku granicu između majčinstva, ludila i žudnje za slobodom.

Smješten u izolirano ruralno područje, film prati ženu (Jennifer Lawrence) koja se bori s teškom postporođajnom depresijom i osjećajem zarobljenosti u obiteljskom životu. Njezina svakodnevica s mužem i djetetom pretvara se u nadrealnu borbu protiv vlastitih destruktivnih impulsa. Umjesto klasičnog prikaza majčinstva, Ramsay nudi sirov, gotovo životinjski portret žene koja se raspada pod pritiskom društvenih očekivanja, balansirajući između ljubavi prema obitelji i radikalnog odbacivanja uloge koja joj je dodijeljena.

Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu. Izvedba JenniferLawrence je opisana je kao "zastrašujuće smiona", a Ramsay je pohvaljena zbog svog specifičnog vizualnog stila i sposobnosti da unutarnji nemir protagonistice prikaže kroz intenzivne, gotovo halucinogene kadrove.

Film je osvojio:

Nagradu za najbolju režiju (Prix de la mise en scène) u Cannesu.

Nominaciju za Zlatnu palmu za najbolja izvedba glumice

Otoci (Islands), Jan Ole Gerster, 2025., Njemačka, 123'
Uloge: Sam Riley, Stacy Martin, Jack Farthing, Dylan Torrell

Nekadašnji profesionalni tenisač Tom sada radi kao trener u ljetnom resortu na Kanarima, gdje usamljenost pokušava zatomiti alkoholom i prolaznim vezama. Kada u resort stigne naizgled savršen britanski par, Dave i Anne, sa svojim sinom Antonom, Tom osjeća neobjašnjivu povezanost, ali i instinktivno nepovjerenje, osobito nakon što Dave iznenada nestane. Uz suptilnu noir atmosferu pod španjolskim suncem, aluzije na ljubavni trokut i uznemirujuću dvosmislenost, film Otoci se smjestio između trilera Patricije Highsmith i Izazivača (Challengers). Film je premijerno prikazan na Berlinaleu. 

Georgi M. Unkovski, 2025., MK, CZ, RS, HR, 97'
Uloge: Arif Jakup, Agush Agushev, Dora Akan Zlatanova, Aksel Mehmet, Selpin Kerim, Atila Klince

Premijerno prikazan na Filmskom festivalu Sundance, gdje je osvojio Posebnu nagradu žirija za kreativnu viziju i Nagradu publike, prvi dugometražni film Georgija M. Unkovskog govori o petnaestogodišnjem Ahmetu koji živi s ocem i bratom u malenom pastirskom makedonskom selu. Ljubav prema glazbi pruža mu bijeg od napornih i monotonih pastirskih obaveza, no svoju strast mora skrivati od strogog oca. Uz pomoć brata Naima, Ahmet odluči slijediti svoje glazbene ambicije kako bi zadivio Ayu, djevojku koja mu se sviđa, ali je već “obećana” drugome. Svoju će priliku dobiti na šumskom dance festivalu koji se sprema u njihovom selu, a koji će njihov ruralni krajolik transformirati u spektakl ritma, boja i pokreta. Dok pokušava pronaći vlastiti put, suočava se s očevim očekivanjima, pritiskom konzervativne zajednice te svojim prvim iskustvom ljubavi.

Glazbu za film potpisuje poznati hrvatski skladateljski duo, Alen i Nenad Sinkauz.

Lynne Ramsay, 2025., US, FR, 115'
Uloge: Jennifer Lawrence, Robert Pattinson, LaKeith Stanfield,  Sissy Spacek

"Die, My Love" najnovije je ostvarenje cijenjene redateljice Lynne Ramsay (We Need to Talk About Kevin), nastalo prema istoimenom romanu Ariane Harwicz. Film je mračna, visceralna drama koja istražuje tanku granicu između majčinstva, ludila i žudnje za slobodom.

Smješten u izolirano ruralno područje, film prati ženu (Jennifer Lawrence) koja se bori s teškom postporođajnom depresijom i osjećajem zarobljenosti u obiteljskom životu. Njezina svakodnevica s mužem i djetetom pretvara se u nadrealnu borbu protiv vlastitih destruktivnih impulsa. Umjesto klasičnog prikaza majčinstva, Ramsay nudi sirov, gotovo životinjski portret žene koja se raspada pod pritiskom društvenih očekivanja, balansirajući između ljubavi prema obitelji i radikalnog odbacivanja uloge koja joj je dodijeljena.

Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu. Izvedba JenniferLawrence je opisana je kao "zastrašujuće smiona", a Ramsay je pohvaljena zbog svog specifičnog vizualnog stila i sposobnosti da unutarnji nemir protagonistice prikaže kroz intenzivne, gotovo halucinogene kadrove.

Film je osvojio:

Nagradu za najbolju režiju (Prix de la mise en scène) u Cannesu.

Nominaciju za Zlatnu palmu za najbolja izvedba glumice

Jedna bitka za drugom (One Battle After Another) - Paul Thomas Anderson, 2025., US, 170'
Uloge: Leonardo DiCaprio, Sean Penn, Benicio del Toro, Regina Hall, Teyana Taylor, Chase Infiniti

Novi film Paul Thomas Andersona (Magnolia, There Will Be Blood, Boogie Nights...) je subverzivna, duhovita i emocijama nabijena priča o revoluciji, obitelji i osobnom oslobođenju. Već sada se o njemu govori kao o najozbiljnijem kandidatu za Oscara u kategoriji najboljeg filma

Leonardo DiCaprio tumači lik Boba Fergusona, bivšeg revolucionara koji živi u stanju paranoje i izolacije, podnoseći jedino društvo svoje snalažljive, bistre kćerke. Kada nakon mnogo godina iz prošlosti izroni njegov zli neprijatelj (S. Penn), a kćerka mu nestane, bivši radikal kreće u očajničku potragu, okupjajući osebujno društvo za potporu, i vodeći istovremeno bitku sa posljedicama svoje burne prošlosti. Film je djelomično inspiriran kultnim romanom "Vineland" Thomasa Pynchona, a u njemu virtuozno koegzistiraju drama, komedija i akcija.   

„P.T. Anderson opet je pokazao da je najneobičniji holivudski režiser danas. Njegova “Jedna bitka za drugom“ je 170 minuta delirija, čisto filmske bujice i kaosa. Duboka država, rasistička elita i lijevi teroristi desetljećima se natjeruju diljem Amerike. Društvo se potpuno raspalo, izgubilo i sidrište i konsenzus. Jedna od nekoliko važnih političkih distopija koje smo gledali ove godine.“ Jurica Pavičić, Jutarnji list

OSCAR REVIJA

Film je nominiran u sljedećim kategorijama:

Najbolji film

Najbolja režija – Paul Thomas Anderson

Najbolji glavni glumac – Leonardo DiCaprio

Najbolji sporedni glumac – Benicio del Toro i Sean Penn

Najbolja sporedna glumica – Teyana Taylor

Najbolji originalni scenarij – Paul Thomas Anderson

Najbolja filmska montaža

Najbolja scenografija

Najbolja originalna glazba – Jonny Greenwood

Najbolji zvuk 

Režija i scenarij: Wong Kar-wai

Uloge: Maggie Cheung,Tony Chiu, Wai Leung, Siu Ping-Lam, Tung Cho 'Joe' Cheung,Rebecca Pan

98 minuta, Hong-Kong, Francuska

„Raspoloženi za ljubav“ najpoznatije je, i međunarodno najpriznatije djelo velikog Wong Kar-waija. Njegov opus, dakako, uključuje cijeli niz izvanrednih filmova (Pali anđeli,Sretni zajedno, Chunking ekspres...) ali ovo je onaj kojim je zauvijek „zakucao“ svoje mjesto među najznačajnijim redateljima filmske povijesti. BBC ga smješta na drugo mjesto najboljih filmova 21. stoljeća, Sight and Sound ga svrstava među prvih 10 najboljih filmova svih vremena, The Guardianov izbor ga stavlja na 5. mjesto najboljih svih vremena. Sophia Coppola ga, pak, navodi kao direktan utjecaj na svoj najčuveniji film – Izgubljeni u prijevodu.

Suptilnog, suspregnutog ritma i nevjerojatno profinjene estetike, film oslikava intenzivnu, sveprožimajuću ljubav koja balansira na granici fizičke intimnosti, ali je nikada ne prelazi, i pri tom detaljno, i beskrajno lijepo, secira osjećaje i boli svojih protagonista.

Radnja se odvija u Hong Kongu šezdresetih godina. U istu se zgradu, u kratkom vremenskom razmaku, usele dva mlada para. Chow i Li-zhen u svojim su brakovima često usamljeni, i polako se zbližavaju, da bi uskoro shvatili da su njihovi partneri u ljubavnoj vezi.

To, tijekom godina, dodaje novu dimenziju njihovom odnosu, i istinska, grandiozna i stvarna ljubavna priča se odvija između njih dvoje, a ne između ljubavnika – njegove supruge i njezinog muža

Paolo Sorrentino, 2025., IT, 120'
Uloge: Toni Servillo, Anna Ferzetti, Orlando Cinque

Dobitnik nagrade za najboljeg glumca na festivalu u Veneciji

2 nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najboljeg glumca

Film prati 24 sata u životu imaginarnog talijanskog predsjednika koji, usamljen u ogromnoj palači Quirinale, traži smisao u malim stvarima — razgovoru s kuharom, šetnji vrtom i čitanjem pisama.

Udovac i katolik, ima kćer Doroteu, pravnicu poput njega. Kako se njegov mandat bliži kraju, usred nezanimljivih, dosadnih dana, pojavljuje se jedna od posljednjih dužnosti: odluka o dvije osjetljive molbe za predsjedničko pomilovanje. Ozbiljne moralne dileme, koje se isprepliću, na načine koje se čini nemogućim raspetljati, s njegovim privatnim životom. Vođen dubokim osjećajem odgovornosti, morat će odlučiti....

Ovaj film se smatra Sorrentinovim najintimnijim političkim radom. Za razliku od njegovog filma Il Divo (o Giuliju Andreottiju), koji je bio brz i agresivan, "La grazia" je spor, kontemplativan i vizualno sveden.

Kao i uvijek, Sorrentino koristi vrhunsku glazbu, miješajući talijanske kancone iz šezdesetih s modernim zvukom, stvarajući osjećaj bezvremenosti. Kadrovi su dugi, statični. Utjelovljuju ispraznu prirodu moći. Svaki kadar izgleda kao renesansna slika.

Rođen u Napulju, Sorrentino je redatelj kojeg kritičari često nazivaju "modernim Fellinijem". Kada je imao 16 godina, njegovi su roditelji preminuli od gušenja plinom u obiteljskoj vikendici. On je preživio samo zato jer je taj otišao u Torino gledati svog idola Diega Maradonu. Taj događaj je postao središnja tema njegovog filma Božja ruka

Ključni motivi njegovih filmova su melankolija, starenje, moć, religija i ljepota, a vizualni jezik je raskošan, često natopljen groteskom.

"Sorrentino ne režira filmove da bi nam objasnio svijet, nego da bi nas natjerao da se zaljubimo u njegovu apsurdnost." — Cahiers du Cinéma

Paolo Sorrentino, 2025., IT, 120'
Uloge: Toni Servillo, Anna Ferzetti, Orlando Cinque

Dobitnik nagrade za najboljeg glumca na festivalu u Veneciji

2 nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najboljeg glumca

Film prati 24 sata u životu imaginarnog talijanskog predsjednika koji, usamljen u ogromnoj palači Quirinale, traži smisao u malim stvarima — razgovoru s kuharom, šetnji vrtom i čitanjem pisama.

Udovac i katolik, ima kćer Doroteu, pravnicu poput njega. Kako se njegov mandat bliži kraju, usred nezanimljivih, dosadnih dana, pojavljuje se jedna od posljednjih dužnosti: odluka o dvije osjetljive molbe za predsjedničko pomilovanje. Ozbiljne moralne dileme, koje se isprepliću, na načine koje se čini nemogućim raspetljati, s njegovim privatnim životom. Vođen dubokim osjećajem odgovornosti, morat će odlučiti....

Ovaj film se smatra Sorrentinovim najintimnijim političkim radom. Za razliku od njegovog filma Il Divo (o Giuliju Andreottiju), koji je bio brz i agresivan, "La grazia" je spor, kontemplativan i vizualno sveden.

Kao i uvijek, Sorrentino koristi vrhunsku glazbu, miješajući talijanske kancone iz šezdesetih s modernim zvukom, stvarajući osjećaj bezvremenosti. Kadrovi su dugi, statični. Utjelovljuju ispraznu prirodu moći. Svaki kadar izgleda kao renesansna slika.

Rođen u Napulju, Sorrentino je redatelj kojeg kritičari često nazivaju "modernim Fellinijem". Kada je imao 16 godina, njegovi su roditelji preminuli od gušenja plinom u obiteljskoj vikendici. On je preživio samo zato jer je taj otišao u Torino gledati svog idola Diega Maradonu. Taj događaj je postao središnja tema njegovog filma Božja ruka

Ključni motivi njegovih filmova su melankolija, starenje, moć, religija i ljepota, a vizualni jezik je raskošan, često natopljen groteskom.

"Sorrentino ne režira filmove da bi nam objasnio svijet, nego da bi nas natjerao da se zaljubimo u njegovu apsurdnost." — Cahiers du Cinéma

Yek tasadef sadeh, Jafar Panahi, Iran, Francuska, Luksemburg, 2025., 101 min.
Dobitnik Zlatne palme u Cannesu 2025.

Kvar automobila dovodi jednu obitelj do mehaničara Vahida, bivšeg političkog zatvorenika, koji je uvjeren da je vozač zapravo njegov bivši mučitelj. Ta naizgled bezazlena nezgoda pokreće lavinu sve ozbiljnijih posljedica. 
Renomirani iranski redatelj Jafar Panahi u ovom napetom, crnohumornom trileru osvete istražuje moralne pukotine koje otvara trauma, prokazujući pri tom društvenu represiju, institucionaliziranu mizoginiju, ali i duboki humanizam i humor u prikazima iranske svakodnevice.  Panahi je dobitnik glavnih nagradina svim najprestižnijim svjetskim festivalima, zbog čega je nerijetko bio izložen političkoj cenzuri i sankicioniran od strane iranskih vlasti. I ovaj je film snimio u tajnosti.

„Canneski pobjednik „Jedan obični incident“ bavi se politički teškim pitanjem: imaju li žrtve represije i diktature pravo na zadovoljštinu? I- ako da -kakvu? Panahi ne bi bio Panahi kad to pitanje ne bi umotao u crnu komediju. Dok žrtve tamničara-mučitelja bez kraja i konca raspravljaju što s vlastitim progoniteljem napraviti na um vam neizbježno padnu Beckett i njegov „Godot“. Jurica Pavičić, Jutarnji list

OSCAR REVIJA

Film je nominiran u sljedećim kategorijama:

Najbolji međunarodni igrani film (Best International Feature Film) – kao predstavnik Francuske.

Najbolji originalni scenarij

Haruo Sotozaki, 2025., JP, 155'

Demon Slayer: Kimetsu no Yaiba – Infinity Castle" (u Japanu: Mugen Jo) predstavlja vrhunac jedne od najpopularnijih anime franšiza svih vremena. Nastao na predlošku mange  autora Koyoharu Gotouge, odvija se unutar Infinity Castlea (Beskonačnog dvorca), nadrealnog, mjenjajućeg prostora pod kontrolom demona Nakime. Arhitektura dvorca prkosi gravitaciji, što je bio izazov dostojan za spektakularne animacije po kojoj je studio ufotable poznat.

Sotozaki koristi tehniku u kojoj se kamera kreće kroz 3D prostor dok su likovi 2D animirani, što stvara osjećaj brzine i dubine. Prati originalni crtež, ali ga "nadograđuje" svjetlosnim efektima (voda, vatra, munje) koji su postali zaštitni znak serijala.

Studio ufotable je za Infinity Castle razvio posebne digitalne alate kako bi se prikazalo stalno rotiranje i mijenjanje soba u dvorcu bez gubitka detalja u crtežu.

Zbog svih tih osobina, ali i epske filmske adaptacije ove priče o požrtvovnosti, obitelji i borbi protiv tame, film je nominiran za Zlatni globus za najbolji animirani film.

Wong Kar-wai, 1994., HK, 102'
Uloge: Takeshi Kaneshiro, Brigitte Lin, Tony Leung Chiu-wai i Faye Wong

"Chungking Express" kultno je remek-djelo Wonga Kar-waija. Ono nije samo promijenio azijsku kinematografiju, već je postalo globalni simbol "cool" estetike 90-ih.

Sastoji se od dvije odvojene priče koje povezuje ista lokacija (zalogajnica "Midnight Express") i zajednička tema usamljenosti u velegradu.

Prva priča je o mladom policajcu s brojem značke 223 (Takeshi Kaneshiro) koji pati nakon prekida veze. On svaki dan kupuje konzervu ananasa s rokom trajanja do 1. svibnja (dan njegovog rođendana i dan kad službeno odustaje od bivše djevojke).

Druga se priča fokusira se na policajca 663 (Tony Leung) kojeg je ostavila djevojka. Konobarica u lokalnoj zalogajnici zaljubljubljena je u njega. Dok je na poslu, ona tajno ulazi u njegov dom, i polako mijenja njegov život, a da on to isprva uopće ne primjećuje.

Likovi ovog filma žive jedni uz druge, ali se njihovi svjetovi rijetko dodiruju. Predmeti poput spomenute konzerve ananasa, sapuna, ručnika i plišanih igračaka s kojima likovi razgovaraju, simboli su kako njihove potrebe za bliskošću, za eksternalizacijom strepnje i komunikacijom, tako i činjenice da sve, pa čak i ljubav, ima svoj rok trajanja. Koristi se vizualni jezik u kojem su kadrovi usporeni, ali s mutnim tragovima pokreta (motion blur). To stvara osjećaj sna, groznice i brzine velegrada, a pjesma "California Dreamin'" grupe The Mamas & the Papas ponavlja se desetke puta, simbolizirajući žudnju likova za bijegom na neko drugo mjesto.

Film je snimljen u samo tri tjedna, bez čvrstog scenarija, u pauzi snimanja redateljevog epskog projekta Ashes of Time. Ta spontanost se osjeti u energiji filma.

Treća priča, koja je prvotno trebala biti dio filma, prerasla je u zasebni jednako važan film - "Pali anđeli" (na programu kinoteke 31.1.)

Režija i scenarij: Wong Kar-wai

Uloge: Maggie Cheung,Tony Chiu, Wai Leung, Siu Ping-Lam, Tung Cho 'Joe' Cheung,Rebecca Pan

98 minuta, Hong-Kong, Francuska

„Raspoloženi za ljubav“ najpoznatije je, i međunarodno najpriznatije djelo velikog Wong Kar-waija. Njegov opus, dakako, uključuje cijeli niz izvanrednih filmova (Pali anđeli,Sretni zajedno, Chunking ekspres...) ali ovo je onaj kojim je zauvijek „zakucao“ svoje mjesto među najznačajnijim redateljima filmske povijesti. BBC ga smješta na drugo mjesto najboljih filmova 21. stoljeća, Sight and Sound ga svrstava među prvih 10 najboljih filmova svih vremena, The Guardianov izbor ga stavlja na 5. mjesto najboljih svih vremena. Sophia Coppola ga, pak, navodi kao direktan utjecaj na svoj najčuveniji film – Izgubljeni u prijevodu.

Suptilnog, suspregnutog ritma i nevjerojatno profinjene estetike, film oslikava intenzivnu, sveprožimajuću ljubav koja balansira na granici fizičke intimnosti, ali je nikada ne prelazi, i pri tom detaljno, i beskrajno lijepo, secira osjećaje i boli svojih protagonista.

Radnja se odvija u Hong Kongu šezdresetih godina. U istu se zgradu, u kratkom vremenskom razmaku, usele dva mlada para. Chow i Li-zhen u svojim su brakovima često usamljeni, i polako se zbližavaju, da bi uskoro shvatili da su njihovi partneri u ljubavnoj vezi.

To, tijekom godina, dodaje novu dimenziju njihovom odnosu, i istinska, grandiozna i stvarna ljubavna priča se odvija između njih dvoje, a ne između ljubavnika – njegove supruge i njezinog muža

Jan Komasa, 2025., US, 110'
Uloge: Diane Lane, Kyle Chandler, Madeline Brewer, Daryl McCormack i Zoey Deutch

Prvi holivudski projekt poljskog redatelja Jana Komase, koji je svjetsku slavu stekao nominacijom za Oscara s filmom Corpus Christi, obiteljska je drama upakirana u distopijski triler.

Obitelj se okuplja u svojoj izoliranoj modernoj kući kako bi proslavila godišnjicu.

Dok se u kući odvijaju uobičajene obiteljske tenzije i slavlje, vanjski svijet se počinje urušavati. Društvo zahvaća misteriozni i brzi kolaps koji oni isprva ignoriraju, pokušavajući očuvati privid normale i tradicije unutar svog "sigurnog" mjehura.Film se tako dotiče fenomena kolektivnog poricanja, krhkosti modernih institucija i pitanja koliko smo daleko spremni ići da zaštitimo vlastitu udobnost, dok se svijet oko nas raspada.

Odlikuju ga klaustrofobična i napeta atmosfera, hladni tonovi, sterilna, geometrijski čista arhitektura prostora, suprodstavljena kaosu koji nadire izvana.

Variety:"Komasa majstorski orkestrira propast. 'Anniversary' je kirurški precizan prikaz društvenog poricanja koji će vas ostaviti duboko uznemirenima."

The Hollywood Reporter:"Diane Lane pruža ulogu karijere kao matrijarh koja odbija pogledati kroz prozor dok joj se svijet ruši. Ovo je 'Parazit' susreće 'Melankoliju'."

IndieWire:"Rijedak primjer distopije koja ne treba specijalne efekte da bi bila strašna; ljudska ravnodušnost ovdje je najstrašnije oružje."

Screen Daily:"Komasa je uspio snimiti film koji savršeno secira tjeskobu 2020-ih. To nije samo film o kraju svijeta, već o kraju empatije."

„Prvi američki film poljskog režisera Komase prati preobrazbu Amerike u Gilead, ali kroz sudbinu privilegirane, obrazovane liberalne obitelji. Komasa dolazi iz kulture koja doista pamti totalitarizam, zna kako ljudi pod pritiskom postaju savitljivi i poprilični govnari. U „Godišnjici“ jedan Poljak tomu poučava one koji će to tek ubuduće saznati. Dakle, Amerikance.“ Jurica Pavičić, Jutarnji list

Josh Safdie, 2025., US, 120'
Uloge:Timothée Chalamet, Gwyneth Paltrow, Fran Drescher, Odessa A’zion, Kevin O’Leary

Film "Marty Supreme" jedan od najočekivanijih projekata godine. Ima 3 nominacije za Zlatni globus (najbolji film, najbolji glavni glumac, najbolji scenarij) i jedan je od favorita na ovogodišnjim Oscarima. Nastao je kao prvi samostalni redateljski pothvat Josha Safdieja nakon gotovo dva desetljeća suradnje s bratom Bennyjem. Film je inspiriran životom Martyja Reismana, legendarne figure američkog stolnog tenisa, poznatog po svom nevjerojatnom talentu, ali i statusu autentičnog "hustlera" s Manhattana.

Za razliku od većine biografskih filmova, ovaj je realiziran u visokoenergetskoj maniri, poput punokrvnog akcijskog filma, a stolnim tenisom, temom koja se rijetko uzima za ozbiljnu, bavi se s epskom smbicioznošću. Timothée Chalamet u naslovnoj ulozi donosi intenzivnu izvedbu, transformirajući se u ekscentričnog prvaka unutar pedesetih godina prošlog stoljeća. Safdie koristi svoj prepoznatljivi frenetični stil (poznat iz filma Uncut Gems) kako bi istražio cijenu slave i američki san kroz prizmu sporta koji je u to vrijeme bio na vrhuncu popularnosti.

Chalamet je, slično kao i za prošlogodišnju ulogu Boba Dylana u filmu „Potpuni neznanac“ prošao rigorozne i neobično duge pripreme s profesionalnim trenerima stolnog tenisa kako bi sve scene mečeva bile autentične i izvedene bez dublera.

Mnoge će razveseliti pojava Fran Drescher (The Nanny) na velikom platnu u ulozi Martyjeve majke. Ona filmu dodaje ekscentričnu emocionalnu notu i nostalgični šarm.
 

OSCAR REVIJA

Nominacije:

Najbolji film

Najbolja režija – Josh Safdie

Najbolji glavni glumac – Timothée Chalamet (njegova treća nominacija u karijeri)

Najbolji originalni scenarij – Ronald Bronstein i Josh Safdie

Najbolji casting – Jennifer Venditti

Najbolja fotografija – Darius Khondji

Najbolja montaža – Ronald Bronstein

Najbolja scenografija – Jack Fisk i Adam Willis

Najbolja kostimografija – Miyako Bellizzi 

Richard Linklater, 2025. FR,US, 106'
Uloge: Guillaume Marquet, Jean-Jacques Le Vessier, Zoey Deutch, Jonas Marmy, Lily-Rose Depp, Agnès Hurstel

Film je ambiciozna povijesna drama snimljena u Parizu i svojevrsno je Linklaterovo ljubavno pismo kinematografiji. Radnja je smještena u kasne pedesete godine prošlog stoljeća i prati nastanak kultnog filma Do posljednjeg daha (À bout de souffle). Fokus je na mladom i radikalnom Jeanu-Lucu Godardu te njegovim kolegama iz časopisa Cahiers du Cinéma, poput Françoisa Truffauta, koji su odlučili srušiti sva dotadašnja pravila zanata. Film istražuje kako je skupina stvaratelja i publicista pokrenula revoluciju koja je zauvijek promijenila filmsku povijest.

Linklater, poznat po svom majstorskom bavljenju protokom vremena (filmovi Boyhood, trilogija Prije svitanja, Prije sumraka,Prije ponoći, Odrastanje (Boyhood, 2014.) Dazed and Confused, School of Rock...) ovdje donosi meta-filmski i stilizirani pristup. Ovo je njegovo prvo djelo snimljeno u potpunosti na francuskom jeziku. Umjesto činjenične, na osobama bazirane biografije, Linklater nudi živu, atmosferičnu rekonstrukciju trenutka u kojem je kinematografija ponovno postala slobodna, čineći ga obaveznim štivom za svakog istinskog filmofila.

Paolo Sorrentino, 2025., IT, 120'
Uloge: Toni Servillo, Anna Ferzetti, Orlando Cinque

Dobitnik nagrade za najboljeg glumca na festivalu u Veneciji

2 nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najboljeg glumca

Film prati 24 sata u životu imaginarnog talijanskog predsjednika koji, usamljen u ogromnoj palači Quirinale, traži smisao u malim stvarima — razgovoru s kuharom, šetnji vrtom i čitanjem pisama.

Udovac i katolik, ima kćer Doroteu, pravnicu poput njega. Kako se njegov mandat bliži kraju, usred nezanimljivih, dosadnih dana, pojavljuje se jedna od posljednjih dužnosti: odluka o dvije osjetljive molbe za predsjedničko pomilovanje. Ozbiljne moralne dileme, koje se isprepliću, na načine koje se čini nemogućim raspetljati, s njegovim privatnim životom. Vođen dubokim osjećajem odgovornosti, morat će odlučiti....

Ovaj film se smatra Sorrentinovim najintimnijim političkim radom. Za razliku od njegovog filma Il Divo (o Giuliju Andreottiju), koji je bio brz i agresivan, "La grazia" je spor, kontemplativan i vizualno sveden.

Kao i uvijek, Sorrentino koristi vrhunsku glazbu, miješajući talijanske kancone iz šezdesetih s modernim zvukom, stvarajući osjećaj bezvremenosti. Kadrovi su dugi, statični. Utjelovljuju ispraznu prirodu moći. Svaki kadar izgleda kao renesansna slika.

Rođen u Napulju, Sorrentino je redatelj kojeg kritičari često nazivaju "modernim Fellinijem". Kada je imao 16 godina, njegovi su roditelji preminuli od gušenja plinom u obiteljskoj vikendici. On je preživio samo zato jer je taj otišao u Torino gledati svog idola Diega Maradonu. Taj događaj je postao središnja tema njegovog filma Božja ruka

Ključni motivi njegovih filmova su melankolija, starenje, moć, religija i ljepota, a vizualni jezik je raskošan, često natopljen groteskom.

"Sorrentino ne režira filmove da bi nam objasnio svijet, nego da bi nas natjerao da se zaljubimo u njegovu apsurdnost." — Cahiers du Cinéma

Paolo Sorrentino, 2025., IT, 120'
Uloge: Toni Servillo, Anna Ferzetti, Orlando Cinque

Dobitnik nagrade za najboljeg glumca na festivalu u Veneciji

2 nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najboljeg glumca

Film prati 24 sata u životu imaginarnog talijanskog predsjednika koji, usamljen u ogromnoj palači Quirinale, traži smisao u malim stvarima — razgovoru s kuharom, šetnji vrtom i čitanjem pisama.

Udovac i katolik, ima kćer Doroteu, pravnicu poput njega. Kako se njegov mandat bliži kraju, usred nezanimljivih, dosadnih dana, pojavljuje se jedna od posljednjih dužnosti: odluka o dvije osjetljive molbe za predsjedničko pomilovanje. Ozbiljne moralne dileme, koje se isprepliću, na načine koje se čini nemogućim raspetljati, s njegovim privatnim životom. Vođen dubokim osjećajem odgovornosti, morat će odlučiti....

Ovaj film se smatra Sorrentinovim najintimnijim političkim radom. Za razliku od njegovog filma Il Divo (o Giuliju Andreottiju), koji je bio brz i agresivan, "La grazia" je spor, kontemplativan i vizualno sveden.

Kao i uvijek, Sorrentino koristi vrhunsku glazbu, miješajući talijanske kancone iz šezdesetih s modernim zvukom, stvarajući osjećaj bezvremenosti. Kadrovi su dugi, statični. Utjelovljuju ispraznu prirodu moći. Svaki kadar izgleda kao renesansna slika.

Rođen u Napulju, Sorrentino je redatelj kojeg kritičari često nazivaju "modernim Fellinijem". Kada je imao 16 godina, njegovi su roditelji preminuli od gušenja plinom u obiteljskoj vikendici. On je preživio samo zato jer je taj otišao u Torino gledati svog idola Diega Maradonu. Taj događaj je postao središnja tema njegovog filma Božja ruka

Ključni motivi njegovih filmova su melankolija, starenje, moć, religija i ljepota, a vizualni jezik je raskošan, često natopljen groteskom.

"Sorrentino ne režira filmove da bi nam objasnio svijet, nego da bi nas natjerao da se zaljubimo u njegovu apsurdnost." — Cahiers du Cinéma

Kleber Mendonça Filho, 2025. Brazil, Francuska 160'
Uloge: Wagner Moura, Maria Fernanda Cândido, Gabriel Leone, Alice Carvalho i Christian Malheiros

Brazilski film "Tajni agent" jedan je od najvažnijih naslova svjetske kinematografije prošle godine. Režirao ga je cijenjeni Kleber Mendonça Filho (Bacurau, Aquarius), a u glavnoj ulozi briljira Wagner Moura (zvijezda serije Narcos).

Apsolutni je pobjednik Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je postao jedan od najnagrađivanijih filmova u povijesti tog festivala.

Nagrada za najboljeg redatelja: Kleber Mendonça Filho.

Nagrada za najboljeg glumca: Wagner Moura (prvi Brazilac u povijesti koji je osvojio ovu nagradu).

FIPRESCI nagrada: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara.

Brazilski kandidat za Oscara 2026.: Film je ušao u uži izbor za najbolji strani film.

Zlatni globus (2026.): Nominacije za najbolju dramu i najboljeg glumca.

1977. godina. Vrijeme je vojne diktature.Marcelo (Wagner Moura), bivši sveučilišni profesor iz São Paula, bježi u Recife pod lažnim imenom kako bi izbjegao politički progon. Pokušava voditi neupadljiv život u trošnom pansionu, no ubrzo shvaća da grad nije nikakvo utočište.

Film je usredotočen na tri različita vremenska razdoblja, a okvir mu daje današnje vrijeme, u kojem povjesničarka pokušava otkriti istinu o Marcelovoj sudbini slušajući stare audiokasete.

Ovaj politički neo-noir triler s elementima crne komedije odlikuje napeto i klaustrofobično ozračje, te majstorsko korištenje zvuka (karnevalska buka, šaputanja) i arhitekture Recifea u stvaranju sveobuhvatnog osjećajaparanoje.

Redatelj, inače bivši filmski kritičar, u film ubacuje brojne posvete klasičnim trilerima, posebno onima Hitchcocka i De Palme.

Kritičari su film proglasili remek-djelom koje univerzalno progovara o korupciji i otporu.

The Guardian:"Vrhunska studija korupcije... vizualno briljantna mješavina senzualne gradske intrige i špijunske priče."

Variety:"Wagner Moura pruža suptilnu, ali intenzivnu izvedbu čovjeka kojeg povijest pokušava izbrisati. Ovo je Mendonça Filhov najambiciozniji rad dosad."

IndieWire:"Remek-djelo koje ne treba objašnjavati – ono se osjeća kroz svaku sjenu i svaki kadar neonskog Recifea."

OSCAR REVIJA

Nominiran je u četiri kategorije: 

Najbolji film (Best Picture)

Najbolji glavni glumac – Wagner Moura (postao je prvi Brazilac nominiran u ovoj kategoriji)

Najbolji međunarodni film (Best International Feature Film)

Najbolji originalni scenarij

Kleber Mendonça Filho, 2025. Brazil, Francuska 160'
Uloge: Wagner Moura, Maria Fernanda Cândido, Gabriel Leone, Alice Carvalho i Christian Malheiros

Brazilski film "Tajni agent" jedan je od najvažnijih naslova svjetske kinematografije prošle godine. Režirao ga je cijenjeni Kleber Mendonça Filho (Bacurau, Aquarius), a u glavnoj ulozi briljira Wagner Moura (zvijezda serije Narcos).

Apsolutni je pobjednik Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je postao jedan od najnagrađivanijih filmova u povijesti tog festivala.

Nagrada za najboljeg redatelja: Kleber Mendonça Filho.

Nagrada za najboljeg glumca: Wagner Moura (prvi Brazilac u povijesti koji je osvojio ovu nagradu).

FIPRESCI nagrada: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara.

Brazilski kandidat za Oscara 2026.: Film je ušao u uži izbor za najbolji strani film.

Zlatni globus (2026.): Nominacije za najbolju dramu i najboljeg glumca.

1977. godina. Vrijeme je vojne diktature.Marcelo (Wagner Moura), bivši sveučilišni profesor iz São Paula, bježi u Recife pod lažnim imenom kako bi izbjegao politički progon. Pokušava voditi neupadljiv život u trošnom pansionu, no ubrzo shvaća da grad nije nikakvo utočište.

Film je usredotočen na tri različita vremenska razdoblja, a okvir mu daje današnje vrijeme, u kojem povjesničarka pokušava otkriti istinu o Marcelovoj sudbini slušajući stare audiokasete.

Ovaj politički neo-noir triler s elementima crne komedije odlikuje napeto i klaustrofobično ozračje, te majstorsko korištenje zvuka (karnevalska buka, šaputanja) i arhitekture Recifea u stvaranju sveobuhvatnog osjećajaparanoje.

Redatelj, inače bivši filmski kritičar, u film ubacuje brojne posvete klasičnim trilerima, posebno onima Hitchcocka i De Palme.

Kritičari su film proglasili remek-djelom koje univerzalno progovara o korupciji i otporu.

The Guardian:"Vrhunska studija korupcije... vizualno briljantna mješavina senzualne gradske intrige i špijunske priče."

Variety:"Wagner Moura pruža suptilnu, ali intenzivnu izvedbu čovjeka kojeg povijest pokušava izbrisati. Ovo je Mendonça Filhov najambiciozniji rad dosad."

IndieWire:"Remek-djelo koje ne treba objašnjavati – ono se osjeća kroz svaku sjenu i svaki kadar neonskog Recifea."

OSCAR REVIJA

Nominiran je u četiri kategorije: 

Najbolji film (Best Picture)

Najbolji glavni glumac – Wagner Moura (postao je prvi Brazilac nominiran u ovoj kategoriji)

Najbolji međunarodni film (Best International Feature Film)

Najbolji originalni scenarij

Wong Kar-wai, Steven Soderbergh, Michelangelo Antonioni, 2004., IT, HK, US, 104'
Uloge: Chang Chen, Gong Li, Robert Downey Jr., Alan Arkin, Christopher Buchholz i Lucia Poli

"Eros" je omnibus sastavljen od tri kratka filma koji istražuju teme žudnje, ljubavi i seksualnosti. Projekt je nastao kao posveta legendarnom Michelangelu Antonioniju, a okupio je tri vizionarska redatelja s tri različita kontinenta.

I. "Ruka" (The Hand) – r. Wong Kar-wai

Hong Kong 1960-ih. Mladi i sramežljivi krojački naučniki dolazi uzeti mjere elitnoj prostitutki. Ona mu pruža prvo seksualno iskustvo.

Zhang provodi godine kreirajući prekrasne haljine za nju, gajeći tihu, neuzvraćenu ljubav dok njezina ljepota i status polako blijede.

II. "Ekvilibrij" (Equilibrium) – r. Steven Soderbergh

Crno-bijela komedija smještena u New York 1955. godine. Marketinški stručnjak pod stresom posjećuje psihijatra.Dok pacijent leži na kauču i pripovijeda o svojim snovima o nepoznatoj ženi,  psihijatar baca papirnate aviončiće kroz prozor, špijunirajući djevojku u zgradi preko puta.

III. "Opasna nit stvari" (The Dangerous Thread of Things) – r. Michelangelo Antonioni

Otuđeni par putuje obalom. Na tom putu, muškarac će se upustiti u aferu sa slobodoumnom ženom koju će slučajno sresti. Film istražuje nemogućnost komunikacije i otuđenost, teme koje su obilježile cijelu Antonionijevu karijeru.

Kako se radi o tri veoma različita redatelja, film varira od Wongove melankolične i senzualne estetike (pune boja i tekstura), preko Soderberghove minimalističke i duhovite rekonstrukcije 50-ih, do Antonionijeve hladne, gotovo nadrealne vizure. No najveća je razlika u njihovom poimanju erosa - za Wonga je ona u dodiru, odjeći i žudnji, za Soderbergha u glavi i snovima, a za Antonionija u tijelu i pejzažu.

Wong Kar-waijev segment "Ruka" se smatra najboljim dijelom filma, i često se prikazuje samostalno u proširenoj verziji (The Hand: Director's Cut).

Jared Bush & Byron Howard, 2025., US, 108'

Misteriozni nestanak vodenih sisavaca, Judy i Nicka vodi u "Reptile Terrace" (teritorij gmazova), zloglasan dio grada koji je dugo bio izoliran zbog nesuglasica s ostatkom Zootropole.

Nastavak jednog od najboljih animiranih avantura za djecu – Zootropole iz 2016. godine – koja je tada osvojila Oscara, Zlatni globus i Critics' Choice Award za najbolji animirani film, kao i 6 nagrada Annie (najveće priznanje u svijetu animacije)

Nominiran je zaZlatni globus za najbolji animirani film.

Dobio 10 nominacija za nagradu Annie (najveće priznanje u svijetu animacije).

Glavni je favorit za Oscara 2026. u kategoriji najboljeg animiranog filma.

Richard Linklater, 2025. FR,US, 106'
Uloge: Guillaume Marquet, Jean-Jacques Le Vessier, Zoey Deutch, Jonas Marmy, Lily-Rose Depp, Agnès Hurstel

Film je ambiciozna povijesna drama snimljena u Parizu i svojevrsno je Linklaterovo ljubavno pismo kinematografiji. Radnja je smještena u kasne pedesete godine prošlog stoljeća i prati nastanak kultnog filma Do posljednjeg daha (À bout de souffle). Fokus je na mladom i radikalnom Jeanu-Lucu Godardu te njegovim kolegama iz časopisa Cahiers du Cinéma, poput Françoisa Truffauta, koji su odlučili srušiti sva dotadašnja pravila zanata. Film istražuje kako je skupina stvaratelja i publicista pokrenula revoluciju koja je zauvijek promijenila filmsku povijest.

Linklater, poznat po svom majstorskom bavljenju protokom vremena (filmovi Boyhood, trilogija Prije svitanja, Prije sumraka,Prije ponoći, Odrastanje (Boyhood, 2014.) Dazed and Confused, School of Rock...) ovdje donosi meta-filmski i stilizirani pristup. Ovo je njegovo prvo djelo snimljeno u potpunosti na francuskom jeziku. Umjesto činjenične, na osobama bazirane biografije, Linklater nudi živu, atmosferičnu rekonstrukciju trenutka u kojem je kinematografija ponovno postala slobodna, čineći ga obaveznim štivom za svakog istinskog filmofila.

Wong Kar-wai, 1995.,99'Ž
Uloge: Leon Lai, Michelle Reis, Takeshi Kaneshiro, Charlie Yeung i Karen Mok

Film "Pali anđeli" mračni je blizanac Chungking Expressa. Prvobitno zamišljen kao treća priča tog filma, Pali anđeli su prerasli u zasebno remek-djelo koje istražuje noćni, melankolični i kaotični Hong Kong.

Prati sudbine pet likova čiji se putevi, formatirani u dvije priče, zapliću u neonskim noćima velegrada:

Protagonisti prve priče su profesionalni ubojica i njegova "partnerica" a koja mu dogovara poslove. Njih dvoje gotovo nikad ne komuniciraju uživo; Iako su poslovno savršeno usklađeni, emocionalna distanca među njima je nepodnošljiva.

Druga priča prati ekscentričnog, nijemog mladića koji noću provaljuje u zatvorene radnje i "prisiljava" ljude da kupuju njegove usluge. Snimatelj Christopher Doyle koristi širokokutne objektive koji iskrivljuju prostor. Likovi su često fizički blizu kameri, ali se doimaju odvojeno od svijeta, što naglašava osjećaj izolacije i samoće.

"Step-printing" tehnika (usporeni kadrovi s razmazanim pokretima), stvaraju halucinantnu, grozničavu atmosferu noćnog velegrada.

Centralna tema je nemogućnost ostvarivanja trajne ljudske veze. Likovi su "pali anđeli" – izgubljene duše koje žude za dodirom, ali se boje intimnosti.Kao i u ostalim Wongovim filmovima, likovi su opsjednuti vremenom i prošlošću, a Hong Kong nije samo kulisa, već živi organizam koji svoje stanovnike gura jedne uz druge, ali ih i drži emocionalno izoloranima.Antologijska završna scena na motociklu uz zvukove hita 'Only You' ostaje urezana kao jedan od najljepših filmskih prikaza potrage za pripadanjem."(Kino Tuškanac)

Village Voice:"Pali anđeli su film koji se ne gleda, nego proživljava kao groznica. To je vizualni rock-video o slomljenim srcima."

Jorgos Lanthimos, 2025. Irska, US, Južna Koreja, 120'
Uloge: Emma Stone, Jesse Plemons, Aidan Delbis, Stavros Halkias, Alicia Silverstone

Slobodna adaptacija korejske sci-fi komedije Save the Green Planet!svoj je naziv Bugonia dobila po mitu koji kaže da se pčele pojavljuju iz mrtvog goveda, odnosno iz načina na koji su ljudi, kroz mit, tumačili naizgled spontano obnavljanje pčelinjih zajednica i prirode općenito, u skladu s „božanskim redom“. U skladu s time, protagonist filma je pčelar, uvjeren da je trgovačko-farmaceutski konglomerat odgovoran za odumiranje njegovih pčela.

Sučeljavanje hladne, proračunate čelnice velike tvrtke (E. Stone), i društvenog marginalca i ekoterorista (J. Plemons) pretvara se u psihološki rat, u brutalnu, sarkastičnu društvenu kritiku. 

Film je dobitnik Venice Film Festival Green Drop Award, nagrade koja se dodjeljuje filmu koji se najuspješnije bavi temama ekologije, mira i kooperacije.

OSKAR REVIJA

Nominiran je za ukupno četiri Oscara

Najbolji film (producentski tim: Ed Guiney, Andrew Lowe, Yorgos Lanthimos, Emma Stone i Lars Knudsen)

Najbolja glavna glumica (Emma Stone)

Najbolji adaptirani scenarij (Will Tracy)

Najbolja originalna glazba (Jerskin Fendrix) 

Emma Stone je ovom nominacijom postala najmlađa žena u povijesti s ukupno sedam nominacija za Oscara kroz karijeru

Mascha Schilinski, 2025, DE, 149 min

Dobitnik nagrade žirija na festivalu u Cannesu te čak 8 nominacija za nagradu Europske filmske Akademije film GLEDATI U SUNCE (mogima poznat u svom engleskom prijevodu – Sound of Falling) redateljicu Maschu Schilinski najavljuje kao talent svjetske klase. Schilinski je uspjela priču čija se radnja proteže na cijelo jedno desetljeće učiniti iznimno dinamičnom, intrigantnom, atmosferičnom, ali podjednako i zastrašujućom te edukativnom.

Četiri djevojke, i njihove obitelji žive u seoskoj kući u Altmarku, regiji u sjevernoj Njemačkoj koja se naslanja na rijeku Labu: Alma (Hanna Heckt) negdje oko 1910., Erika (Lea Drinda) neposredno nakon Drugog svjetskog rata, Angelika (Lena Urzendowsky) u Istočnoj Njemačkoj 1980-ih i Lenka (Laeni Geiseler) u našoj sadašnjosti. Naizmjenično pratimo njihovo odrastanje i mladost ali paralelno i razvijanje kuće tijekom stoljeća, dok se odjeci prošlosti zadržavaju u njegovim zidovima. Iako ih dijeli gotovo stotinu godina, njihovi životi počinju se zrcaliti jedni u drugima.

Schilinski svjesno poništava linearno pripovijedanje: vrijeme u njezinu filmu je nestabilno i promjenjivo, poput živog organizma. Ono se izobličuje, vraća i ponavlja, kao da i samo pokušava pronaći vlastito mjesto u ponavljajućoj povijesti jedne obitelji, poput osobnih dnevničkih zapisa.

Sniman u skučenom, gotovo klaustrofobičnom formatu, film spaja dokumentarističku prisutnost i poetsku apstrakciju. Povijest – rat, ideologija, društvena kontrola – uvijek je prisutna, ali kao udaljeni šum, kao pozadina na kojoj se odvijaju intimne povijesti ženskih iskustava i njihovih sjećanja. Redateljica Schilinski ovim filmom rekonstruira kako se trauma, želja i strah prenose kroz obiteljsku liniju, pretvarajući kuću u živi arhiv emocija i memorije. Film koji prkosi jednostavnim žanrovskim odrednicama: nalazi se između melodrame, povijesnog eseja i eksperimentalne fikcije, kao meditacija o sjećanju, tijelu i šutnji. U ovom filmu, promatramo kako povijest biva i zauvijek živi u nama – u fizičkom tijelu, zidovima kuće, materinjem jeziku i intimnim snovima. Sjećanja nisu nikada samo naša, već ona nužno povlače naslijeđene emocije, traume i prazni prostor međugeneracijskih tišina.

Mascha Schilinski, 2025, DE, 149 min

Dobitnik nagrade žirija na festivalu u Cannesu te čak 8 nominacija za nagradu Europske filmske Akademije film GLEDATI U SUNCE (mogima poznat u svom engleskom prijevodu – Sound of Falling) redateljicu Maschu Schilinski najavljuje kao talent svjetske klase. Schilinski je uspjela priču čija se radnja proteže na cijelo jedno desetljeće učiniti iznimno dinamičnom, intrigantnom, atmosferičnom, ali podjednako i zastrašujućom te edukativnom.

Četiri djevojke, i njihove obitelji žive u seoskoj kući u Altmarku, regiji u sjevernoj Njemačkoj koja se naslanja na rijeku Labu: Alma (Hanna Heckt) negdje oko 1910., Erika (Lea Drinda) neposredno nakon Drugog svjetskog rata, Angelika (Lena Urzendowsky) u Istočnoj Njemačkoj 1980-ih i Lenka (Laeni Geiseler) u našoj sadašnjosti. Naizmjenično pratimo njihovo odrastanje i mladost ali paralelno i razvijanje kuće tijekom stoljeća, dok se odjeci prošlosti zadržavaju u njegovim zidovima. Iako ih dijeli gotovo stotinu godina, njihovi životi počinju se zrcaliti jedni u drugima.

Schilinski svjesno poništava linearno pripovijedanje: vrijeme u njezinu filmu je nestabilno i promjenjivo, poput živog organizma. Ono se izobličuje, vraća i ponavlja, kao da i samo pokušava pronaći vlastito mjesto u ponavljajućoj povijesti jedne obitelji, poput osobnih dnevničkih zapisa.

Sniman u skučenom, gotovo klaustrofobičnom formatu, film spaja dokumentarističku prisutnost i poetsku apstrakciju. Povijest – rat, ideologija, društvena kontrola – uvijek je prisutna, ali kao udaljeni šum, kao pozadina na kojoj se odvijaju intimne povijesti ženskih iskustava i njihovih sjećanja. Redateljica Schilinski ovim filmom rekonstruira kako se trauma, želja i strah prenose kroz obiteljsku liniju, pretvarajući kuću u živi arhiv emocija i memorije. Film koji prkosi jednostavnim žanrovskim odrednicama: nalazi se između melodrame, povijesnog eseja i eksperimentalne fikcije, kao meditacija o sjećanju, tijelu i šutnji. U ovom filmu, promatramo kako povijest biva i zauvijek živi u nama – u fizičkom tijelu, zidovima kuće, materinjem jeziku i intimnim snovima. Sjećanja nisu nikada samo naša, već ona nužno povlače naslijeđene emocije, traume i prazni prostor međugeneracijskih tišina.

Chloé Zhao, 2025., US, 125'
Uloge: Jesse Buckley, Paul Mescal

Film "Hamnet" (koji je baziran na istoimenom romanu Maggie O'Farrell, a režira ga Oscarom nagrađena Chloé Zhao) nije klasična biografska priča o Williamu Shakespeareu. To je intimna i dirljiva drama o gubitku koja postavlja impresivnu, ali fiktivnu tezu: da je smrt Shakespeareovog jedanaestogodišnjeg sina, Hamneta bila katalizator za nastanak njegove najpoznatije tragedije, Hamleta.

Priča se uvelike fokusira na Shakespeareovu suprugu, Agnes Hathaway. Zhao, poznata po poetskim vizualima i sposobnosti da pejzaž i prostor pretvori u aktivni dio narativa i karakterizacije likova, Agnes uranja u prirodu, zelenilo, šumu, predstavljajući je kao biće zemlje i života, za razliku od Williama, koji je smješten u sobe, za stolove, u svratišta i zatvorene prostore. Povijesna činjenica smrti njihovog sina ovdje je uzeta kao pokretač jedne fiktivne, ali duboko ljudske priče o boli, stvaralaštvu i krhkim ljudskim odnosima.

"Hamnet" prikazuje najvećeg svjetskog dramatičara kao slomljenog oca čije je stvaralaštvo prožeto osobnom tragedijom. Film je hvaljen na festivalima, nagrađen je u Torontu, a kritičari ga vide kao jednog od najozbiljnijih kandidata za Oscara, posebno zbog emotivne snage i glumačkih izvedbi.

Nagrade i priznanja:

Glavna nagrada Međunarodnog filmskog festivala u Torontu (TIFF):

Nagrada publike (People's Choice Award) – Ovo je jedna od najprestižnijih nagrada na festivalu i često se smatra snažnim predskazateljem uspjeha na dodjeli Oscara (ranije ju je dobio i Zhaoin film Nomadland).

Nagrada publike na Filmskom festivalu BFI London (BFI London Film Festival):

Nagrada publike za najbolji dugometražni film (Audience Award for Best Feature).

Nagrada Vanguard na Međunarodnom filmskom festivalu u Palm Springsu (PSIFF):

Vanguard Award – Nagrada je dodijeljena redateljici Chloé Zhao te glavnim glumcima Jessie Buckley (u ranijim izvještajima pogrešno navedena kao Saoirse Ronan) i Paulu Mescalu.

Mill Valley Film Festival Award (dodijeljena Jessie Buckley).

Best Gala Film na Međunarodnom filmskom festivalu u San Diegu.

OSCAR REVIJA

Ima ukupno osam nominacija

Najbolji film: Producenti Liza Marshall, Pippa Harris, Nicolas Gonda, Steven Spielberg i Sam Mendes.

Najbolja režija: Chloé Zhao.

Najbolja glavna glumica: Jessie Buckley (za ulogu Agnes).

Najbolji adaptirani scenarij: Chloé Zhao i Maggie O'Farrell.

Najbolja originalna glazba: Max Richter.

Najbolja kostimografija: Malgosia Turzanska.

Najbolja scenografija: Fiona Crombie i Alice Felton.

Najbolji casting: Nina Gold (u novoj službenoj kategoriji Akademije). 

Zanimljivo je da je film nominiran u novoj kategoriji za casting, dok je Steven Spielberg ovom nominacijom postavio rekord s ukupno 14 nominacija u kategoriji najboljeg filma kao producent.

Óliver Laxe, 2025., Španjolska, Francuska, 115′
Uloge: Sergi López, Bruno Núñez Arjona, Richard Bellamy, Stefania Gadda, Joshua Liam Henderson, Tonin Janvier, Jade Oukid

Otac i sin stižu na rave u zabačen dio pustinjskih, sablasnih planina u južnom Maroku. Traže Mar, njihovu kćer i sestru, koja je prije nekoliko mjeseci nestala na jednom od ovakvih beskonačnih partyja. Do tog trenutka čini se da krećemo u egzotično lociranu obiteljsku dramu, no uskoro se niotkud pojavljuje vojska i priča kreće u smjeru gotovo nadrealnog filma ceste. Putovanje na koje su prisiljeni vizualno je impresivno, napeto, žestoko, ali i intimno. Sam naslov, "Sirat", na arapskom jeziku znači "put" ili "staza", pa nagovještava da je film više od fizičkog putovanja. To je priča o duhovnoj potrazi, introspekciji i unutarnjoj transformaciji.

Film je, između ostalog, i Dobitnik nagrade žirija na festivalu u Cannesu, a Kritičari su ga prihvatili bez zadrške. Trenutno drži 100% ocjenu na Rotten Tomatoesu. Variety ga je najavio kao "briljantno bizarnu viziju spremnu za kultni status", dok ga je The Hollywood Reporter nazvao "tehnom natopljenom meditacijom o smrti i tuzi".
 

OSCAR REVIJA

Nominiran je u dvije kategorije:

Najbolji međunarodni film (kao službeni španjolski kandidat)

Najbolji zvuk (audio tim: Laia Casanovas, Amanda Villavieja i Yasmina Praderas) 

James Vanderbilt, 2025, US, 148 min
Uloge: Rami Malek, Russell Crowe, Michael Shannon, Richard E. Grant, Leo Woodall, John Slattery, Mark O'Brien, Colin Hanks

Nuremberg je moćna povijesna drama koja se bavi Nürnberškim procesima, no iz vrlo specifične perspektive. Umjesto da se fokusira na proces suđenja samom vrhu nacističkog režima, radnja prati odnos Douglasa Kelleya (Rami Malek), američkog vojnog psihijatra, i Hermanna Göringa (Russell Crowe), najvišeg preživjelog nacističkog časnika. Kelleyev zadatak je procijeniti jesu li optuženici sposobni za suđenje, ali on odlazi korak dalje pokušavajući dokučiti samu prirodu zla kroz seriju intenzivnih razgovora s Göringom.

Vanderbilt, poznat kao scenarist Zodiaca, donosi kirurški precizan scenarij koji istražuje psihološku igru mačke i miša. Crowe je neprepoznatljiv i zastrašujuće karizmatičan u ulozi Göringa, dok Malek izvrsno utjelovljuje čovjeka koji polako gubi vlastiti mir dok ponire u mrak njegove psihe. Film vizualno dočarava klaustrofobiju zatvorskih ćelija i težinu povijesnog trenutka, postavljajući vječno pitanje: odakle dolazi zlo?

"Croweova izvedba je trijumf; on ne glumi čudovište, već čovjeka koji je odabrao biti čudovište, što je daleko strašnije." – The Hollywood Reporter

"Vanderbilt pretvara povijesne transkripte u napeti psihološki triler koji je relevantniji nego ikad." – Variety

RENDEZ-VOUS AU CINÉMA
Les quatre cents coups, 1959. François Truffaut, 99 min. FR
Scenarij: François Truffaut i Marcel Moussy
Uloge: Jean-Pierre Léaud, Albert Rémy, Claire Maurier

   Antoine Doinel 12-godišnji je tinejdžer koji živi u nesretnoj obitelji, a ni situacija u školi nije ništa bolja, pa neprestano upada u probleme. Jednoga dana odlučuje pobjeći s nastave, počinje lagati i krasti. Završava u domu za maloljetnike, no ni tamo situacija nije ništa bolja. Antoine će stoga pokušati pobjeći od društva uopće.
   Za malo filmskih autora ispisano je toliko predanih, gotovo zaljubljenih no svejedno vrlo analitičnih članaka. Za neke je Truffaut gotovo sinonim za kinematografiju. Osobni subjektivitet često zasjenjuje hladni, analitički ratio, no u slučaju Françoisa Truffauta takvo što je posve razumljivo. Riječ je o filmašu koji film nije snimao ili promišljao; on ga je živio. Sa sedam je godina zavolio film. S petnaest osnovao filmski klub. S dvadeset i jednom napisao prvu filmsku kritiku. S dvadeset i dvije režirao prvi krakometražni film. S dvadeset i pet osnovao vlastitu produkcijsku tvrtku. A s dvadeset i sedam režirao dugometražni prvijenac koji ga je zauvijek uveo u filmsku povijest. Riječ je o autoru čije je remek-djelo "400 udaraca" iz 1959. inicijalno ostvarenje francuskog novog vala. U Cannesu 1959. godine nagrađen je za režiju.
   Lik Antoine Doinela baziran je na mladosti samog Truffauta. Naslov „400 udaraca“ prvi je film iz autorova ciklusa „Pustolovine Antoinea Doinela“, koji zaokružuju kratkometražni film „Antoine i Colette“ iz 1962. te dugometražni filmovi „Ukradeni poljupci“ (1968.), „Zajednički stol i postelja“ (1970.) i „Ljubav u bijegu“ (1979.), a u kojem se Truffaut pozabavio sudbinom Antoinea Doinela.
   „400 udaraca“ bit će najponosniji, najtvrdoglaviji, najuporniji, drugim riječima, najslobodniji film na svijetu. U moralnom smislu. I u estetskom. (Jean Luc Godard)
     „400 udaraca“ često uspoređuju s Vigoovom „Nulom iz vladanja“. Vigo je utjecao na svih nas i otišao je dalje od bilo koga u prikazu stvarnih, grubih, prirodnih slika... Mi, francuski redatelji, govorimo o tajni koju je Vigo posjedovao i kojoj težimo. Po mom mišljenju, onaj koji mu se najviše približio je Godard, a „Do posljednjeg daha“ je najbliži Vigoovom duhu. Jedini razlog zašto se spominje Vigo uz „400 udaraca“ je taj što ima toliko malo francuskih filmova koji se bave djecom. Kad god se koji pojavi, ljude odmah podsjeti na „Nulu  iz vladanja“. (François Truffaut)
https://www.imdb.com/title/tt0053198/?ref_=fn_al_tt_1

Kleber Mendonça Filho, 2025. Brazil, Francuska 160'
Uloge: Wagner Moura, Maria Fernanda Cândido, Gabriel Leone, Alice Carvalho i Christian Malheiros

Brazilski film "Tajni agent" jedan je od najvažnijih naslova svjetske kinematografije prošle godine. Režirao ga je cijenjeni Kleber Mendonça Filho (Bacurau, Aquarius), a u glavnoj ulozi briljira Wagner Moura (zvijezda serije Narcos).

Apsolutni je pobjednik Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je postao jedan od najnagrađivanijih filmova u povijesti tog festivala.

Nagrada za najboljeg redatelja: Kleber Mendonça Filho.

Nagrada za najboljeg glumca: Wagner Moura (prvi Brazilac u povijesti koji je osvojio ovu nagradu).

FIPRESCI nagrada: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara.

Brazilski kandidat za Oscara 2026.: Film je ušao u uži izbor za najbolji strani film.

Zlatni globus (2026.): Nominacije za najbolju dramu i najboljeg glumca.

1977. godina. Vrijeme je vojne diktature.Marcelo (Wagner Moura), bivši sveučilišni profesor iz São Paula, bježi u Recife pod lažnim imenom kako bi izbjegao politički progon. Pokušava voditi neupadljiv život u trošnom pansionu, no ubrzo shvaća da grad nije nikakvo utočište.

Film je usredotočen na tri različita vremenska razdoblja, a okvir mu daje današnje vrijeme, u kojem povjesničarka pokušava otkriti istinu o Marcelovoj sudbini slušajući stare audiokasete.

Ovaj politički neo-noir triler s elementima crne komedije odlikuje napeto i klaustrofobično ozračje, te majstorsko korištenje zvuka (karnevalska buka, šaputanja) i arhitekture Recifea u stvaranju sveobuhvatnog osjećajaparanoje.

Redatelj, inače bivši filmski kritičar, u film ubacuje brojne posvete klasičnim trilerima, posebno onima Hitchcocka i De Palme.

Kritičari su film proglasili remek-djelom koje univerzalno progovara o korupciji i otporu.

The Guardian:"Vrhunska studija korupcije... vizualno briljantna mješavina senzualne gradske intrige i špijunske priče."

Variety:"Wagner Moura pruža suptilnu, ali intenzivnu izvedbu čovjeka kojeg povijest pokušava izbrisati. Ovo je Mendonça Filhov najambiciozniji rad dosad."

IndieWire:"Remek-djelo koje ne treba objašnjavati – ono se osjeća kroz svaku sjenu i svaki kadar neonskog Recifea."

OSCAR REVIJA

Nominiran je u četiri kategorije: 

Najbolji film (Best Picture)

Najbolji glavni glumac – Wagner Moura (postao je prvi Brazilac nominiran u ovoj kategoriji)

Najbolji međunarodni film (Best International Feature Film)

Najbolji originalni scenarij

Shadi Adib, Španjolska, 2025. 85’

"Aisha" (izvorno La llum de l'Aisha, odnosno Aishino svjetlo) vizualno je očaravajuća bajka koja spaja povijesni kontekst i magični realizam. Smještena je u zlatno doba islamskog svijeta, točnije u srednjovjekovnu Al-Andalus (današnja Andaluzija).

Radnja prati Aishu, bistru i znatiželjnu djevojčicu koja žudi postati astronomkinja u svijetu gdje su znanost i umjetnost na vrhuncu, ali su društvene uloge strogo definirane. Kada njezinu zajednicu pogodi misteriozna tmina koja gasi zvijezde i nadu, Aisha kreće na opasno putovanje kako bi vratila svjetlost. Na tom putu prati je neobičan pratitelj, a njezina glavna oruđa nisu mačevi, već znanje o astronomiji, optici i matematici.

Redatelj Shadi Adib koristi se specifičnim stilom animacije koji podsjeća na tradicionalnu islamsku umjetnost, kaligrafiju i geometrijske uzorke, čime film dobiva autentičnu estetsku vrijednost. "Aisha" nije samo priča o pustolovini, već i snažna poruka o važnosti obrazovanja, ženskoj emancipaciji i suživotu različitih kultura. Film je dobio pohvale kritike zbog načina na koji djeci i odraslima približava doprinos znanstvenika povijesti čovječanstva, umatajući povijesne činjenice u dirljivu i inspirativnu priču o hrabrosti jedne djevojčice.

Kaouther Ben Hania, 2025., Tunis, Francuska, 90'

29. siječnja 2024. godine volonteri Crvenog polumjeseca zaprimaju poziv za hitnu pomoć. Šestogodišnja djevojčica zarobljena je u automobilu pod agresivnom paljbom. Dok je pokušavaju zadržati na liniji, volonteri čine sve što mogu kako bi joj pomoć stigla što prije. Njezino je ime bilo Hind Rajab. Redateljica Kaouther Ben Hania (Četiri kćeri, Čovjek koji je prodao svoju kožu) je film ovila oko autentične snimke Hindina glasa, dok se cijela radnja odvija u pozivnom centru.  Među izvršnim producentima su poznata holivudska imena poput Brada Pitta, Joaquina Phoenixa i Jonathana Glazera („Zona interesa”). 

U Veneciji je ova potresna dokudrama ovjenčana Velikom nagradom žirija.

OSCAR REVIJA

Nominiran je za nagradu Oscar 2026. u kategoriji:

Najbolji međunarodni igrani film (Best International Feature Film). 

Henri-Georges Clouzot, 1960, FR/IT, 120 min
Uloge Brigitte Bardot, Sami Frey, Charles Vanel, Paul Meurisse

"Istina" je remek-djelo francuskog redatelja Henri-Georgesa Clouzota, koje kroz sudsku dramu duboko preispituje moral i licemjerje društva.

Radnja prati suđenje Dominique Marceau (Brigitte Bardot), mladoj ženi optuženoj za ubojstvo bivšeg ljubavnika. Dok odvjetnici rekonstruiraju njezinu prošlost, film kroz niz retrospekcija prikazuje sukob njene slobodoumne prirode i stroge buržujske okoline. Na sudu se umnogome ne sudi zločinu, već njezinom načinu života.

Film karakterizira Clouzotova filigranski precizna režija i mračna atmosfera. Vizualno je autoritativan, s oštrim kontrastima crno-bijele fotografije koji naglašavaju klaustrofobiju sudnice naspram strasti u flashbackovima. Glavna tema je nemogućnost dosezanja istine, kategorije fluidne i emotivno nabijene, kroz procedure i zakonske okvire.

Uz ovaj se film vezuju i svjedočanstva da je Clouzot na setu hotimično maltretirao Brigitte Bardot, kako bi iz nje izvukao „sirovu emociju“, koja je rezultirala najboljom interpretacijom njezine karijere. Zanimljivo je, iz današnje perspektive, promotriti licemjerje onoga tko režira priču o sistemskom maltretiranju žena kroz pravosuđe (što je svakako legitimna tema i dan danas) a pri tom drži da je opravdano, štoviše neophodno, mrcvariti glumicu kako bi pokazala „autentičnu emociju“.

"Clouzot ne sudi ženi koja je ubila, već društvu koje nije u stanju razumjeti njezinu strast." — (Jean de Baroncelli, Le Monde).

James Vanderbilt, 2025, US, 148 min
Uloge: Rami Malek, Russell Crowe, Michael Shannon, Richard E. Grant, Leo Woodall, John Slattery, Mark O'Brien, Colin Hanks

Nuremberg je moćna povijesna drama koja se bavi Nürnberškim procesima, no iz vrlo specifične perspektive. Umjesto da se fokusira na proces suđenja samom vrhu nacističkog režima, radnja prati odnos Douglasa Kelleya (Rami Malek), američkog vojnog psihijatra, i Hermanna Göringa (Russell Crowe), najvišeg preživjelog nacističkog časnika. Kelleyev zadatak je procijeniti jesu li optuženici sposobni za suđenje, ali on odlazi korak dalje pokušavajući dokučiti samu prirodu zla kroz seriju intenzivnih razgovora s Göringom.

Vanderbilt, poznat kao scenarist Zodiaca, donosi kirurški precizan scenarij koji istražuje psihološku igru mačke i miša. Crowe je neprepoznatljiv i zastrašujuće karizmatičan u ulozi Göringa, dok Malek izvrsno utjelovljuje čovjeka koji polako gubi vlastiti mir dok ponire u mrak njegove psihe. Film vizualno dočarava klaustrofobiju zatvorskih ćelija i težinu povijesnog trenutka, postavljajući vječno pitanje: odakle dolazi zlo?

"Croweova izvedba je trijumf; on ne glumi čudovište, već čovjeka koji je odabrao biti čudovište, što je daleko strašnije." – The Hollywood Reporter

"Vanderbilt pretvara povijesne transkripte u napeti psihološki triler koji je relevantniji nego ikad." – Variety

Chloé Zhao, 2025., US, 125'
Uloge: Jesse Buckley, Paul Mescal

Film "Hamnet" (koji je baziran na istoimenom romanu Maggie O'Farrell, a režira ga Oscarom nagrađena Chloé Zhao) nije klasična biografska priča o Williamu Shakespeareu. To je intimna i dirljiva drama o gubitku koja postavlja impresivnu, ali fiktivnu tezu: da je smrt Shakespeareovog jedanaestogodišnjeg sina, Hamneta bila katalizator za nastanak njegove najpoznatije tragedije, Hamleta.

Priča se uvelike fokusira na Shakespeareovu suprugu, Agnes Hathaway. Zhao, poznata po poetskim vizualima i sposobnosti da pejzaž i prostor pretvori u aktivni dio narativa i karakterizacije likova, Agnes uranja u prirodu, zelenilo, šumu, predstavljajući je kao biće zemlje i života, za razliku od Williama, koji je smješten u sobe, za stolove, u svratišta i zatvorene prostore. Povijesna činjenica smrti njihovog sina ovdje je uzeta kao pokretač jedne fiktivne, ali duboko ljudske priče o boli, stvaralaštvu i krhkim ljudskim odnosima.

"Hamnet" prikazuje najvećeg svjetskog dramatičara kao slomljenog oca čije je stvaralaštvo prožeto osobnom tragedijom. Film je hvaljen na festivalima, nagrađen je u Torontu, a kritičari ga vide kao jednog od najozbiljnijih kandidata za Oscara, posebno zbog emotivne snage i glumačkih izvedbi.

Nagrade i priznanja:

Glavna nagrada Međunarodnog filmskog festivala u Torontu (TIFF):

Nagrada publike (People's Choice Award) – Ovo je jedna od najprestižnijih nagrada na festivalu i često se smatra snažnim predskazateljem uspjeha na dodjeli Oscara (ranije ju je dobio i Zhaoin film Nomadland).

Nagrada publike na Filmskom festivalu BFI London (BFI London Film Festival):

Nagrada publike za najbolji dugometražni film (Audience Award for Best Feature).

Nagrada Vanguard na Međunarodnom filmskom festivalu u Palm Springsu (PSIFF):

Vanguard Award – Nagrada je dodijeljena redateljici Chloé Zhao te glavnim glumcima Jessie Buckley (u ranijim izvještajima pogrešno navedena kao Saoirse Ronan) i Paulu Mescalu.

Mill Valley Film Festival Award (dodijeljena Jessie Buckley).

Best Gala Film na Međunarodnom filmskom festivalu u San Diegu.

OSCAR REVIJA

Ima ukupno osam nominacija

Najbolji film: Producenti Liza Marshall, Pippa Harris, Nicolas Gonda, Steven Spielberg i Sam Mendes.

Najbolja režija: Chloé Zhao.

Najbolja glavna glumica: Jessie Buckley (za ulogu Agnes).

Najbolji adaptirani scenarij: Chloé Zhao i Maggie O'Farrell.

Najbolja originalna glazba: Max Richter.

Najbolja kostimografija: Malgosia Turzanska.

Najbolja scenografija: Fiona Crombie i Alice Felton.

Najbolji casting: Nina Gold (u novoj službenoj kategoriji Akademije). 

Zanimljivo je da je film nominiran u novoj kategoriji za casting, dok je Steven Spielberg ovom nominacijom postavio rekord s ukupno 14 nominacija u kategoriji najboljeg filma kao producent.

Jedna bitka za drugom (One Battle After Another) - Paul Thomas Anderson, 2025., US, 170'
Uloge: Leonardo DiCaprio, Sean Penn, Benicio del Toro, Regina Hall, Teyana Taylor, Chase Infiniti

Novi film Paul Thomas Andersona (Magnolia, There Will Be Blood, Boogie Nights...) je subverzivna, duhovita i emocijama nabijena priča o revoluciji, obitelji i osobnom oslobođenju. Već sada se o njemu govori kao o najozbiljnijem kandidatu za Oscara u kategoriji najboljeg filma

Leonardo DiCaprio tumači lik Boba Fergusona, bivšeg revolucionara koji živi u stanju paranoje i izolacije, podnoseći jedino društvo svoje snalažljive, bistre kćerke. Kada nakon mnogo godina iz prošlosti izroni njegov zli neprijatelj (S. Penn), a kćerka mu nestane, bivši radikal kreće u očajničku potragu, okupjajući osebujno društvo za potporu, i vodeći istovremeno bitku sa posljedicama svoje burne prošlosti. Film je djelomično inspiriran kultnim romanom "Vineland" Thomasa Pynchona, a u njemu virtuozno koegzistiraju drama, komedija i akcija.   

„P.T. Anderson opet je pokazao da je najneobičniji holivudski režiser danas. Njegova “Jedna bitka za drugom“ je 170 minuta delirija, čisto filmske bujice i kaosa. Duboka država, rasistička elita i lijevi teroristi desetljećima se natjeruju diljem Amerike. Društvo se potpuno raspalo, izgubilo i sidrište i konsenzus. Jedna od nekoliko važnih političkih distopija koje smo gledali ove godine.“ Jurica Pavičić, Jutarnji list

OSCAR REVIJA

Film je nominiran u sljedećim kategorijama:

Najbolji film

Najbolja režija – Paul Thomas Anderson

Najbolji glavni glumac – Leonardo DiCaprio

Najbolji sporedni glumac – Benicio del Toro i Sean Penn

Najbolja sporedna glumica – Teyana Taylor

Najbolji originalni scenarij – Paul Thomas Anderson

Najbolja filmska montaža

Najbolja scenografija

Najbolja originalna glazba – Jonny Greenwood

Najbolji zvuk 

Yek tasadef sadeh, Jafar Panahi, Iran, Francuska, Luksemburg, 2025., 101 min.
Dobitnik Zlatne palme u Cannesu 2025.

Kvar automobila dovodi jednu obitelj do mehaničara Vahida, bivšeg političkog zatvorenika, koji je uvjeren da je vozač zapravo njegov bivši mučitelj. Ta naizgled bezazlena nezgoda pokreće lavinu sve ozbiljnijih posljedica. 
Renomirani iranski redatelj Jafar Panahi u ovom napetom, crnohumornom trileru osvete istražuje moralne pukotine koje otvara trauma, prokazujući pri tom društvenu represiju, institucionaliziranu mizoginiju, ali i duboki humanizam i humor u prikazima iranske svakodnevice.  Panahi je dobitnik glavnih nagradina svim najprestižnijim svjetskim festivalima, zbog čega je nerijetko bio izložen političkoj cenzuri i sankicioniran od strane iranskih vlasti. I ovaj je film snimio u tajnosti.

„Canneski pobjednik „Jedan obični incident“ bavi se politički teškim pitanjem: imaju li žrtve represije i diktature pravo na zadovoljštinu? I- ako da -kakvu? Panahi ne bi bio Panahi kad to pitanje ne bi umotao u crnu komediju. Dok žrtve tamničara-mučitelja bez kraja i konca raspravljaju što s vlastitim progoniteljem napraviti na um vam neizbježno padnu Beckett i njegov „Godot“. Jurica Pavičić, Jutarnji list

OSCAR REVIJA

Film je nominiran u sljedećim kategorijama:

Najbolji međunarodni igrani film (Best International Feature Film) – kao predstavnik Francuske.

Najbolji originalni scenarij

François Ozon, 2025, FR/BE/MA, 122 min
Uloge: Benjamin Voisin, Cécile de France, Vincent Lacoste

"Stranac" (L'Étranger), u režiji proslavljenog francuskog redatelja Françoisa Ozona, ekranizacija je istoimenog remek-djela Alberta Camusa. Ozon, poznat po psihološkoj dubini i estetskom senzibilitetu, pristupa priči o Meursaultu s modernim senzibilitetom, ali ostaje vjeran egzistencijalističkom tonu izvornika.

Radnja prati Meursaulta, otuđenog francuskog činovnika u Alžiru, koji nakon majčine smrti i naizgled nasumičnog ubojstva Arapina na plaži biva izveden pred sud. Umjesto samog čina ubojstva, društvo mu sudi zbog njegove emocionalne ravnodušnosti i odbijanja da se pokori društvenim konvencijama tugovanja i kajanja.

Ozon koristi jarku svjetlost i zasićene boje kako bi dočarao Camusov "apsurd" pod vrelim suncem. Film se fokusira na osjetilna iskustva, čime pasivnost glavnog lika postaje vizualno opipljiva.

Citat iz kritike:"Ozonov 'Stranac' nije samo adaptacija, već oživljavanje Camusove apsurdnosti za 21. stoljeće; Benjamin Voisin majstorski utjelovljuje prazninu koja nas istovremeno plaši i fascinira." — (Cahiers du Cinéma).

Ryan Coogler, 2025, US, 138 min

Uloge: Michael B. Jordan, Hailee Steinfeld, Jack O'Connell

"Grešnici" predstavlja revolucionarni spoj gotičkog horora i povijesne drame. Radnja je smještena u 1930-e godine na američkom Jugu, gdje se braća blizanci (oba glumi Michael B. Jordan) vraćaju u rodni grad u Louisiani kako bi započeli iznova, ali se suočavaju s drevnim zlom koje opsjeda njihovu zajednicu.

Film se odlikuje izrazito mračnom, atmosferičnom vizualnim stilom i inovativnim pristupom žanru "vampirskog" filma. Metaforički, film koristi natprirodne trop kako bi progovorio o  užasima ropstva, rasizma, i generacijskim traumama. Krvožednost čudovišta služi kao zrcalo društvenoj brutalnosti tog vremena, pretvarajući borbu za preživljavanje u duboko politički čin.

Film crpi duboku inspiraciju iz života i mitologije legendarne blues ikone Roberta Johnsona, odnosno iz legende prema kojoj je Robert Johnson na raskrižju u Mississippiju prodao dušu vragu u zamjenu za neviđeno glazbeno umijeće. Film tu "đavolju pogodbu" koristi kao dalekosežnu metaforu. Cijeli soundtrack i atmosfera filma prožeti su "prljavim" delta bluesom koji je Johnson utemeljio.

Iako film uvodi elemente vampirizma i natprirodnog, lik Roberta Johnsona služi kao duhovni i tematski temelj priče o iskupljenju, grijehu i cijeni talenta.

"Cooglerov 'Sinners' je više od horora; to je visceralni krik iz prošlosti koji koristi strah kako bi prokazao najmračnije kutove ljudske povijesti, predvođen Jordanovom izvedbom karijere." — (The Hollywood Reporter).

OSCAR REVIJA

Film je za 98. dodjelu Oscara 2026. godine ostvario rekordnih 16 nominacija

Najbolji film

Najbolja režija – Ryan Coogler

Najbolji glavni glumac – Michael B. Jordan

Najbolji sporedni glumac – Jack O'Connell

Najbolja sporedna glumica – Hailee Steinfeld

Najbolji originalni scenarij – Ryan Coogler

Najbolja fotografija– Autumn Durald Arkapaw

Najbolja montaža

Najbolja scenografija (Production Design)

Najbolja kostimografija – Ruth E. Carter

Najbolja šminka i frizura

Najbolja originalna glazba – Ludwig Göransson

Najbolja originalna pjesma

Najbolji zvuk

Najbolji vizualni efekti

Najbolji casting

Agnès Varda, 1962, FR/IT, 90 min
Uloge: Corinne Marchand, Antoine Bourseiller, Dominique Davray, Dorothée Blanck, Michel Legrand, José Luis de Vilallonga

"Cléo od 5 do 7" (Cléo de 5 à 7) jedan je od najvažnijih i najoriginalnijih filmova francuskog novog vala.

Prati dva sata u životu Cléo, mlade i tašte pjevačice (glumi je Corinne Marchand), dok u Parizu čeka rezultate medicinske pretrage zbog straha od raka. Od 17:00 do 18:30 pratimo njezinu transformaciju: od pasivnog objekta koji se promatra u ogledalima i definira kroz tuđe poglede, do aktivnog subjekta koji konačno "vidi" svijet oko sebe i prihvaća vlastitu smrtnost.

Varda koristi strukturu "stvarnog vremena", gdje trajanje filma gotovo u potpunosti odgovara trajanju radnje. Film je sniman na ulicama Pariza, koristeći dokumentaristički stil, prirodno svjetlo i inovativne montažne rezove. Unutar šireg konteksta, film suptilno referira na Alžirski rat, unoseći društvenu tjeskobu u intimnu dramu protagonistice. Kao jedina redateljica unutar jezgre novog vala, Varda u film unosi snažnu žensku perspektivu i preispitivanje identiteta.

"Varda je stvorila film u kojem vrijeme ne teče samo na satu, već na licu žene koja otkriva razliku između onoga što jest i onoga kako je drugi vide." — (Cahiers du Cinéma).

Josh Safdie, 2025., US, 120'
Uloge:Timothée Chalamet, Gwyneth Paltrow, Fran Drescher, Odessa A’zion, Kevin O’Leary

Film "Marty Supreme" jedan od najočekivanijih projekata godine. Ima 3 nominacije za Zlatni globus (najbolji film, najbolji glavni glumac, najbolji scenarij) i jedan je od favorita na ovogodišnjim Oscarima. Nastao je kao prvi samostalni redateljski pothvat Josha Safdieja nakon gotovo dva desetljeća suradnje s bratom Bennyjem. Film je inspiriran životom Martyja Reismana, legendarne figure američkog stolnog tenisa, poznatog po svom nevjerojatnom talentu, ali i statusu autentičnog "hustlera" s Manhattana.

Za razliku od većine biografskih filmova, ovaj je realiziran u visokoenergetskoj maniri, poput punokrvnog akcijskog filma, a stolnim tenisom, temom koja se rijetko uzima za ozbiljnu, bavi se s epskom smbicioznošću. Timothée Chalamet u naslovnoj ulozi donosi intenzivnu izvedbu, transformirajući se u ekscentričnog prvaka unutar pedesetih godina prošlog stoljeća. Safdie koristi svoj prepoznatljivi frenetični stil (poznat iz filma Uncut Gems) kako bi istražio cijenu slave i američki san kroz prizmu sporta koji je u to vrijeme bio na vrhuncu popularnosti.

Chalamet je, slično kao i za prošlogodišnju ulogu Boba Dylana u filmu „Potpuni neznanac“ prošao rigorozne i neobično duge pripreme s profesionalnim trenerima stolnog tenisa kako bi sve scene mečeva bile autentične i izvedene bez dublera.

Mnoge će razveseliti pojava Fran Drescher (The Nanny) na velikom platnu u ulozi Martyjeve majke. Ona filmu dodaje ekscentričnu emocionalnu notu i nostalgični šarm.
 

OSCAR REVIJA

Nominacije:

Najbolji film

Najbolja režija – Josh Safdie

Najbolji glavni glumac – Timothée Chalamet (njegova treća nominacija u karijeri)

Najbolji originalni scenarij – Ronald Bronstein i Josh Safdie

Najbolji casting – Jennifer Venditti

Najbolja fotografija – Darius Khondji

Najbolja montaža – Ronald Bronstein

Najbolja scenografija – Jack Fisk i Adam Willis

Najbolja kostimografija – Miyako Bellizzi 

Pawo Choyning Dorji, 2019, BT/CN, 110 min
Uloge: Sherab Dorji, Ugyen Norbu Lhendup, Kelden Lhamo Gurung i Pema Zam

"Lunana: Jak u razredu" redateljski je prvijenac Pawoa Choyninga Dorjija koji je Butanu donio povijesnu, prvu nominaciju za Oscara.

Radnja prati Ugyena, mladog učitelja koji sanja o karijeri pjevača u Australiji, ali biva poslan u Lunanu, najudaljeniju školu na svijetu smještenu visoko u Himalajama. Film je sniman na autentičnim lokacijama uz korištenje isključivo solarne energije, što mu daje sirovu, ali vizualno očaravajuću ljepotu. Glavna odlika filma je njegova duboka jednostavnost; on ne nudi spektakl, već meditaciju o sreći, pripadnosti i vrijednosti onoga što često smatramo "nazadnim".

Većina glumaca su lokalni stanovnici Lunane (gorštaci) mnogi od kojh nikada prije nisu gledali film. Zbog ekstremne udaljenosti, filmska ekipa je do sela pješačila deset dana, a svu opremu nosile su mazge. Jak, krupno govedo dugog krzna koje potječe s tibetanske visoravni, koji se spominje u originalnom naslovu filma, doista je bio prisutan kako bi grijao prostoriju i služio kao izvor materijala za pisanje, što odražava stvarne uvjete života u tom surovom kraju.

Film je postao globalni fenomen upravo zbog svoje autentičnosti i univerzalne poruke da se ono najdragocjenije često nalazi tamo gdje ga najmanje očekujemo.

Emerald Fennell, 2025, UK/US, 135'
Uloge: Margot Robbie, Jacob Elordi, Kristine Froseth, Darryl McCormack, Nell Tiger Free

Film Orkanski visovi (Wuthering Heights), u režiji Emerald Fennell, predstavlja radikalnu i stiliziranu reinterpretaciju klasika Emily Brontë koja je podijelila, ali i fascinirala javnost. Fennell, poznata po svom provokativnom vizualnom jeziku, pretvara mračnu vrištinu Yorkshirea u pop-goth poligon, fokusirajući se na toksičnu, opsesivnu prirodu ljubavi između Catherine i Heathcliffa. Film napušta tradicionalnu viktorijansku suzdržanost u korist estetike koja podsjeća na njezine prethodne radove – jake boje, anakrona glazba i naglašena senzualnost.

Emerald Fennell se ne boji dekonstruirati književni kanon, stavljajući naglasak na teme klasne ogorčenosti, osvete i "vječne ljubavi“ kao patolološkog konstrukta. Nakon uspjeha filmova Promising Young Woman i Saltburn, njezini Orkanski visovi nose prepoznatljiv potpis: spoj ekscentrične estetike, anakronog glamura, crnog humora i brutalne emocionalne iskrenosti. Njezina vizija Heathcliffa kao autsajdera u neprijateljskom aristokratskom okruženju duboko je politična, ali i vizualno neodoljiva.

"Fennell je od Brontë napravila rock-zvijezdu; ovo nije film za puriste, već za generaciju koja razumije da je ljubav ponekad oblik destrukcije." – Sight & Sound

"Vizualno opojan i emocionalno nasilan, film koji vrištine Yorkshirea natapa krvlju i neonima." – The Guardian

Alain Resnais, 1959, FR/JP, 90 min
Uloge: Emmanuelle Riva, Eiji Okada, Stella Dassas, Pierre Barbaud

Hiroshima, ljubavi moja (Hiroshima mon amour) jedan je temeljnih naslova francuskog Novog vala. Scenarij, koji je napisala Marguerite Duras, prati kratku, ali intenzivnu aferu između francuske glumice i japanskog arhitekta u poslijeratnoj Hirošimi. Film je revolucionaran zbog svog nelinearnog pripovijedanja i poetiziranih dijaloga, u kojima se prošlost i sadašnjost neprestano isprepliću kroz sjećanja protagonistice na njezinu tragičnu ljubav s njemačkim vojnikom u okupiranoj Francuskoj. Kontrast između mirne sadašnjosti Hirošime i sirovih sjećanja na prošlost emocionalna je okosnica filma, koji progovara o sjećanjima, traumi, prolaznosti i zabranjenoj ljubavi.

Resnais koristi inovativne montažne skokove (jump-cuts) i dokumentarističke snimke posljedica atomske bombe kako bi istražio duboke teme kolektivne traume, zaborava i nemogućnosti potpunog razumijevanja tuđe patnje. Za redatelja, Hiroshima nije samo povijesno mjesto, već metafora za emocionalno razaranje koje ljubav ostavlja u čovjeku.

"Resnaisov film je prva prava moderna poema u povijesti kinematografije; djelo koje je promijenilo način na koji vidimo vrijeme na ekranu." – Cahiers du Cinéma

"Bolno lijep spoj dokumentarističke strave i intimne romanse." – The New York Times

Josh Safdie, 2025., US, 120'
Uloge:Timothée Chalamet, Gwyneth Paltrow, Fran Drescher, Odessa A’zion, Kevin O’Leary

Film "Marty Supreme" jedan od najočekivanijih projekata godine. Ima 3 nominacije za Zlatni globus (najbolji film, najbolji glavni glumac, najbolji scenarij) i jedan je od favorita na ovogodišnjim Oscarima. Nastao je kao prvi samostalni redateljski pothvat Josha Safdieja nakon gotovo dva desetljeća suradnje s bratom Bennyjem. Film je inspiriran životom Martyja Reismana, legendarne figure američkog stolnog tenisa, poznatog po svom nevjerojatnom talentu, ali i statusu autentičnog "hustlera" s Manhattana.

Za razliku od većine biografskih filmova, ovaj je realiziran u visokoenergetskoj maniri, poput punokrvnog akcijskog filma, a stolnim tenisom, temom koja se rijetko uzima za ozbiljnu, bavi se s epskom smbicioznošću. Timothée Chalamet u naslovnoj ulozi donosi intenzivnu izvedbu, transformirajući se u ekscentričnog prvaka unutar pedesetih godina prošlog stoljeća. Safdie koristi svoj prepoznatljivi frenetični stil (poznat iz filma Uncut Gems) kako bi istražio cijenu slave i američki san kroz prizmu sporta koji je u to vrijeme bio na vrhuncu popularnosti.

Chalamet je, slično kao i za prošlogodišnju ulogu Boba Dylana u filmu „Potpuni neznanac“ prošao rigorozne i neobično duge pripreme s profesionalnim trenerima stolnog tenisa kako bi sve scene mečeva bile autentične i izvedene bez dublera.

Mnoge će razveseliti pojava Fran Drescher (The Nanny) na velikom platnu u ulozi Martyjeve majke. Ona filmu dodaje ekscentričnu emocionalnu notu i nostalgični šarm.
 

OSCAR REVIJA

Nominacije:

Najbolji film

Najbolja režija – Josh Safdie

Najbolji glavni glumac – Timothée Chalamet (njegova treća nominacija u karijeri)

Najbolji originalni scenarij – Ronald Bronstein i Josh Safdie

Najbolji casting – Jennifer Venditti

Najbolja fotografija – Darius Khondji

Najbolja montaža – Ronald Bronstein

Najbolja scenografija – Jack Fisk i Adam Willis

Najbolja kostimografija – Miyako Bellizzi 

François Ozon, 2025, FR/BE/MA, 122 min
Uloge: Benjamin Voisin, Cécile de France, Vincent Lacoste

"Stranac" (L'Étranger), u režiji proslavljenog francuskog redatelja Françoisa Ozona, ekranizacija je istoimenog remek-djela Alberta Camusa. Ozon, poznat po psihološkoj dubini i estetskom senzibilitetu, pristupa priči o Meursaultu s modernim senzibilitetom, ali ostaje vjeran egzistencijalističkom tonu izvornika.

Radnja prati Meursaulta, otuđenog francuskog činovnika u Alžiru, koji nakon majčine smrti i naizgled nasumičnog ubojstva Arapina na plaži biva izveden pred sud. Umjesto samog čina ubojstva, društvo mu sudi zbog njegove emocionalne ravnodušnosti i odbijanja da se pokori društvenim konvencijama tugovanja i kajanja.

Ozon koristi jarku svjetlost i zasićene boje kako bi dočarao Camusov "apsurd" pod vrelim suncem. Film se fokusira na osjetilna iskustva, čime pasivnost glavnog lika postaje vizualno opipljiva.

Citat iz kritike:"Ozonov 'Stranac' nije samo adaptacija, već oživljavanje Camusove apsurdnosti za 21. stoljeće; Benjamin Voisin majstorski utjelovljuje prazninu koja nas istovremeno plaši i fascinira." — (Cahiers du Cinéma).

Emerald Fennell, 2025, UK/US, 135'
Uloge: Margot Robbie, Jacob Elordi, Kristine Froseth, Darryl McCormack, Nell Tiger Free

Film Orkanski visovi (Wuthering Heights), u režiji Emerald Fennell, predstavlja radikalnu i stiliziranu reinterpretaciju klasika Emily Brontë koja je podijelila, ali i fascinirala javnost. Fennell, poznata po svom provokativnom vizualnom jeziku, pretvara mračnu vrištinu Yorkshirea u pop-goth poligon, fokusirajući se na toksičnu, opsesivnu prirodu ljubavi između Catherine i Heathcliffa. Film napušta tradicionalnu viktorijansku suzdržanost u korist estetike koja podsjeća na njezine prethodne radove – jake boje, anakrona glazba i naglašena senzualnost.

Emerald Fennell se ne boji dekonstruirati književni kanon, stavljajući naglasak na teme klasne ogorčenosti, osvete i "vječne ljubavi“ kao patolološkog konstrukta. Nakon uspjeha filmova Promising Young Woman i Saltburn, njezini Orkanski visovi nose prepoznatljiv potpis: spoj ekscentrične estetike, anakronog glamura, crnog humora i brutalne emocionalne iskrenosti. Njezina vizija Heathcliffa kao autsajdera u neprijateljskom aristokratskom okruženju duboko je politična, ali i vizualno neodoljiva.

"Fennell je od Brontë napravila rock-zvijezdu; ovo nije film za puriste, već za generaciju koja razumije da je ljubav ponekad oblik destrukcije." – Sight & Sound

"Vizualno opojan i emocionalno nasilan, film koji vrištine Yorkshirea natapa krvlju i neonima." – The Guardian

Joseph Kosinski, 2025, US, 148'
Uloge: Brad Pitt, Damson Idris, Kerry Condon, Javier Bardem, Tobias Menzies, Sarah Niles, Kim Bodnia

F1 je jedan od najambicioznijih filmskih projekata o posvećenih motosportu. Radnja prati Sonnyja Hayesa, veterana Formule 1 koji se nakon teške nesreće povukao iz sporta, ali se vraća kako bi bio mentor mladom i talentiranom timskom kolegi, u fiktivnom timu APXGP. Film je sniman tijekom stvarnih trkaćih vikenda na legendarnim stazama poput Silverstonea i Monaka, koristeći posebno razvijene 6K kamere montirane unutar bolida, što gledatelju pruža hiperrealističan osjećaj brzine.

Redatelj Joseph Kosinski, poznat po spektakularnim akcijskim scenama iz filma Top Gun: Maverick, ovdje primjenjuje sličnu filozofiju: minimalna upotreba CGI-ja i maksimalno oslanjanje na praktične efekte. Teme iskupljenja, generacijskog jaza i psihološkog pritiska vrhunskog sporta su, uz veliku produkcijsku pomoć Lewisa Hamiltona, u filmu utjelovljene s neviđenom razinom autentičnosti u prikazu dinamike unutar paddocka i tehničkih detalja sporta. Glumci su prolazili intenzivne treninge vožnje kako bi sami upravljali modificiranim bolidima Formule 2.

"Kosinski je uspio nemoguće: prenio je visceralni strah i euforiju kokpita na veliko platno." – Empire

"Brad Pitt u svojoj najkarizmatičnijoj ulozi zadnjih godina; film koji se ne gleda, nego proživljava." – Total Film

Tamara Kotevska, 2025., Sjeverna Makedonija, US, UK, 81'

Od redateljice nominirane za Oscara za film „Medena zemlja“ dolazi dirljiva i vizualno dojmljiva priča smještena u samo srce ruralne Makedonije. Nikola, poljoprivrednik koji se bori s teškim posljedicama novih vladinih politika, nalazi se u situaciji da ne može prodati svoju zemlju ni usjeve. Kada njegova obitelj ode u potrazi za boljim životom u inozemstvu, Nikola prihvaća posao čuvara na odlagalištu otpada, gdje susreće ozlijeđenu bijelu rodu Siljana. Dok je njeguje i pomaže joj da se oporavi, između čovjeka i životinje stvara se neočekivana povezanost. Rezultat je duboko potresan film koji progovara o klimatskim promjenama, ekonomskim migracijama, otpornosti i tihoj snazi povezanosti.

·Variety:

"Kotevska ponovno dokazuje svoju genijalnost u povezivanju čovjeka i prirode. 'Siljan' je vizualna poema koja drevni mit o preobrazbi pretvara u suvremenu meditaciju o slobodi i gubitku identiteta."

·Screen International:

"Nakon 'Medene zemlje', Kotevska donosi film koji posjeduje istu dokumentarističku teksturu i sirovu ljepotu. Film koji ne gledate samo očima, već ga osjećate svim čulima."

·The Hollywood Reporter:

"Čaroban spoj magičnog realizma i surove balkanske svakodnevice. Kotevska koristi narodnu predaju kako bi progovorila o univerzalnoj ljudskoj potrebi za povratkom kući."

·Cineuropa:

"Hrabar i stilski besprijekoran film koji potvrđuje Tamaru Kotevsku kao jednu od najvažnijih redateljskih glasova svoje generacije. Njezin 'Siljan' je vizualno zapanjujuće putovanje kroz folklor i ljudsku psihu."

·Hrvatski audiovizualni centar (HAVC):

"Film koji redefinira pojam koprodukcije na Balkanu. Kotevska donosi priču koja je duboko ukorijenjena u regionalni folklor, ali progovara univerzalnim jezikom filmske poezije."

·Novosti (tjednik):

"Nakon pčela, Kotevska se bavi ljudima-pticama. 'Priča o Siljanu' je snažna alegorija o izolaciji i nemogućnosti povratka u društvo koje te više ne prepoznaje. Redateljica ponovno dokazuje da je majstorica u prikazivanju neraskidive veze čovjeka i prirode."

·Hrvatski filmski ljetopis:

"Kotevska koristi mitološki okvir kako bi istražila vrlo stvarne, suvremene traume. Njezin Siljan nije samo lik iz bajke, on je simbol modernog čovjeka koji je izgubio tlo pod nogama, ali ne može ni poletjeti."

Karel Reisz, 1960, UK, 89'
Uloge: Albert Finney, Shirley Anne Field, Rachel Roberts

„Subotnja večer i nedjeljno jutro” (Saturday Night and Sunday Morning) iz 1960. godine jedan je od najvažnijih naslova britanskog novog vala i pokreta „kitchen sink realism“. Glavni lik je Arthur Seaton (glumi ga Albert Finney) mladi radnik u tvornici u Nottinghamu koji prezire autoritete i monotoniju svakodnevice.Subotnja večer je njegov bijeg od teškog rada kroz alkohol, zabave i afere, a nedjeljno jutro točka suočavanja s posljedicama burnog vikenda i društvenim očekivanjima. Arthur se nalazi na prekretnici između buntovništva i ulaska u brak. Istovremeno, održava vezu sa suprugom svog kolege s posla, koja s njim zatrudni.

Riječ je o revolucionarnom prikazu radničke klase, koje odbacuje dotadašnje idealiziranje radnika, prikazujući ih kao kompleksne, često i neugodne likove s autentičnim problemima poput preljuba i pobačaja. Arthur Seaton tipičan je antiheroj, ikona „ljutih mladih ljudi” (angry young men). Njegova filozofija je: „Ne dopusti gadovima da te zgaze”. Upravo zbog  realističnih, surovih prikaza stvarnog života, film je izvorno dobio cenzorsku oznaku „X”.

Scenarij potpisuje Alan Sillitoe prema vlastitom kultnom romanu. 

Uvod u film dat će mr. sc. Mirko Petrić, stručni savjetnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, u okviru programa Film sa sociologom.

Emerald Fennell, 2025, UK/US, 135'
Uloge: Margot Robbie, Jacob Elordi, Kristine Froseth, Darryl McCormack, Nell Tiger Free

Film Orkanski visovi (Wuthering Heights), u režiji Emerald Fennell, predstavlja radikalnu i stiliziranu reinterpretaciju klasika Emily Brontë koja je podijelila, ali i fascinirala javnost. Fennell, poznata po svom provokativnom vizualnom jeziku, pretvara mračnu vrištinu Yorkshirea u pop-goth poligon, fokusirajući se na toksičnu, opsesivnu prirodu ljubavi između Catherine i Heathcliffa. Film napušta tradicionalnu viktorijansku suzdržanost u korist estetike koja podsjeća na njezine prethodne radove – jake boje, anakrona glazba i naglašena senzualnost.

Emerald Fennell se ne boji dekonstruirati književni kanon, stavljajući naglasak na teme klasne ogorčenosti, osvete i "vječne ljubavi“ kao patolološkog konstrukta. Nakon uspjeha filmova Promising Young Woman i Saltburn, njezini Orkanski visovi nose prepoznatljiv potpis: spoj ekscentrične estetike, anakronog glamura, crnog humora i brutalne emocionalne iskrenosti. Njezina vizija Heathcliffa kao autsajdera u neprijateljskom aristokratskom okruženju duboko je politična, ali i vizualno neodoljiva.

"Fennell je od Brontë napravila rock-zvijezdu; ovo nije film za puriste, već za generaciju koja razumije da je ljubav ponekad oblik destrukcije." – Sight & Sound

"Vizualno opojan i emocionalno nasilan, film koji vrištine Yorkshirea natapa krvlju i neonima." – The Guardian

Jacques Rivette, 1961, FR, 141'
Uloge: Betty Schneider, Giani Esposito, Françoise Prévost, Daniel Crohem, François Maistre

Debitantsko dugometražno ostvarenje Jacquesa Rivettea jedan je od temeljnih, iako često zanemarenih, naslova francuskog novog vala. Iako je sniman od 1958. uz pomoć kolega poput Truffauta i Chabrola, završen je tek nakon njihovih slavnih debija. 

Radnja prati studenticu književnosti koja se preko brata uključuje u krug boemskih intelektualaca i umjetnika. Glavni zaplet vrti se oko zagonetnog samoubojstva španjolskog skladatelja Juana te pokušaja redatelja da postavi Shakespeareovu dramu Periklo.

Film karakterizira prožetost hladnoratovskom paranojom i osjećajem neuhvatljive globalne urote. Rivette koristi elemente detektivskog trilera, ali ih dekonstruira – istraga ne vodi do jasnih odgovora, već do metafizičke tjeskobe. 

Ključna obilježja filma su tretman grada kao labirinta. Pariz nije samo kulisa, već zagonetni prostor koji zrcali unutarnju dezorijentaciju likova, metatekstualnost - stalno ispreplitanje kazališne probe i "stvarnog" života te osjećaj duha kolektiviteta (cameo nastupiJean-Luca Godarda i Claudea Chabrola). 

Film je značajan kao intelektualno najzreliji rani rad pokreta, istražujući granice između umjetnosti, politike i osobne opsesije.

Ugo Bienvenu, 2025, FR, 82 min

Futuristički animirani film francuskog redatelja i scenarista Uga Bienvenua, vizualno je raskošna utopijska bajka, radnja koje je smještena u 2075. godinu. Desetogodišnja djevojčicaIrisu svom vrtu pronalazi tajanstvenog dječaka u šarenom odijelu. To je Arco, putnik iz daleke budućnosti koji može putovati kroz vrijeme, ali se izgubio u prošlosti. Iris ga odluči sakriti i pomoći mu da se vrati kući.Bienvenu koristi prepoznatljiv stil inspiriran europskim stripom (poput radova Moebiusa), s čistim linijama i sjajnim, vibrirajućim bojama.

Za razliku od uobičajenih mračnih distopija, Arco nudi optimističnu viziju suživota tehnologije i prirode, istražujući važnost empatije, kulturne memorije i ljudske povezanosti u svijetu koji se ubrzano mijenja.

Zbog sposobnosti da kroz formu animacije za sve uzraste progovori o kompleksnim filozofskim pitanjima, smatra se jednim od najvažnijih novijih europskih animiranih ostvarenja desetljeća. Dobitnik je Zlatnog globusa za najbolji animirani film, a nominiran je i za Oscara.

Producentica filma jeNatalie Portman, a premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine.

Jacques Demy, 1964, FR/DE, 92 min

Remek-djelo je francuskog redatelja Jacquesa Demyja jedan je od najčarobnijih i vizualno najupečatljivijih filmova francuskog novog vala.

Radnja prati mladu Geneviève Emery (Catherine Deneuve) koja radi s majkom u trgovini kišobranima u Cherbourgu. Zaljubljena je u Guya, mehaničara, no njihovu ljubav prekida Guyev odlazak na dvogodišnje služenje vojnog roka u Alžir. Trudna Geneviève, pod pritiskom majke, udaje se za bogatog draguljara. Godinama kasnije, sudbina ih ponovno spaja na Badnjak, ali život je krenuo drugim putevima.

Ono što film čini jedinstvenim jest činjenica da je u potpunosti pjevan. Svi dijalozi su otpjevani u formi recitativa, uz nezaboravnu glazbu Michela Legranda.

Film stvara karakterističan hiperrealističan, ali stiliziran svijet. Zidovi, odjeća i kišobrani su u živim, zasićenim bojama koje naglašavaju emotivno stanje likova.Unatoč toj bajkovitoj estetici, duboko je melankoličan prikaz prve ljubavi i načina na koji životni izbori i okolnosti oblikuju naše sudbine.

Film je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu i postao globalni kulturni fenomen, utječući na generacije filmaša, uključujući Damiena Chazellea (La La Land).

„Cherbourški kišobrani” ostaju neponovljiv spoj glamura holivudskih mjuzikala i gorkoslatkog europskog realizma, film koji je redefinirao granice filmskog medija.

Emerald Fennell, 2025, UK/US, 135'
Uloge: Margot Robbie, Jacob Elordi, Kristine Froseth, Darryl McCormack, Nell Tiger Free

Film Orkanski visovi (Wuthering Heights), u režiji Emerald Fennell, predstavlja radikalnu i stiliziranu reinterpretaciju klasika Emily Brontë koja je podijelila, ali i fascinirala javnost. Fennell, poznata po svom provokativnom vizualnom jeziku, pretvara mračnu vrištinu Yorkshirea u pop-goth poligon, fokusirajući se na toksičnu, opsesivnu prirodu ljubavi između Catherine i Heathcliffa. Film napušta tradicionalnu viktorijansku suzdržanost u korist estetike koja podsjeća na njezine prethodne radove – jake boje, anakrona glazba i naglašena senzualnost.

Emerald Fennell se ne boji dekonstruirati književni kanon, stavljajući naglasak na teme klasne ogorčenosti, osvete i "vječne ljubavi“ kao patolološkog konstrukta. Nakon uspjeha filmova Promising Young Woman i Saltburn, njezini Orkanski visovi nose prepoznatljiv potpis: spoj ekscentrične estetike, anakronog glamura, crnog humora i brutalne emocionalne iskrenosti. Njezina vizija Heathcliffa kao autsajdera u neprijateljskom aristokratskom okruženju duboko je politična, ali i vizualno neodoljiva.

"Fennell je od Brontë napravila rock-zvijezdu; ovo nije film za puriste, već za generaciju koja razumije da je ljubav ponekad oblik destrukcije." – Sight & Sound

"Vizualno opojan i emocionalno nasilan, film koji vrištine Yorkshirea natapa krvlju i neonima." – The Guardian

Mascha Schilinski, 2025, DE, 149 min

Dobitnik nagrade žirija na festivalu u Cannesu te čak 8 nominacija za nagradu Europske filmske Akademije film GLEDATI U SUNCE (mogima poznat u svom engleskom prijevodu – Sound of Falling) redateljicu Maschu Schilinski najavljuje kao talent svjetske klase. Schilinski je uspjela priču čija se radnja proteže na cijelo jedno desetljeće učiniti iznimno dinamičnom, intrigantnom, atmosferičnom, ali podjednako i zastrašujućom te edukativnom.

Četiri djevojke, i njihove obitelji žive u seoskoj kući u Altmarku, regiji u sjevernoj Njemačkoj koja se naslanja na rijeku Labu: Alma (Hanna Heckt) negdje oko 1910., Erika (Lea Drinda) neposredno nakon Drugog svjetskog rata, Angelika (Lena Urzendowsky) u Istočnoj Njemačkoj 1980-ih i Lenka (Laeni Geiseler) u našoj sadašnjosti. Naizmjenično pratimo njihovo odrastanje i mladost ali paralelno i razvijanje kuće tijekom stoljeća, dok se odjeci prošlosti zadržavaju u njegovim zidovima. Iako ih dijeli gotovo stotinu godina, njihovi životi počinju se zrcaliti jedni u drugima.

Schilinski svjesno poništava linearno pripovijedanje: vrijeme u njezinu filmu je nestabilno i promjenjivo, poput živog organizma. Ono se izobličuje, vraća i ponavlja, kao da i samo pokušava pronaći vlastito mjesto u ponavljajućoj povijesti jedne obitelji, poput osobnih dnevničkih zapisa.

Sniman u skučenom, gotovo klaustrofobičnom formatu, film spaja dokumentarističku prisutnost i poetsku apstrakciju. Povijest – rat, ideologija, društvena kontrola – uvijek je prisutna, ali kao udaljeni šum, kao pozadina na kojoj se odvijaju intimne povijesti ženskih iskustava i njihovih sjećanja. Redateljica Schilinski ovim filmom rekonstruira kako se trauma, želja i strah prenose kroz obiteljsku liniju, pretvarajući kuću u živi arhiv emocija i memorije. Film koji prkosi jednostavnim žanrovskim odrednicama: nalazi se između melodrame, povijesnog eseja i eksperimentalne fikcije, kao meditacija o sjećanju, tijelu i šutnji. U ovom filmu, promatramo kako povijest biva i zauvijek živi u nama – u fizičkom tijelu, zidovima kuće, materinjem jeziku i intimnim snovima. Sjećanja nisu nikada samo naša, već ona nužno povlače naslijeđene emocije, traume i prazni prostor međugeneracijskih tišina.

François Ozon, 2025, FR/BE/MA, 122 min
Uloge: Benjamin Voisin, Cécile de France, Vincent Lacoste

"Stranac" (L'Étranger), u režiji proslavljenog francuskog redatelja Françoisa Ozona, ekranizacija je istoimenog remek-djela Alberta Camusa. Ozon, poznat po psihološkoj dubini i estetskom senzibilitetu, pristupa priči o Meursaultu s modernim senzibilitetom, ali ostaje vjeran egzistencijalističkom tonu izvornika.

Radnja prati Meursaulta, otuđenog francuskog činovnika u Alžiru, koji nakon majčine smrti i naizgled nasumičnog ubojstva Arapina na plaži biva izveden pred sud. Umjesto samog čina ubojstva, društvo mu sudi zbog njegove emocionalne ravnodušnosti i odbijanja da se pokori društvenim konvencijama tugovanja i kajanja.

Ozon koristi jarku svjetlost i zasićene boje kako bi dočarao Camusov "apsurd" pod vrelim suncem. Film se fokusira na osjetilna iskustva, čime pasivnost glavnog lika postaje vizualno opipljiva.

Citat iz kritike:"Ozonov 'Stranac' nije samo adaptacija, već oživljavanje Camusove apsurdnosti za 21. stoljeće; Benjamin Voisin majstorski utjelovljuje prazninu koja nas istovremeno plaši i fascinira." — (Cahiers du Cinéma).

Tamara Kotevska, 2025., Sjeverna Makedonija, US, UK, 81'

Od redateljice nominirane za Oscara za film „Medena zemlja“ dolazi dirljiva i vizualno dojmljiva priča smještena u samo srce ruralne Makedonije. Nikola, poljoprivrednik koji se bori s teškim posljedicama novih vladinih politika, nalazi se u situaciji da ne može prodati svoju zemlju ni usjeve. Kada njegova obitelj ode u potrazi za boljim životom u inozemstvu, Nikola prihvaća posao čuvara na odlagalištu otpada, gdje susreće ozlijeđenu bijelu rodu Siljana. Dok je njeguje i pomaže joj da se oporavi, između čovjeka i životinje stvara se neočekivana povezanost. Rezultat je duboko potresan film koji progovara o klimatskim promjenama, ekonomskim migracijama, otpornosti i tihoj snazi povezanosti.

·Variety:

"Kotevska ponovno dokazuje svoju genijalnost u povezivanju čovjeka i prirode. 'Siljan' je vizualna poema koja drevni mit o preobrazbi pretvara u suvremenu meditaciju o slobodi i gubitku identiteta."

·Screen International:

"Nakon 'Medene zemlje', Kotevska donosi film koji posjeduje istu dokumentarističku teksturu i sirovu ljepotu. Film koji ne gledate samo očima, već ga osjećate svim čulima."

·The Hollywood Reporter:

"Čaroban spoj magičnog realizma i surove balkanske svakodnevice. Kotevska koristi narodnu predaju kako bi progovorila o univerzalnoj ljudskoj potrebi za povratkom kući."

·Cineuropa:

"Hrabar i stilski besprijekoran film koji potvrđuje Tamaru Kotevsku kao jednu od najvažnijih redateljskih glasova svoje generacije. Njezin 'Siljan' je vizualno zapanjujuće putovanje kroz folklor i ljudsku psihu."

·Hrvatski audiovizualni centar (HAVC):

"Film koji redefinira pojam koprodukcije na Balkanu. Kotevska donosi priču koja je duboko ukorijenjena u regionalni folklor, ali progovara univerzalnim jezikom filmske poezije."

·Novosti (tjednik):

"Nakon pčela, Kotevska se bavi ljudima-pticama. 'Priča o Siljanu' je snažna alegorija o izolaciji i nemogućnosti povratka u društvo koje te više ne prepoznaje. Redateljica ponovno dokazuje da je majstorica u prikazivanju neraskidive veze čovjeka i prirode."

·Hrvatski filmski ljetopis:

"Kotevska koristi mitološki okvir kako bi istražila vrlo stvarne, suvremene traume. Njezin Siljan nije samo lik iz bajke, on je simbol modernog čovjeka koji je izgubio tlo pod nogama, ali ne može ni poletjeti."

James Vanderbilt, 2025, US, 148 min
Uloge: Rami Malek, Russell Crowe, Michael Shannon, Richard E. Grant, Leo Woodall, John Slattery, Mark O'Brien, Colin Hanks

Nuremberg je moćna povijesna drama koja se bavi Nürnberškim procesima, no iz vrlo specifične perspektive. Umjesto da se fokusira na proces suđenja samom vrhu nacističkog režima, radnja prati odnos Douglasa Kelleya (Rami Malek), američkog vojnog psihijatra, i Hermanna Göringa (Russell Crowe), najvišeg preživjelog nacističkog časnika. Kelleyev zadatak je procijeniti jesu li optuženici sposobni za suđenje, ali on odlazi korak dalje pokušavajući dokučiti samu prirodu zla kroz seriju intenzivnih razgovora s Göringom.

Vanderbilt, poznat kao scenarist Zodiaca, donosi kirurški precizan scenarij koji istražuje psihološku igru mačke i miša. Crowe je neprepoznatljiv i zastrašujuće karizmatičan u ulozi Göringa, dok Malek izvrsno utjelovljuje čovjeka koji polako gubi vlastiti mir dok ponire u mrak njegove psihe. Film vizualno dočarava klaustrofobiju zatvorskih ćelija i težinu povijesnog trenutka, postavljajući vječno pitanje: odakle dolazi zlo?

"Croweova izvedba je trijumf; on ne glumi čudovište, već čovjeka koji je odabrao biti čudovište, što je daleko strašnije." – The Hollywood Reporter

"Vanderbilt pretvara povijesne transkripte u napeti psihološki triler koji je relevantniji nego ikad." – Variety

James Vanderbilt, 2025, US, 148 min
Uloge: Rami Malek, Russell Crowe, Michael Shannon, Richard E. Grant, Leo Woodall, John Slattery, Mark O'Brien, Colin Hanks

Nuremberg je moćna povijesna drama koja se bavi Nürnberškim procesima, no iz vrlo specifične perspektive. Umjesto da se fokusira na proces suđenja samom vrhu nacističkog režima, radnja prati odnos Douglasa Kelleya (Rami Malek), američkog vojnog psihijatra, i Hermanna Göringa (Russell Crowe), najvišeg preživjelog nacističkog časnika. Kelleyev zadatak je procijeniti jesu li optuženici sposobni za suđenje, ali on odlazi korak dalje pokušavajući dokučiti samu prirodu zla kroz seriju intenzivnih razgovora s Göringom.

Vanderbilt, poznat kao scenarist Zodiaca, donosi kirurški precizan scenarij koji istražuje psihološku igru mačke i miša. Crowe je neprepoznatljiv i zastrašujuće karizmatičan u ulozi Göringa, dok Malek izvrsno utjelovljuje čovjeka koji polako gubi vlastiti mir dok ponire u mrak njegove psihe. Film vizualno dočarava klaustrofobiju zatvorskih ćelija i težinu povijesnog trenutka, postavljajući vječno pitanje: odakle dolazi zlo?

"Croweova izvedba je trijumf; on ne glumi čudovište, već čovjeka koji je odabrao biti čudovište, što je daleko strašnije." – The Hollywood Reporter

"Vanderbilt pretvara povijesne transkripte u napeti psihološki triler koji je relevantniji nego ikad." – Variety

Kirk Jones, 2025. UK, 120'
Uloge: Robert Aramayo, Maxine Peake, Shirley Henderson i Peter Mullan.

I Swear donosi istinitu priču o Johnu Davidsonu, aktivistu za Touretteov sindrom. Nadovezuje se na čuveni BBC-jev dokumentarac "John’s Not Mad" iz 1989., prateći Johnov životni put od zbunjenog tinejdžera do zrelog aktivista. Strukturiran je kroz retrospekciju, prikazuje Johnovo odrastanje u Galashielsu 80-ih, kada se njegovo stanje smatralo neposluhom ili psihozom a on sam bio izložen maltretiranju i odbacivanju, do današnjeg dana, fokusirajući se na njegovu ulogu oca i nastojanje da osigura bolji svijet za nove generacije "Tourettera".

Glavno obilježje filma je autentičnost. Jones izbjegava holivudsku patetiku i Touretteov sindrom ne koristi kao komični rekvizit, već kao kompleksan identitet, te majstorski balansira između dirljivih trenutaka obiteljske podrške i brutalnih scena društvenog odbacivanja.

Sam John Davidson je sudjelovao kao konzultant kod snimanja filma, a glavni glumac Robert Aramayo je proveo mjesece s Johnom kako bi usavršio ne samo fizičke pokrete, već i emocionalnu težinu stanja, što mu je donijelo brojne nominacije za najboljeg glumca.

Film je osvojio nagradu na Rolling Stone UK Awards 2025., a možda i važnije od toga, postao je neočekivani kino hit, s iznimno visokim ocjenama publike i kritike (100% na Rotten Tomatoes).

Mascha Schilinski, 2025, DE, 149 min

Dobitnik nagrade žirija na festivalu u Cannesu te čak 8 nominacija za nagradu Europske filmske Akademije film GLEDATI U SUNCE (mogima poznat u svom engleskom prijevodu – Sound of Falling) redateljicu Maschu Schilinski najavljuje kao talent svjetske klase. Schilinski je uspjela priču čija se radnja proteže na cijelo jedno desetljeće učiniti iznimno dinamičnom, intrigantnom, atmosferičnom, ali podjednako i zastrašujućom te edukativnom.

Četiri djevojke, i njihove obitelji žive u seoskoj kući u Altmarku, regiji u sjevernoj Njemačkoj koja se naslanja na rijeku Labu: Alma (Hanna Heckt) negdje oko 1910., Erika (Lea Drinda) neposredno nakon Drugog svjetskog rata, Angelika (Lena Urzendowsky) u Istočnoj Njemačkoj 1980-ih i Lenka (Laeni Geiseler) u našoj sadašnjosti. Naizmjenično pratimo njihovo odrastanje i mladost ali paralelno i razvijanje kuće tijekom stoljeća, dok se odjeci prošlosti zadržavaju u njegovim zidovima. Iako ih dijeli gotovo stotinu godina, njihovi životi počinju se zrcaliti jedni u drugima.

Schilinski svjesno poništava linearno pripovijedanje: vrijeme u njezinu filmu je nestabilno i promjenjivo, poput živog organizma. Ono se izobličuje, vraća i ponavlja, kao da i samo pokušava pronaći vlastito mjesto u ponavljajućoj povijesti jedne obitelji, poput osobnih dnevničkih zapisa.

Sniman u skučenom, gotovo klaustrofobičnom formatu, film spaja dokumentarističku prisutnost i poetsku apstrakciju. Povijest – rat, ideologija, društvena kontrola – uvijek je prisutna, ali kao udaljeni šum, kao pozadina na kojoj se odvijaju intimne povijesti ženskih iskustava i njihovih sjećanja. Redateljica Schilinski ovim filmom rekonstruira kako se trauma, želja i strah prenose kroz obiteljsku liniju, pretvarajući kuću u živi arhiv emocija i memorije. Film koji prkosi jednostavnim žanrovskim odrednicama: nalazi se između melodrame, povijesnog eseja i eksperimentalne fikcije, kao meditacija o sjećanju, tijelu i šutnji. U ovom filmu, promatramo kako povijest biva i zauvijek živi u nama – u fizičkom tijelu, zidovima kuće, materinjem jeziku i intimnim snovima. Sjećanja nisu nikada samo naša, već ona nužno povlače naslijeđene emocije, traume i prazni prostor međugeneracijskih tišina.

Éric Rohmer, 1967, FR, 89'
Uloge: Patrick Bauchau, Daniel Pommereuil, Haydée Politoff, Alain Jouffroy, Mijanou Bardot

Treće ostvarenje iz ciklusa „Šest moralnih priča” francuskog redatelja Érica Rohmera, ključnog autora francuskog novog vala i majstora filmske psihologije, odvija se tijekom lijenog ljeta na Azurnoj obali. Dvojica prijatelja, povučeni trgovac umjetninama i njegov cinični prijatelj, provode odmor u vili. Njihov mir remeti mlada i slobodoumna sustanarka.

Film se bavi njihovom suptilnom psihološkom igrom.Muškarci su opsjednuti njezinom promiskuitetnom prirodom i nonšalantnošću prema muškarcima – ona ih „kolekcionira”. Umjesto da joj se izravno obrate, oni pasivno-agresivno analiziraju njezino ponašanje i kuju planove kako da je moralno "kazne" ili zavedu.

Film je arhetipski primjer rohmerskog stila:Radnja je vođena dugim, intelektualnim dijalozima i unutarnjim monolozima, pri čemu likovi analiziraju vlastite osjećaje i etičke izbore. Studija je to o licemjerju, muškom egu i sukobu između buržujskog morala i slobode. Pri tom, Rohmer vješto koristi sunčanu, opuštenu atmosferu Mediterana kao kontrast kompleksnim, često hladnim međuljudskim odnosima.

„Kolekcionarka” je nagrađena Srebrnim medvjedom na Berlinskom filmskom festivalu i ostaje jedan od najvažnijih Rohmerovih filmova, esencijalno djelo za razumijevanje njegovog jedinstvenog filmskog opusa.

Ugo Bienvenu, 2025, FR, 82 min

Futuristički animirani film francuskog redatelja i scenarista Uga Bienvenua, vizualno je raskošna utopijska bajka, radnja koje je smještena u 2075. godinu. Desetogodišnja djevojčicaIrisu svom vrtu pronalazi tajanstvenog dječaka u šarenom odijelu. To je Arco, putnik iz daleke budućnosti koji može putovati kroz vrijeme, ali se izgubio u prošlosti. Iris ga odluči sakriti i pomoći mu da se vrati kući.Bienvenu koristi prepoznatljiv stil inspiriran europskim stripom (poput radova Moebiusa), s čistim linijama i sjajnim, vibrirajućim bojama.

Za razliku od uobičajenih mračnih distopija, Arco nudi optimističnu viziju suživota tehnologije i prirode, istražujući važnost empatije, kulturne memorije i ljudske povezanosti u svijetu koji se ubrzano mijenja.

Zbog sposobnosti da kroz formu animacije za sve uzraste progovori o kompleksnim filozofskim pitanjima, smatra se jednim od najvažnijih novijih europskih animiranih ostvarenja desetljeća. Dobitnik je Zlatnog globusa za najbolji animirani film, a nominiran je i za Oscara.

Producentica filma jeNatalie Portman, a premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine.

François Ozon, 2025, FR/BE/MA, 122 min
Uloge: Benjamin Voisin, Cécile de France, Vincent Lacoste

"Stranac" (L'Étranger), u režiji proslavljenog francuskog redatelja Françoisa Ozona, ekranizacija je istoimenog remek-djela Alberta Camusa. Ozon, poznat po psihološkoj dubini i estetskom senzibilitetu, pristupa priči o Meursaultu s modernim senzibilitetom, ali ostaje vjeran egzistencijalističkom tonu izvornika.

Radnja prati Meursaulta, otuđenog francuskog činovnika u Alžiru, koji nakon majčine smrti i naizgled nasumičnog ubojstva Arapina na plaži biva izveden pred sud. Umjesto samog čina ubojstva, društvo mu sudi zbog njegove emocionalne ravnodušnosti i odbijanja da se pokori društvenim konvencijama tugovanja i kajanja.

Ozon koristi jarku svjetlost i zasićene boje kako bi dočarao Camusov "apsurd" pod vrelim suncem. Film se fokusira na osjetilna iskustva, čime pasivnost glavnog lika postaje vizualno opipljiva.

Citat iz kritike:"Ozonov 'Stranac' nije samo adaptacija, već oživljavanje Camusove apsurdnosti za 21. stoljeće; Benjamin Voisin majstorski utjelovljuje prazninu koja nas istovremeno plaši i fascinira." — (Cahiers du Cinéma).

Kirk Jones, 2025. UK, 120'
Uloge: Robert Aramayo, Maxine Peake, Shirley Henderson i Peter Mullan.

I Swear donosi istinitu priču o Johnu Davidsonu, aktivistu za Touretteov sindrom. Nadovezuje se na čuveni BBC-jev dokumentarac "John’s Not Mad" iz 1989., prateći Johnov životni put od zbunjenog tinejdžera do zrelog aktivista. Strukturiran je kroz retrospekciju, prikazuje Johnovo odrastanje u Galashielsu 80-ih, kada se njegovo stanje smatralo neposluhom ili psihozom a on sam bio izložen maltretiranju i odbacivanju, do današnjeg dana, fokusirajući se na njegovu ulogu oca i nastojanje da osigura bolji svijet za nove generacije "Tourettera".

Glavno obilježje filma je autentičnost. Jones izbjegava holivudsku patetiku i Touretteov sindrom ne koristi kao komični rekvizit, već kao kompleksan identitet, te majstorski balansira između dirljivih trenutaka obiteljske podrške i brutalnih scena društvenog odbacivanja.

Sam John Davidson je sudjelovao kao konzultant kod snimanja filma, a glavni glumac Robert Aramayo je proveo mjesece s Johnom kako bi usavršio ne samo fizičke pokrete, već i emocionalnu težinu stanja, što mu je donijelo brojne nominacije za najboljeg glumca.

Film je osvojio nagradu na Rolling Stone UK Awards 2025., a možda i važnije od toga, postao je neočekivani kino hit, s iznimno visokim ocjenama publike i kritike (100% na Rotten Tomatoes).

Ljubav koja ostaje (Ástin sem eftir er) Hlynur Pálmason, Island, Danska, Švedska, Francuska, 2025. 109'

Uloge:Saga Garðarsdóttir, Sverrir Gudnason, Ída Mekkín Hlynsdóttir, Þorgils Hlynsson, Grímur Hlynsson, Ingvar Sigurðsson, Anders Mossling

Godina dana u ruralnom Islandu, gdje umjetnica Anna i ribar Magnus navigiraju kroz rastavu braka pokušavajući pritom zadržati stabilnost za svoje troje djece (koje, izvanredno, glume troje stvarne djece redatelja Pálmasona). Snimljen na 35mm filmu i prožet naturalizmom i nadrealnim prizorima, film prikazuje gorko-slatku suštinu izblijedjele ljubavi i zajedničkih uspomena usred izmjene godišnjih doba. S razigranim skretanjima u komične i fantastične sekvence, Pálmasonov bolno iskren, crnohumorni portret stvoren je s dubokim razumijevanjem posebnosti svake obitelji. Film je premijerno prikazan u Cannesu  gdje je pas Panda osvojio nagradu Palm Dog.

Film je dobitnik glavne nagrade za dugometražni film filmskog festivala Cinehill 2025.

Emerald Fennell, 2025, UK/US, 135'
Uloge: Margot Robbie, Jacob Elordi, Kristine Froseth, Darryl McCormack, Nell Tiger Free

Film Orkanski visovi (Wuthering Heights), u režiji Emerald Fennell, predstavlja radikalnu i stiliziranu reinterpretaciju klasika Emily Brontë koja je podijelila, ali i fascinirala javnost. Fennell, poznata po svom provokativnom vizualnom jeziku, pretvara mračnu vrištinu Yorkshirea u pop-goth poligon, fokusirajući se na toksičnu, opsesivnu prirodu ljubavi između Catherine i Heathcliffa. Film napušta tradicionalnu viktorijansku suzdržanost u korist estetike koja podsjeća na njezine prethodne radove – jake boje, anakrona glazba i naglašena senzualnost.

Emerald Fennell se ne boji dekonstruirati književni kanon, stavljajući naglasak na teme klasne ogorčenosti, osvete i "vječne ljubavi“ kao patolološkog konstrukta. Nakon uspjeha filmova Promising Young Woman i Saltburn, njezini Orkanski visovi nose prepoznatljiv potpis: spoj ekscentrične estetike, anakronog glamura, crnog humora i brutalne emocionalne iskrenosti. Njezina vizija Heathcliffa kao autsajdera u neprijateljskom aristokratskom okruženju duboko je politična, ali i vizualno neodoljiva.

"Fennell je od Brontë napravila rock-zvijezdu; ovo nije film za puriste, već za generaciju koja razumije da je ljubav ponekad oblik destrukcije." – Sight & Sound

"Vizualno opojan i emocionalno nasilan, film koji vrištine Yorkshirea natapa krvlju i neonima." – The Guardian

Ljubav koja ostaje (Ástin sem eftir er) Hlynur Pálmason, Island, Danska, Švedska, Francuska, 2025. 109'

Uloge:Saga Garðarsdóttir, Sverrir Gudnason, Ída Mekkín Hlynsdóttir, Þorgils Hlynsson, Grímur Hlynsson, Ingvar Sigurðsson, Anders Mossling

Godina dana u ruralnom Islandu, gdje umjetnica Anna i ribar Magnus navigiraju kroz rastavu braka pokušavajući pritom zadržati stabilnost za svoje troje djece (koje, izvanredno, glume troje stvarne djece redatelja Pálmasona). Snimljen na 35mm filmu i prožet naturalizmom i nadrealnim prizorima, film prikazuje gorko-slatku suštinu izblijedjele ljubavi i zajedničkih uspomena usred izmjene godišnjih doba. S razigranim skretanjima u komične i fantastične sekvence, Pálmasonov bolno iskren, crnohumorni portret stvoren je s dubokim razumijevanjem posebnosti svake obitelji. Film je premijerno prikazan u Cannesu  gdje je pas Panda osvojio nagradu Palm Dog.

Film je dobitnik glavne nagrade za dugometražni film filmskog festivala Cinehill 2025.

Ivan Salatić, 2025, Crna Gora, Italija, Francuska, Hrvatska, Srbija, 93'
Uloge: Tea Ljubešić, Vanja Matić, Marko Pogačar, Luka Petrone, Jakov Zovko, Aleksa Lukić, Igor Božanić, Vladimir Milošević

Drugi dugometražni film crnogorskog redatelja Ivana Salatića poetska je vizija raspadanja moći. Inspiriran je likom Petra II. Petrovića Njegoša kao utemeljitelja državnosti, začetnika književnosti i vjerskog autoriteta Crne Gore. Nije, ipak, riječ o povijesnom filmu, već o filmu koji se bavi osobnim i ideološkim rastakanjem vladara. Vizualno impresivan i usredotočen na emociju i estetiku više nego na same događaje, inspiraciju nalazi u knjiziPisma iz ItalijeLjubomira Nenadovića, u kojoj su opisani razgovori i dojmovi o Njegošu, iz njihovih susreta u Napulju 1851. Radnja filma je smještena u  Crnu Goru devetnaestog stoljeća, u trenutak kada pjesnik-vladar, lik jasno inspiriran povijesnom ličnošću Njegoša, kreće u Italiju naći lijek za bolest koja ga ubija. Na tom putovanju proći će i put suočavanja sa smrću i beznađem.

U glavnoj ulozi je hrvatski pjesnik Marko Pogačar,  kojem je ovo prva filmska uloga.

Premijerno je prikazan na Međunarodnom festivalu u Rotterdamu a te na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu.

Sergio Leone, 1964., Italija, Španjolska, Njemačka, 1964, 99'

Uloge: Clint Eastwood, Marianne Koch, Gian Maria Volontè, Wolfgang Lukschy, Sieghardt Rupp, Joseph Egger, Antonio Prieto, José Calvo, Margarita Lozano, Daniel Martín

Tajanstveni revolveraš bez imena stiže u pogranični gradić San Miguel, razdiran krvavim sukobom dviju moćnih obitelji: Rojosovih i Baxterovih. Prepoznavši priliku za zaradu, on počinje manipulirati objema stranama, radeći kao plaćenik za jedne pa za druge, dok istovremeno pokušava osloboditi zarobljenu ženu i njezinu obitelj.

Svaki njegov moralno ambivalentan korak vodi ka dramatičnom finalu – ikoničkom konačnom obračunu.

"Za šaku dolara" revolucionarno je remek-djelo koje je pokrenulo eru "špageti vesterna", redefinirajući žanr kroz stilizirano nasilje i moralnu dvosmislenost. Prvi je dio tzv. Dolarske trilogije.

Film karakteriziraju oskudni dijalozi, ekstremni krupni planovi lica i napeta tišina koju prekida kultna glazba Ennia Morriconea. Protagonist nije klasični junak, već cinični antiheroj vođen vlastitim interesom, što je u suprotnosti s dotadašnjim holivudskim idealima vesterna.

Ovaj je film neslužbeni remake filma "Yojimbo" Akire Kurosawe, zbog čega su producenti svojedobno bili i tuženi. Snimljen je s iznimno malim budžetom u pustinjama Španjolske.

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna. 

Sergio Leone, 1965.  Italija, Španjolska, Njemačka, 132’
Uloge: Clint Eastwood, Lee Van Cleef, Gian Maria Volontè, Mario Brega, Luigi Pistilli, Klaus Kinski, Joseph Egger, Mara Krupp, Benito Stefanelli, Aldo Sambrell. 

Dva lovca na glave s različitim stilovima i motivima – hladnokrvni Monco (Eastwood) i profinjeni pukovnik Mortimer (Van Cleef) – nevoljko udružuju snage kako bi uhvatili El India (Volontè), sadističkog vođu bande koji je upravo pobjegao iz zatvora. Dok Monca vodi isključivo novac, Mortimer skriva osobni motiv osvete, što još jednom kulminira epskim dvobojem uz zvuk glazbene kutije. 

Drugi dio legendarne „dolarske trilogije“, Za koji dolar više (Per qualche dollaro in più, 1965.), u režiji Sergia Leonea, podigao je standarde spaghetti vesterna uvodeći kompleksniju radnju i ponovno moralno „fleksibilne“ likove, te spektakl-nasilje i koje će u desetljećima koja slijede postati gotovo uobičajeno u filmovima. 

Najpoznatiji je po savršenoj simbiozi Leoneove režije i glazbe Ennia Morriconea, gdje zvukovi poput džepnog sata i zvižduka postaju ključni dramaturški elementi. Karakteriziraju ga dugi, napeti krupni planovi, cinizam i inovativni „meksički obračuni“. 

Za ovaj film je kreiran set gradića El Paso u Španjolskoj, koji je kasnije poslužio kao scena brojnih drugih vesterna. 

"Jedan sjajan vestern kliše za drugim... film sastavljen od situacija, a ne zapleta, ali unatoč tome je – ukusan" – Roger Ebert.

Park Chan-wook, 2025, Južna Koreja, 126'
Uloge: Lee Byung-hun, Son Ye-jin, Park Hee-soon, Lee Sung-min, Yeom Hye-ran, Cha Seung-won. 

„Bez izbora“brutalna je, stilizirana crna komedija-triler legendarnog južnokorejskog redatelja Park Chan-wooka, autora kultnog Oldboya. 

Parkov vizualni stil je odmah prepoznatljiv. Pedantna mizanscena, jarke boje i besprijekorna montaža. Atmosfera oscilira između apsurdnog humora na površini i mračnog, nasilnog temelja, a istovremeno pruža oštru socijalnu kritiku modernog kapitalizma i krize muškosti. 

Glavni je lik Yoo Man-su, stručnjak u papirnoj industriji s 25 godina staža, koji iznenada dobiva otkaz. Očajan zbog nemogućnosti pronalaska novog posla i straha od gubitka savršenog obiteljskog života, on donosi ekstremnu odluku: doslovno će eliminirati svu konkurenciju. Man-su,lik čija se moralna propast manifestira kroz tjelesnu bol, poput uporne zubobolje, kreće u krvavi pohod protiv ostalih kandidata za posao kako bi osigurao svoju poziciju, vjerujući da doista nema drugog izbora. 

Film je adaptacija romana Sjekira (The Ax) Donalda E. Westlakea, a Park ga je posvetio redatelju Costi-Gavrasu koji je snimio prvu verziju 2005. godine.

Ostvario je izniman uspjeh na međunarodnoj i domaćoj sceni, postavši jedan od najnagrađivanijih festivalskih filmova godine. 

"Senzacionalna satira o stanju nacije koja spaja farsu i mračni triler" – The Guardian.

"Najduhovitiji 'feel-bad' film u posljednjih nekoliko godina" – MUBI.

Marina Andree Škop i Vanda Raýmanová, 2026, Hrvatska, Slovačka, Latvija, Slovenija, 83'
Uloge: Marta Mihanović, Maks Kleončić, Andrija Lamot, Mark Spiridonović, Martin Pišlar

„Glavonja“ je detektivska avantura koja na zabavan i drugačiji način progovara o neurorazličitosti i inkluziji. 

Radnja prati desetogodišnju Alisu i njezinog starijeg brata Milana. Milan svijet doživljava drukčije od ostalih (neurorazličitost/autizam), a Alisa, kako bi mu pomogla i postala najbolja detektivka, mora naučiti promatrati stvari iz drugog kuta. Film kombinira elemente detektivske potrage, obiteljske drame i humora, prikazujući dječju borbu protiv predrasuda kroz avanturu.  Neurorazličitost prikazuje bez stereotipa, služeći kao alat za pokretanje razgovora o autizmu.

Ljubav koja ostaje (Ástin sem eftir er) Hlynur Pálmason, Island, Danska, Švedska, Francuska, 2025. 109'

Uloge:Saga Garðarsdóttir, Sverrir Gudnason, Ída Mekkín Hlynsdóttir, Þorgils Hlynsson, Grímur Hlynsson, Ingvar Sigurðsson, Anders Mossling

Godina dana u ruralnom Islandu, gdje umjetnica Anna i ribar Magnus navigiraju kroz rastavu braka pokušavajući pritom zadržati stabilnost za svoje troje djece (koje, izvanredno, glume troje stvarne djece redatelja Pálmasona). Snimljen na 35mm filmu i prožet naturalizmom i nadrealnim prizorima, film prikazuje gorko-slatku suštinu izblijedjele ljubavi i zajedničkih uspomena usred izmjene godišnjih doba. S razigranim skretanjima u komične i fantastične sekvence, Pálmasonov bolno iskren, crnohumorni portret stvoren je s dubokim razumijevanjem posebnosti svake obitelji. Film je premijerno prikazan u Cannesu  gdje je pas Panda osvojio nagradu Palm Dog.

Film je dobitnik glavne nagrade za dugometražni film filmskog festivala Cinehill 2025.

Sergio Leone, 1966., Italija, Španjolska, Zapadna Njemačka, 160'
Uloge: Clint Eastwood, Eli Wallach, Lee Van Cleef, Aldo Giuffrè, Luigi Pistilli, Rada Rassimov, Enzo Petito, Claudio Scarchilli, John Bartha, Livio Lorenzon.

Vrhunac "Dolarske trilogije" i prema mnogima najbolji vestern svih vremena, poznat po svojoj epskoj širini i stilskoj perfekciji „Dobar, ružan, zao“ (često prevođen i kao Dobar, loš, zao) je postao sinonim za napete "mexican standoff" obračune, ekstremno duge krupne planove i legendarnu glazbu Ennia Morriconea koja oponaša zavijanje kojota.

Dok je prethodne filmove karakterizirala etička ambivalencija, ovaj je pročišćen do potpunog  moralnog nihilizma u kojem se,  u jeku Američkog građanskog rata, granica između heroja i zlikovca na koncu potpuno briše briše.

Tri beskrupulozna revolveraša — "Dobar" (Blondie), "Loš" (Angel Eyes) i "Zao" (Tuco) — utrkuju se tko će prvi pronaći skriveno blago konfederacijske vojske. Njihovi se putovi neprestano isprepliću kroz bitke, zarobljeničke logore i pustinje, kulminirajući u legendarnom trostrukom obračunu na kružnom groblju Sad Hill.

"Ovo je najčišća definicija kinematografije: film koji se oslanja isključivo na vizualno i glazbu kako bi ispričao priču" – Roger Ebert.

"Remek-djelo koje je vestern pretvorilo u operu nasilja" – Empire.

Park Chan-wook, 2025, Južna Koreja, 126'
Uloge: Lee Byung-hun, Son Ye-jin, Park Hee-soon, Lee Sung-min, Yeom Hye-ran, Cha Seung-won. 

„Bez izbora“brutalna je, stilizirana crna komedija-triler legendarnog južnokorejskog redatelja Park Chan-wooka, autora kultnog Oldboya. 

Parkov vizualni stil je odmah prepoznatljiv. Pedantna mizanscena, jarke boje i besprijekorna montaža. Atmosfera oscilira između apsurdnog humora na površini i mračnog, nasilnog temelja, a istovremeno pruža oštru socijalnu kritiku modernog kapitalizma i krize muškosti. 

Glavni je lik Yoo Man-su, stručnjak u papirnoj industriji s 25 godina staža, koji iznenada dobiva otkaz. Očajan zbog nemogućnosti pronalaska novog posla i straha od gubitka savršenog obiteljskog života, on donosi ekstremnu odluku: doslovno će eliminirati svu konkurenciju. Man-su,lik čija se moralna propast manifestira kroz tjelesnu bol, poput uporne zubobolje, kreće u krvavi pohod protiv ostalih kandidata za posao kako bi osigurao svoju poziciju, vjerujući da doista nema drugog izbora. 

Film je adaptacija romana Sjekira (The Ax) Donalda E. Westlakea, a Park ga je posvetio redatelju Costi-Gavrasu koji je snimio prvu verziju 2005. godine.

Ostvario je izniman uspjeh na međunarodnoj i domaćoj sceni, postavši jedan od najnagrađivanijih festivalskih filmova godine. 

"Senzacionalna satira o stanju nacije koja spaja farsu i mračni triler" – The Guardian.

"Najduhovitiji 'feel-bad' film u posljednjih nekoliko godina" – MUBI.

Maggie Gyllenhaal, 2026, SAD, 110'
Uloge: Jessie Buckley, Christian Bale, Penélope Cruz, Peter Sarsgaard, Annette Bening, Julianne Hough, Jake Gyllenhaal.

Estetski raskošna i psihološki mračna reinterpretacija klasičnog horora o Frankensteinovoj nevjesti, miješa elemente gotičkog horora s pankerskom energijom i feminističkim podtekstom. U Chicagu 1930-ih, usamljeni Frankenstein (Bale) traži pomoć dr. Euphroniusa kako bi stvorio suputnicu. Oni oživljavaju ubijenu mladu ženu (Buckley), no rezultat nadilazi njihova očekivanja. Novorođena "Nevjesta" posjeduje neukrotiv duh i žudnju za slobodom, što pokreće radikalan društveni pokret, privlači pažnju policije i izaziva kaos u gradu, pretvarajući potragu za ljubavlju u nasilnu revoluciju.

Vizualno dominira estetika art decoa i ekspresionistička rasvjeta, dok se radnja fokusira na buđenje svijesti i žudnje stvorenja koje odbija biti samo produžetak tuđe volje.

Zanimljivo je da se lik kojeg tumači Christian Bale doista naziva Frankenstein, što je svjestan odmak od književnog izvornika Mary Shelley gdje je to prezime znanstvenika, a ne stvorenja. Ključnih razlozi za to su u oslanjanje puno više na pop kulturno i kolokvijalno naslijeđe, nego na  književni predložak. Film prihvaća taj identitet kao dio mita, a u okviru njega ni stvorenje ni njegova nevjesta nemaju drugog imena - on je samo "Frankenstein", dok je lik Jessie Buckley isključivo "Nevjesta" (The Bride), čime se naglašava njihova uloga kao arhetipova u ovoj subverzivnoj verziji priče.

Smješten je u tridesete godine prošlog stoljeća,  a redateljica i kritičari opisuju film kao svojevrsnu "monstruoznu verziju Bonnie i Clydea". 

"Divlja, neobuzdana i duboko empatična vizija koja udahnjuje novi život starom čudovištu" – Variety.

"Jessie Buckley pruža električnu izvedbu u filmu koji je jednako politički krik koliko i horor" – The Hollywood Reporter.

"Gyllenhaal pretvara mit u subverzivnu bajku o moći i identitetu" – IndieWire.

Maggie Gyllenhaal, 2026, SAD, 110'
Uloge: Jessie Buckley, Christian Bale, Penélope Cruz, Peter Sarsgaard, Annette Bening, Julianne Hough, Jake Gyllenhaal.

Estetski raskošna i psihološki mračna reinterpretacija klasičnog horora o Frankensteinovoj nevjesti, miješa elemente gotičkog horora s pankerskom energijom i feminističkim podtekstom. U Chicagu 1930-ih, usamljeni Frankenstein (Bale) traži pomoć dr. Euphroniusa kako bi stvorio suputnicu. Oni oživljavaju ubijenu mladu ženu (Buckley), no rezultat nadilazi njihova očekivanja. Novorođena "Nevjesta" posjeduje neukrotiv duh i žudnju za slobodom, što pokreće radikalan društveni pokret, privlači pažnju policije i izaziva kaos u gradu, pretvarajući potragu za ljubavlju u nasilnu revoluciju.

Vizualno dominira estetika art decoa i ekspresionistička rasvjeta, dok se radnja fokusira na buđenje svijesti i žudnje stvorenja koje odbija biti samo produžetak tuđe volje.

Zanimljivo je da se lik kojeg tumači Christian Bale doista naziva Frankenstein, što je svjestan odmak od književnog izvornika Mary Shelley gdje je to prezime znanstvenika, a ne stvorenja. Ključnih razlozi za to su u oslanjanje puno više na pop kulturno i kolokvijalno naslijeđe, nego na  književni predložak. Film prihvaća taj identitet kao dio mita, a u okviru njega ni stvorenje ni njegova nevjesta nemaju drugog imena - on je samo "Frankenstein", dok je lik Jessie Buckley isključivo "Nevjesta" (The Bride), čime se naglašava njihova uloga kao arhetipova u ovoj subverzivnoj verziji priče.

Smješten je u tridesete godine prošlog stoljeća,  a redateljica i kritičari opisuju film kao svojevrsnu "monstruoznu verziju Bonnie i Clydea". 

"Divlja, neobuzdana i duboko empatična vizija koja udahnjuje novi život starom čudovištu" – Variety.

"Jessie Buckley pruža električnu izvedbu u filmu koji je jednako politički krik koliko i horor" – The Hollywood Reporter.

"Gyllenhaal pretvara mit u subverzivnu bajku o moći i identitetu" – IndieWire.

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna. 

Richard Linklater, 1995., US, 101'
Uloge: Ethan Hawke, Julie Delpy

Prije svitanja (Before Sunrise) je kultna romantična drama iz 1995. godine redatelja Richarda Linklatera, poznata kao jedan od najznačajnijih nezavisnih filmova 90-ih. 

Jesse i Céline upoznaju se u vlaku na relaciji Budimpešta – Pariz. Silaze zajedno u Beču, gdje provode cijelu noć šetajući gradom i razgovarajući o životu, ljubavi i strahovima prije nego što rano ujutro svak od njih mora nastaviti svojim putem. Film se gotovo u potpunosti oslanja na dijalog i kemiju između dvoje glumaca. Smatra se pionirom "walk and talk" žanra, a njegova pozicija u povijesti filma dodatno je učvršćena kroz Before trilogiju koja se često navodi kao najbolja filmska trilogija u smislu dosljednosti kvalitete. 

Film uživa status jednog od najbolje ocijenjenih ostvarenja u povijesti kinematografije, sa rijetkim savršenim rezultatom od 100% na Rotten tomatoes, a svi relevantni časopisi rangiraju ga unutar Top 5 najboljih romansi svih vremena, kao i najboljih filmova generalno

The Guardian (Peter Bradshaw): "Ovo nije romantična komedija ni romantična drama, već jednostavno... romansa... čudno i divno čudo iz trenutka u trenutak koje se nikada ne čini sladunjavim ili apsurdnim".

The New Yorker (Anthony Lane): "Šarm – čarolija ljetne noći – nikada ne djeluje usiljeno; on se prikrade i osvoji vas. Prava romansa".

ReelViews (James Berardinelli): "Prije svitanja govori podjednako umu kao i srcu... rijetko i posebno postignuće za bilo koji film".

Sight & Sound: "Šarm filma leži u ravnoteži koju Linklater postiže između poezije i svakodnevice". 

"Prije svitanja" inicijalni je dio poznate "Before" trilogije. Svi su nastavci snimljeni u razmacima od devet godina s istim glumcima i redateljem: 

Prije svitanja (Before Sunrise, 1995.)

Prije sumraka (Before Sunset, 2004.)

Prije ponoći (Before Midnight, 2013.)

Park Chan-wook, 2025, Južna Koreja, 126'
Uloge: Lee Byung-hun, Son Ye-jin, Park Hee-soon, Lee Sung-min, Yeom Hye-ran, Cha Seung-won. 

„Bez izbora“brutalna je, stilizirana crna komedija-triler legendarnog južnokorejskog redatelja Park Chan-wooka, autora kultnog Oldboya. 

Parkov vizualni stil je odmah prepoznatljiv. Pedantna mizanscena, jarke boje i besprijekorna montaža. Atmosfera oscilira između apsurdnog humora na površini i mračnog, nasilnog temelja, a istovremeno pruža oštru socijalnu kritiku modernog kapitalizma i krize muškosti. 

Glavni je lik Yoo Man-su, stručnjak u papirnoj industriji s 25 godina staža, koji iznenada dobiva otkaz. Očajan zbog nemogućnosti pronalaska novog posla i straha od gubitka savršenog obiteljskog života, on donosi ekstremnu odluku: doslovno će eliminirati svu konkurenciju. Man-su,lik čija se moralna propast manifestira kroz tjelesnu bol, poput uporne zubobolje, kreće u krvavi pohod protiv ostalih kandidata za posao kako bi osigurao svoju poziciju, vjerujući da doista nema drugog izbora. 

Film je adaptacija romana Sjekira (The Ax) Donalda E. Westlakea, a Park ga je posvetio redatelju Costi-Gavrasu koji je snimio prvu verziju 2005. godine.

Ostvario je izniman uspjeh na međunarodnoj i domaćoj sceni, postavši jedan od najnagrađivanijih festivalskih filmova godine. 

"Senzacionalna satira o stanju nacije koja spaja farsu i mračni triler" – The Guardian.

"Najduhovitiji 'feel-bad' film u posljednjih nekoliko godina" – MUBI.

Ugo Bienvenu, 2025, FR, 82 min

Futuristički animirani film francuskog redatelja i scenarista Uga Bienvenua, vizualno je raskošna utopijska bajka, radnja koje je smještena u 2075. godinu. Desetogodišnja djevojčicaIrisu svom vrtu pronalazi tajanstvenog dječaka u šarenom odijelu. To je Arco, putnik iz daleke budućnosti koji može putovati kroz vrijeme, ali se izgubio u prošlosti. Iris ga odluči sakriti i pomoći mu da se vrati kući.Bienvenu koristi prepoznatljiv stil inspiriran europskim stripom (poput radova Moebiusa), s čistim linijama i sjajnim, vibrirajućim bojama.

Za razliku od uobičajenih mračnih distopija, Arco nudi optimističnu viziju suživota tehnologije i prirode, istražujući važnost empatije, kulturne memorije i ljudske povezanosti u svijetu koji se ubrzano mijenja.

Zbog sposobnosti da kroz formu animacije za sve uzraste progovori o kompleksnim filozofskim pitanjima, smatra se jednim od najvažnijih novijih europskih animiranih ostvarenja desetljeća. Dobitnik je Zlatnog globusa za najbolji animirani film, a nominiran je i za Oscara.

Producentica filma jeNatalie Portman, a premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine.

Richard Linklater, 2004., US, 80'

Prije sumraka" (Before Sunset, 2004.) nastavak je kultnog „Prije svitanja“. Prema mnogim kritičarima, nadmašio je izvornik svojom emocionalnom zrelošću i inovativnim pristupom. 

Njegova se radnja odvija devet godina nakon prvog susreta Jesse i Céline u Beču. Susreću se  u Parizu, u knjižari "Shakespeare and Company" tijekom njegove promocije knjige. Film je značajan jer istražuje temu "propuštenih prilika" i pokazuje kako se idealizam mladosti sudara s realnošću i razočaranjima odrasle dobi. 

Film traje oko 80 minuta, što gotovo točno odgovara vremenu koje likovi provedu zajedno, i u potpunosti se temelji na razgovoru dok par šeće pariškim ulicama, kafićima i vozi se brodom po Seini, sve u vrijeme tzv. "zlatnog sata" (pred zalazak sunca) kako bi se postiglo specifično osvjetljenje koje odgovara naslovu i atmosferi. Snimljen je u samo 15 dana. Režija Richarda Linklatera oslanja se na iznimno duge, neprekinute kadrove (neki traju i po 11 minuta), što, dakako, zahtijeva nevjerojatnu preciznost i fokusiranost cijele ekipe filma. Ethan Hawke i Julie Delpy su službeno navedeni kao scenaristi, unoseći vlastita životna iskustva u dijaloge. Ta razina osobnosti proteže se i dalje od scenarija - Ljudi s kojima Céline razgovara u dvorištu svoje zgrade su njezini pravi roditelji, a sama je napisala i izvela tri pjesme koje se pojavljuju u filmu, uključujući i ključnu scenu s pjesmom "A Waltz for a Night".

Kritičari su film dočekali s oduševljenjem (često ga svrstavajući među najbolje nastavke ikada):

Owen Gleiberman (Entertainment Weekly): "Dublje, mračnije i sveukupno pamtljivije iskustvo... ne samo da proširuje likove, već ih ispunjava".

A.O. Scott (The New York Times): "Jedna od najrjeđih stvari u suvremenoj kinematografiji: nastavak koji produbljuje i obogaćuje original".

Empire: "Savršen primjer kako se s malo sredstava može postići ogroman emocionalni učinak". 

Završava jednom od najpoznatijih otvorenih završnica u povijesti, ostavljajući publiku u neizvjesnosti do idućeg nastavka, Prije ponoći. 

Anders Thomas Jensen, 2026, Danska, Švedska, 116'
Uloge: Mads Mikkelsen,Nikolaj Lie Kaas, Sofie Gråbøl, Nicolas Bro

Najnovije je ostvarenje istaknutog danskog redatelja i scenarista Andersa Thomasa Jensena, (Riders of Justice,Adam's Apples) mračna je komedija koja ponovno okuplja Jensenove stalne suradnike u priči o identitetu i obiteljskim traumama. Anker izlazi iz zatvora nakon 14 godina koje je odslužio zbog pljačke. Njegov brat jedini zna gdje je sakriven ukradeni novac, no problem je što on pati od mentalne bolesti zbog koje se ne može sjetiti lokacije plijena. Njihova potraga pretvara se u nadrealno putovanje na kojem otkrivaju tko su zapravo. 

Film nosi prepoznatljiv potpis redatelja — mješavinu apsurdnog humora, nasilja i duboke ljudske drame. Na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je premijerno prikazan, opisan je kao  "besprijekorno napisana i odglumljena mračna basna o identitetu".

Totalfilm: "Iskrena porcija crnog skandinavskog humora".

 IMDb: "Film koji oscilira između psihološke drame, trilera i apsurda, boreći se da definira vlastiti identitet baš kao i njegovi likovi“

Marina Andree Škop i Vanda Raýmanová, 2026, Hrvatska, Slovačka, Latvija, Slovenija, 83'
Uloge: Marta Mihanović, Maks Kleončić, Andrija Lamot, Mark Spiridonović, Martin Pišlar

„Glavonja“ je detektivska avantura koja na zabavan i drugačiji način progovara o neurorazličitosti i inkluziji. 

Radnja prati desetogodišnju Alisu i njezinog starijeg brata Milana. Milan svijet doživljava drukčije od ostalih (neurorazličitost/autizam), a Alisa, kako bi mu pomogla i postala najbolja detektivka, mora naučiti promatrati stvari iz drugog kuta. Film kombinira elemente detektivske potrage, obiteljske drame i humora, prikazujući dječju borbu protiv predrasuda kroz avanturu.  Neurorazličitost prikazuje bez stereotipa, služeći kao alat za pokretanje razgovora o autizmu.

Richard Linklater, 2013, US, Grčka, 109 '
Uloge: Ethan Hawke i Julie Delpy

Završni dio Linklaterove trilogije donosi brutalno iskren i zreo pogled na dugogodišnju vezu, odmaknuvši se od ranijeg romantizma prema složenosti bračnog života.

Radnja se odvija devet godina nakon drugog dijela (i 18 godina nakon prvog). Jesse i Céline su sada par, imaju blizanke i ljetuju na Peloponezu u Grčkoj. Film istražuje što se događa kada se "velika ljubav" suoči s godinama zajedničkog života, kompromisima i roditeljstvom.

Za razliku od prvih filmova koji su bili o "mogućnostima", ovaj je o "stvarnosti". Razgovori su oštriji, puni humora, ali i nakupljenih zamjerki. Počinje opušteno, dugom scenom večere s prijateljima, a kulminira intenzivnom, 30-minutnom svađom u hotelskoj sobi koja je snimljena u gotovo dokumentarističkom stilu.

Film je snimljen u kući pokojnog putopisca Patricka Leigha Fermora u Grčkoj, a Richard Linklater, Ethan Hawke i Julie Delpy ponovno su zajedno napisali scenarij, za što su dobili svoju drugu nominaciju za Oscara.

Peter Travers (Rolling Stone): "Najbolji film trilogije. Toliko je iskren da boli, ali je i duboko prosvjetljujući".

The Guardian: "Ovo je film o tome kako je teško ostati zaljubljen, a ne kako se zaljubiti. Rijedak i hrabar pothvat".

A.O. Scott (The New York Times): "Jesse i Céline su postali naši prijatelji; gledati ih kako se bore za svoju ljubav je istovremeno iscrpljujuće i predivno".

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna. 

Jedna bitka za drugom (One Battle After Another) - Paul Thomas Anderson, 2025., US, 170'
Uloge: Leonardo DiCaprio, Sean Penn, Benicio del Toro, Regina Hall, Teyana Taylor, Chase Infiniti

Novi film Paul Thomas Andersona (Magnolia, There Will Be Blood, Boogie Nights...) je subverzivna, duhovita i emocijama nabijena priča o revoluciji, obitelji i osobnom oslobođenju. Već sada se o njemu govori kao o najozbiljnijem kandidatu za Oscara u kategoriji najboljeg filma

Leonardo DiCaprio tumači lik Boba Fergusona, bivšeg revolucionara koji živi u stanju paranoje i izolacije, podnoseći jedino društvo svoje snalažljive, bistre kćerke. Kada nakon mnogo godina iz prošlosti izroni njegov zli neprijatelj (S. Penn), a kćerka mu nestane, bivši radikal kreće u očajničku potragu, okupjajući osebujno društvo za potporu, i vodeći istovremeno bitku sa posljedicama svoje burne prošlosti. Film je djelomično inspiriran kultnim romanom "Vineland" Thomasa Pynchona, a u njemu virtuozno koegzistiraju drama, komedija i akcija.   

„P.T. Anderson opet je pokazao da je najneobičniji holivudski režiser danas. Njegova “Jedna bitka za drugom“ je 170 minuta delirija, čisto filmske bujice i kaosa. Duboka država, rasistička elita i lijevi teroristi desetljećima se natjeruju diljem Amerike. Društvo se potpuno raspalo, izgubilo i sidrište i konsenzus. Jedna od nekoliko važnih političkih distopija koje smo gledali ove godine.“ Jurica Pavičić, Jutarnji list

OSCAR REVIJA

Film je nominiran u sljedećim kategorijama:

Najbolji film

Najbolja režija – Paul Thomas Anderson

Najbolji glavni glumac – Leonardo DiCaprio

Najbolji sporedni glumac – Benicio del Toro i Sean Penn

Najbolja sporedna glumica – Teyana Taylor

Najbolji originalni scenarij – Paul Thomas Anderson

Najbolja filmska montaža

Najbolja scenografija

Najbolja originalna glazba – Jonny Greenwood

Najbolji zvuk 

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna. 

Ryan Coogler, 2025, US, 138 min

Uloge: Michael B. Jordan, Hailee Steinfeld, Jack O'Connell

"Grešnici" predstavlja revolucionarni spoj gotičkog horora i povijesne drame. Radnja je smještena u 1930-e godine na američkom Jugu, gdje se braća blizanci (oba glumi Michael B. Jordan) vraćaju u rodni grad u Louisiani kako bi započeli iznova, ali se suočavaju s drevnim zlom koje opsjeda njihovu zajednicu.

Film se odlikuje izrazito mračnom, atmosferičnom vizualnim stilom i inovativnim pristupom žanru "vampirskog" filma. Metaforički, film koristi natprirodne trop kako bi progovorio o  užasima ropstva, rasizma, i generacijskim traumama. Krvožednost čudovišta služi kao zrcalo društvenoj brutalnosti tog vremena, pretvarajući borbu za preživljavanje u duboko politički čin.

Film crpi duboku inspiraciju iz života i mitologije legendarne blues ikone Roberta Johnsona, odnosno iz legende prema kojoj je Robert Johnson na raskrižju u Mississippiju prodao dušu vragu u zamjenu za neviđeno glazbeno umijeće. Film tu "đavolju pogodbu" koristi kao dalekosežnu metaforu. Cijeli soundtrack i atmosfera filma prožeti su "prljavim" delta bluesom koji je Johnson utemeljio.

Iako film uvodi elemente vampirizma i natprirodnog, lik Roberta Johnsona služi kao duhovni i tematski temelj priče o iskupljenju, grijehu i cijeni talenta.

"Cooglerov 'Sinners' je više od horora; to je visceralni krik iz prošlosti koji koristi strah kako bi prokazao najmračnije kutove ljudske povijesti, predvođen Jordanovom izvedbom karijere." — (The Hollywood Reporter).

OSCAR REVIJA

Film je za 98. dodjelu Oscara 2026. godine ostvario rekordnih 16 nominacija

Najbolji film

Najbolja režija – Ryan Coogler

Najbolji glavni glumac – Michael B. Jordan

Najbolji sporedni glumac – Jack O'Connell

Najbolja sporedna glumica – Hailee Steinfeld

Najbolji originalni scenarij – Ryan Coogler

Najbolja fotografija– Autumn Durald Arkapaw

Najbolja montaža

Najbolja scenografija (Production Design)

Najbolja kostimografija – Ruth E. Carter

Najbolja šminka i frizura

Najbolja originalna glazba – Ludwig Göransson

Najbolja originalna pjesma

Najbolji zvuk

Najbolji vizualni efekti

Najbolji casting

Maggie Gyllenhaal, 2026, SAD, 110'
Uloge: Jessie Buckley, Christian Bale, Penélope Cruz, Peter Sarsgaard, Annette Bening, Julianne Hough, Jake Gyllenhaal.

Estetski raskošna i psihološki mračna reinterpretacija klasičnog horora o Frankensteinovoj nevjesti, miješa elemente gotičkog horora s pankerskom energijom i feminističkim podtekstom. U Chicagu 1930-ih, usamljeni Frankenstein (Bale) traži pomoć dr. Euphroniusa kako bi stvorio suputnicu. Oni oživljavaju ubijenu mladu ženu (Buckley), no rezultat nadilazi njihova očekivanja. Novorođena "Nevjesta" posjeduje neukrotiv duh i žudnju za slobodom, što pokreće radikalan društveni pokret, privlači pažnju policije i izaziva kaos u gradu, pretvarajući potragu za ljubavlju u nasilnu revoluciju.

Vizualno dominira estetika art decoa i ekspresionistička rasvjeta, dok se radnja fokusira na buđenje svijesti i žudnje stvorenja koje odbija biti samo produžetak tuđe volje.

Zanimljivo je da se lik kojeg tumači Christian Bale doista naziva Frankenstein, što je svjestan odmak od književnog izvornika Mary Shelley gdje je to prezime znanstvenika, a ne stvorenja. Ključnih razlozi za to su u oslanjanje puno više na pop kulturno i kolokvijalno naslijeđe, nego na  književni predložak. Film prihvaća taj identitet kao dio mita, a u okviru njega ni stvorenje ni njegova nevjesta nemaju drugog imena - on je samo "Frankenstein", dok je lik Jessie Buckley isključivo "Nevjesta" (The Bride), čime se naglašava njihova uloga kao arhetipova u ovoj subverzivnoj verziji priče.

Smješten je u tridesete godine prošlog stoljeća,  a redateljica i kritičari opisuju film kao svojevrsnu "monstruoznu verziju Bonnie i Clydea". 

"Divlja, neobuzdana i duboko empatična vizija koja udahnjuje novi život starom čudovištu" – Variety.

"Jessie Buckley pruža električnu izvedbu u filmu koji je jednako politički krik koliko i horor" – The Hollywood Reporter.

"Gyllenhaal pretvara mit u subverzivnu bajku o moći i identitetu" – IndieWire.

PROGRAM: FILM SA SOCIOLOGOM

Ken Russell, 1969, UK, 131'

Zaljubljene žene (Women in Love, 1969.) britanskog redatelja Kena Russella smatra se jednim od najvažnijih i najprovokativnijih ostvarenja europske kinematografije s kraja 60-ih. Adaptacija je istoimenog remek-djela D. H. Lawrencea.

Radnja je smještena u Englesku 1920-ih i prati dvije sestre, Gudrun (Glenda Jackson) i Ursulu (Jennie Linden), te njihove složene, često destruktivne veze s dvojicom prijatelja, Rupertom (Alan Bates) i Geraldom (Oliver Reed). 

Film je bio prekretnica jer je otvoreno istraživao seksualno oslobođenje, propitivao tradicionalnu muškost i uveo dotad neviđenu razinu vizualne i tematske ekspresivnosti u britanski film. Russellov stil je raskošan i barokan, prepun simbolike, snažnih boja i naglašenih emocija, i stražuje granice između ljubavi, mržnje i strasti, kao i homoerotični podtekst u muškom prijateljstvu. Najpoznatiji je po, u svoje vrijeme skandaloznoj sceni u kojoj se Alan Bates i Oliver Reed goli hrvaju ispred kamina, a zbog prikaza golotinje film je izvorno u UK-u dobio certifikat "X", a danas se smatra pionirskim djelom u pomicanju granica dopuštenog na platnu. Britanski filmski institut ga je uvrstio na listu 100 najboljih britanskih filmova svih vremena.

Bio je nominiran za ukupno četiri Oscara, a Glenda Jackson je upravo za ovu ulogu osvojila svog prvog Oscara za najbolju glumicu.

The New York Times: "Jedna od najinteligentnijih, najosjetljivijih i najljepših filmskih adaptacija književnog djela ikada snimljenih".

Variety: "Izazovan i vizualno fascinantan uradak koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim". 

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna. 

George Miller, 1979, Australija, 93'
Uloge: Mel Gibson, Joanne Samuel, Hugh Keays-Byrne, Steve Bisley, Tim Burns, Roger Ward

Mad Max australskog redatelja Georgea Millera nije bio samo iznimno uspješan film (dvadeset godina je držao rekord kao najprofitabilniji film u povijesti, u odnosu na omjer uloženog i zarađenog, sve dok ga 1999. nije srušio The Blair Witch Project) već pokretač čitavog novog žanra postapokaliptičnog trilera, a od nepoznatog australskog glumca Mela Gibsona napravio svjetsku zvijezdu.

Radnja je smještena u "blisku budućnost" u Australiji, gdje se društveni poredak raspada. Max Rockatansky je policajac koji pokušava održati red na cestama kojima vladaju nasilne motociklističke bande. Nakon što mu banda ubije obitelj, Max odbacuje značku i kreće u brutalnu osvetu. Film je pokrenuo tzv. 'Ozploitation val (australski eksploatacijski film) i postavio temelje za estetiku distopije koja se koristi i danas.

Oslonjen mahom na akciju, dinamično montirane kadrove potjera i vizualnu naraciju, snimljen je s iznimno malim budžetom (oko 400.000 dolara), što je Millera prisililo na korištenje pravih kaskadera i opasnih vratolomija koje i danas izgledaju nevjerojatno. Mnogi članovi motociklističkih bandi u filmu bili su stvarni članovi bajkerskih klubova, a statiste su plaćali pivom.

Kamera je često postavljena nisko uz cestu kako bi se pojačao osjećaj brzine (čuveni "POV" kadrovi).

Redovito je uvršten na liste najboljih akcijskih filmova svih vremena.

Roger Ebert: "Ovo je film koji je vizualno toliko moćan da ga se ne može ignorirati... čisto kino u pokretu".

Variety: Opisao ga je kao "iznimno vještu vježbu u filmskom teroru i akciji".

Osvojio je nagrade za najbolju montažu, najbolji zvuk i najbolju originalnu glazbu. Australskog filmskog instituta

Liane-Cho, Han Jin Kuang, Maïlys Vallade, 2025. Francuska, Belgija, 79'

Aanimirana adaptacija istoimenog autobiografskog romana Amélie Nothomb, belgijske književnice karakterističnog sažetog, britkog stila, osebujna je animacija "slikarskog" stila i osobito fine palete boja (crvena boja japanskog javora, meko ružičasto cvijeće...) Film je  poetičan i senzorno poticajan, s elementima magičnog realizma koji spajaju dječju očaranost svijetom, ali i egzistencijalnu tjeskobu. 

Radnja je smještena u Japan 1960-ih i prati prve tri godine života male Amélie, kćeri belgijskih diplomata. Amélie se isprva doživljava kao "tuba" – pasivno biće koje samo prima hranu i izbacuje otpad, sve dok čokolada ne probudinjezino osjetilno biće, koje je vodi na put na kojem će upoznati  sreću i tragediju, ali i sebe samu.

Film je nominiran za Oscara za najbolji animirani film, premijerno je prikazan u Cannesu, i jednako je visoko ocijenjen i od publike i od kritike.

Variety:"Francuski crtić s nezaboravnim pogledom na svijet".

The Hollywood Reporter:"Šarmantan i senzoralan... prikazuje rano djetinjstvo kao magično i proganjajuće stvarno".

Common Sense Media:"Očaranost, mudrost iznad njezinih godina i znatiželja belgijskog djeteta u poratnom Japanu".

Zippy Frames:"Film uspješno suprotstavlja mjehurastu, dobrodošlu animaciju s iznenađujuće teškim egzistencijalnim temama

Na francuskom, sa hrvatskim titlovima, jednako interesantan djeci i odraslima.

Rebecca Zlotowski, 2025., Francuska, 103'
Uloge: Jodie Foster, Daniel Auteuil, Virginie Efira, Mathieu Amalric, Vincent Lacoste, Luàna Bajrami

Ovaj psihološki triler i crna komedija odvija se u Parizu i prati Lilian Steiner (Jodie Foster), uglednu psihijatricu čiji se sređeni život počinje raspadati nakon iznenadne i sumnjive smrti njezine dugogodišnje pacijentice Paule. Nezadovoljna službenim objašnjenjem o samoubojstvu, Lilian pokreće vlastitu istragu, što je dovodi do suočavanja s vlastitim postupcima i potisnutim emocijama.

Film vješto miješa elemente napetog trilera, hitchcockovske misterije i suptilne crne komedije, a glavna zvijezda, Jodie Foster, u potpunosti glumi na francuskom jeziku. Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2025. a Jodie Foster postala je prva Amerikanka ikada nominirana za prestižnu francusku nagradu Lumière u kategoriji najbolje glumice.

Variety: "Zlotowski donosi triler s elegancijom klasične psihološke drame... Fosterina prva uloga na francuskom je magnetska".

Cineuropa: "Zabavan i razigran na površini, ali u srži pronicljiv portret žene čija je neumorna potraga za istinom zapravo bijeg od vlastitih rana".

The Hollywood Reporter: "Kaos sa šarmom... film je puno zabavniji nego što bi trebao biti zahvaljujući kemiji između Jodie Foster i Daniela Auteuila".

Next Best Picture: "Njezina unutarnja previranja beskrajno je zanimljivo gledati".

George Miller, 1981., Australija, 96'
Uloge: Mel Gibson, Bruce Spence, Michael Preston, Max Phipps, Vernon Wells, Emil Minty, Virginia Hey

Pobješnjeli Max 2: Cestovni ratnik, (Mad Max 2: The Road Warrior) smatra se jednim od najboljih nastavaka svih vremena i filmom koji je definirao vizualni identitet postapokaliptične znanstvene fantastike.

Radnja se odvija nekoliko godina nakon prvog dijela. Svijet je potpuno propao, a preživjeli se bore za preostale kapi "dragocjenog soka" – goriva. Max, sada usamljeni lutalica na rubu ludila, nevoljko pristaje pomoći maloj zajednici koja brani svoju rafineriju od brutalne bande predvođene maskiranim Lordom Humungusom.

Dok je prvi film bio triler osvete, ovaj nastavak svojevrsni epski vestern na kotačima, uvelike inspiriran filmovima Akire Kurosawe. Njegova vizualna reprezentacija budućnosti (Kožna odjeća, punk frizure, improvizirana oklopna vozila...) postala je standard za mnoge buduće vizije propasti civilizacije. Čuven je po vrhunski koreografiranim kaskaderskim scenama bez CGI-ja. Završna potjera s kamionom cisternom i danas se proučava na filmskim akademijama.

Glavni protagonist u cijelom filmu ima jedva 16 linija dijaloga, što ga čini arhetipskim „strong and silent“ tipom i "čovjekom bez imena". U ovom se nastavku pojavljuje i ikonički lik Maxovog psa, azilskog ovčara koji je postao velika zvijezda, a nakon snimanja udomio ga je jedan od kaskadera. Empire Road Warriora smješta među 50 najboljih nastavaka ikada snimljenih, a na listi Entertainment Weekly drži prvo mjesto kao najbolji akcijski film svih vremena.

Natasha Arthy, 2025. Danska, 96'
Uloge: Selma Sol, Dali Pape, Jesper Christensen, Lene Maria Christensen, Sidsel Boel Kruse, Simon Bennebjerg, Wilhelm David Lumholt Hakesberg

Danski film redateljice Natashe Arthy, drama je o odrastanju koja spaja glazbu i obiteljske tajne.

Honey je sramežljiva trinaestogodišnjakinja koja se pokušava uklopiti u novi razred. Njezin je obiteljski život kaotičan: majka radi danonoćno, starija sestra ima Downov sindrom, a otac je često u sukobu sa zakonom. Honey skriva svoj iznimni glazbeni talent i mašta o sviranju u školskom bendu dječaka Liama. Preokret nastaje kada otkrije da je njezin djed Marcel, za kojeg je mislila da je mrtav, zapravo živ u staračkom domu. Njihov susret pomaže joj da pronađe vlastiti glas i nauči se zauzeti za sebe. 

Film je ostvario velik uspjeh na festivalima za djecu i mlade:

JEF Festival: Pobjednik u kategoriji Najbolji film i Najbolji film dječjeg žirija.

SCHLiNGEL festival: Dobitnik nagrade Ekumenskog žirija za Najbolji međunarodni dugometražni film.

Nominacije: Bio je nominiran za Europsku dječju filmsku nagradu (ECFA) i nagradu Junior žirija. 

George Miller, George Ogilvie, 1985, Australija, 107'
Uloge: Mel Gibson, Tina Turner, Bruce Spence, Adam Cockburn, Frank Thring, Angelo Rossitto, Paul Larsson, Angry Anderson, Helen Buday

Pobješnjeli Max 3: Kupola gromova (Mad Max Beyond Thunderdome, 1985.) treći je dio originalne trilogije koji je serijal odveo u smjeru visokobudžetnog holivudskog spektakla, uz značajan odmak od sirovog nasilja prethodnika.

Radnja se odvija 15 godina nakon Cestovnog ratnika. Max završava u Bartertownu, trgovačkom gradu usred pustinje kojim vlada beskrupulozna Aunty Entity (Tina Turner). Nakon što biva protjeran u pustinju, Max susreće pleme "izgubljene djece" koja ga smatraju svojim spasiteljem.Za razliku od brutalne akcijske jednostavnosti prethodnih nastavaka, ovaj je manje nasilan i  dotiče se nekih dubljih tema, kao što su pokušaji obnove civilizacije i mitologizacije heroja. George Miller režirao je samo akcijske scene, dok je George Ogilvie režirao dramske dijelove s djecom.

Kupola gromova (Thunderdome), arena za borbe, postao je toliko popularan naziv da se i danas koristi za opisivanje intenzivnih natjecanja ili sukoba. Ovo je ujedno i posljednji put da Gibson tumači lik Maxa. Ulogu će, 30 godina kasnije, preuzeti Tom Hardy.

Roger Ebert: "Ovo je najbolji od tri Mad Maxa... vizualno bogat i nevjerojatno maštovit".

Variety: "Film je spektakularan u svojoj produkciji, ali gubi onaj sirovi intenzitet koji je krasio The Road Warrior".

The New York Times:"Moderni mit o nevinosti i iskustvu".

Anders Thomas Jensen, 2026, Danska, Švedska, 116'
Uloge: Mads Mikkelsen,Nikolaj Lie Kaas, Sofie Gråbøl, Nicolas Bro

Najnovije je ostvarenje istaknutog danskog redatelja i scenarista Andersa Thomasa Jensena, (Riders of Justice,Adam's Apples) mračna je komedija koja ponovno okuplja Jensenove stalne suradnike u priči o identitetu i obiteljskim traumama. Anker izlazi iz zatvora nakon 14 godina koje je odslužio zbog pljačke. Njegov brat jedini zna gdje je sakriven ukradeni novac, no problem je što on pati od mentalne bolesti zbog koje se ne može sjetiti lokacije plijena. Njihova potraga pretvara se u nadrealno putovanje na kojem otkrivaju tko su zapravo. 

Film nosi prepoznatljiv potpis redatelja — mješavinu apsurdnog humora, nasilja i duboke ljudske drame. Na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je premijerno prikazan, opisan je kao  "besprijekorno napisana i odglumljena mračna basna o identitetu".

Totalfilm: "Iskrena porcija crnog skandinavskog humora".

 IMDb: "Film koji oscilira između psihološke drame, trilera i apsurda, boreći se da definira vlastiti identitet baš kao i njegovi likovi“

Anders Thomas Jensen, 2026, Danska, Švedska, 116'
Uloge: Mads Mikkelsen,Nikolaj Lie Kaas, Sofie Gråbøl, Nicolas Bro

Najnovije je ostvarenje istaknutog danskog redatelja i scenarista Andersa Thomasa Jensena, (Riders of Justice,Adam's Apples) mračna je komedija koja ponovno okuplja Jensenove stalne suradnike u priči o identitetu i obiteljskim traumama. Anker izlazi iz zatvora nakon 14 godina koje je odslužio zbog pljačke. Njegov brat jedini zna gdje je sakriven ukradeni novac, no problem je što on pati od mentalne bolesti zbog koje se ne može sjetiti lokacije plijena. Njihova potraga pretvara se u nadrealno putovanje na kojem otkrivaju tko su zapravo. 

Film nosi prepoznatljiv potpis redatelja — mješavinu apsurdnog humora, nasilja i duboke ljudske drame. Na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je premijerno prikazan, opisan je kao  "besprijekorno napisana i odglumljena mračna basna o identitetu".

Totalfilm: "Iskrena porcija crnog skandinavskog humora".

 IMDb: "Film koji oscilira između psihološke drame, trilera i apsurda, boreći se da definira vlastiti identitet baš kao i njegovi likovi“

Rebecca Zlotowski, 2025., Francuska, 103'
Uloge: Jodie Foster, Daniel Auteuil, Virginie Efira, Mathieu Amalric, Vincent Lacoste, Luàna Bajrami

Ovaj psihološki triler i crna komedija odvija se u Parizu i prati Lilian Steiner (Jodie Foster), uglednu psihijatricu čiji se sređeni život počinje raspadati nakon iznenadne i sumnjive smrti njezine dugogodišnje pacijentice Paule. Nezadovoljna službenim objašnjenjem o samoubojstvu, Lilian pokreće vlastitu istragu, što je dovodi do suočavanja s vlastitim postupcima i potisnutim emocijama.

Film vješto miješa elemente napetog trilera, hitchcockovske misterije i suptilne crne komedije, a glavna zvijezda, Jodie Foster, u potpunosti glumi na francuskom jeziku. Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2025. a Jodie Foster postala je prva Amerikanka ikada nominirana za prestižnu francusku nagradu Lumière u kategoriji najbolje glumice.

Variety: "Zlotowski donosi triler s elegancijom klasične psihološke drame... Fosterina prva uloga na francuskom je magnetska".

Cineuropa: "Zabavan i razigran na površini, ali u srži pronicljiv portret žene čija je neumorna potraga za istinom zapravo bijeg od vlastitih rana".

The Hollywood Reporter: "Kaos sa šarmom... film je puno zabavniji nego što bi trebao biti zahvaljujući kemiji između Jodie Foster i Daniela Auteuila".

Next Best Picture: "Njezina unutarnja previranja beskrajno je zanimljivo gledati".

Layla Triqui, 2024.,Maroko, FR,  106'
Uloge: Ouidad Elma (Sophia), Jillali Ferhati, Mahmoud Nasr i Anne Loiret.

Najzapaženijih marokanski naslov 2024., Otisci vjetra, dojmljiva je drama koja istražuje teme majčinstva, obiteljskih traumi i žudnje za istinom i identitetom. 

Priča prati Sophiu, mladu fotografkinju iz Tangera koja slučajno otkriva šokantnu vijest: njezina majka, za koju je cijeli život vjerovala da je mrtva, zapravo je živa i nalazi se u Francuskoj. Sophia kreće na putovanje kako bi pronašla dijelove svoje prošlosti, otkrila obiteljske tajne i sastavila vlastitu priču koja je čitav njezin život bila utemeljena na lažima. 

Prepun atmosferičnih prikaza Tangera i Francuske, on je jednako putovanje vremenom, koliko i prostorom.

Film je ostvario značajan uspjeh na afričkim i arapskim festivalima:

Festival Africain Écrans Noirs (Kamerun, 2025.): Dobitnik Grand Prix nagrade.

Festival du Cinéma Africain de Khouribga (2025.): Dobitnik Nagrade žirija.

Festival National du Film (Tanger, 2024.): Layla Triqui je osvojila nagradu za najbolji debitantski rad (Prix de la Première Œuvre). 

Rebecca Zlotowski, 2025., Francuska, 103'
Uloge: Jodie Foster, Daniel Auteuil, Virginie Efira, Mathieu Amalric, Vincent Lacoste, Luàna Bajrami

Ovaj psihološki triler i crna komedija odvija se u Parizu i prati Lilian Steiner (Jodie Foster), uglednu psihijatricu čiji se sređeni život počinje raspadati nakon iznenadne i sumnjive smrti njezine dugogodišnje pacijentice Paule. Nezadovoljna službenim objašnjenjem o samoubojstvu, Lilian pokreće vlastitu istragu, što je dovodi do suočavanja s vlastitim postupcima i potisnutim emocijama.

Film vješto miješa elemente napetog trilera, hitchcockovske misterije i suptilne crne komedije, a glavna zvijezda, Jodie Foster, u potpunosti glumi na francuskom jeziku. Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2025. a Jodie Foster postala je prva Amerikanka ikada nominirana za prestižnu francusku nagradu Lumière u kategoriji najbolje glumice.

Variety: "Zlotowski donosi triler s elegancijom klasične psihološke drame... Fosterina prva uloga na francuskom je magnetska".

Cineuropa: "Zabavan i razigran na površini, ali u srži pronicljiv portret žene čija je neumorna potraga za istinom zapravo bijeg od vlastitih rana".

The Hollywood Reporter: "Kaos sa šarmom... film je puno zabavniji nego što bi trebao biti zahvaljujući kemiji između Jodie Foster i Daniela Auteuila".

Next Best Picture: "Njezina unutarnja previranja beskrajno je zanimljivo gledati".

François-Christophe Marzal, 2019., Švicarska, 90'
Uloge: Pierre Mifsud, Pascal Demolon, Sabine Timoteo, Jean-Luc Bideau, Amélie Peterli, Giuseppe Oricchio

Šarmantna švicarska komedija kroz prizmu lokalnog glazbenog rivalstva progovara o dubokim društvenim promjenama svoga vremena. 

Radnja je smještena u proljeće 1970. godine, u idilično, ali konzervativno selo Monchoux. Dok se Švicarska priprema za povijesne referendume o pravu glasa žena i statusu stranih radnika, u selu je glavna tema raspad lokalnog orkestra. Sukob predvode dvojica dirigenata: Aloys, tvrdokorni tradicionalist, i Pierre, liberal koji zagovara moderniji pristup i svježe ideje. Njihovo rivalstvo nadilazi glazbu, pretvarajući se u politički i ideološki obračun koji dijeli čitavu zajednicu, utječe na osobne odnse (pa i one ljubavne) i kulminira u apsurdnim pokušajima sabotaže. 

Natopljennostalgičnom estetikom 70-ih, i puno humora, film vješto koristi limenu glazbu kao simbol nacionalnog identiteta i društvene kohezije koja puca pod pritiskom modernizacije. Film dotiče važne teme poput feminizma, ksenofobije i generacijskog jaza, ali im pristupa na topao, "feel-good" način. Istovremeno, kreira delikatan portret jedne male zajednice.

Alejandro González Iñárritu, 2000, Meksiko, 154'
Uloge: Emilio Echevarría, Gael García Bernal, Goya Toledo, Álvaro Guerrero, Vanessa Bauche, Jorge Salinas, Marco Pérez, Rodrigo Murray

„Pasja ljubav”je debitantsko je remek-djelo meksičkog redatelja Alejandra Gonzáleza Iñárritua koje je redefiniralo suvremenu meksičku kinematografiju,donijelo autoru svjetsku slavu i utrlo put kojim će postati jedan od najuspješnijih redatelja današnjice, prvi Meksikanac koji je osvojio nagradu za najbolju režiju u Cannesu, kao i Oscare za filmove Birdman i Povratnik.

Film je strukturiran kao triptih triju isprepletenih priča koje povezuje tragična prometna nesreća u Mexico Cityju: 

Octavio i Susana: Mladić koji ulazi u svijet ilegalnih borbi pasa kako bi skupio novac i pobjegao sa šogoricom.

Daniel i Valeria: Uspješna manekenka čija karijera i život propadaju nakon nesreće, dok njezin pas Richie ostaje zarobljen ispod podnih dasaka stana.

El Chivo i Maru: Bivši gerilac koji živi kao beskućnik s čoporom pasa i radi kao plaćeni ubojica, pokušavajući se ponovno povezati s kćeri. 

Naracija je nelinearna naracija i sirova, estetika dokumentaristička. Ključni motivi su psi kao ogledalo ljudskih sudbina—oni simboliziraju odanost, nasilje i iskupljenje svojih vlasnika. Iñárritu koristi brzu montažu i "zrnatu" sliku kako bi prenio kaos i brutalnost života u velegradu. Autorova strastvena vezanost uz temu probija kroz melodramu i nasilje, pa njegovi likovi nisu tek simboli ili uloge, već proživljene osobe s dubokom karakterizacijom i emotivnim spektrom. Nasilje, kojeg je u filmu puno, nije stilizirana, koreografirana zabava, već neizbježna i bolna realnost. 

 Film je prvi dio njegove „trilogije smrti” koju čine još 21 gram i Babel. 

Jean-Pierre i Luc Dardenne, 2025., Belgija i Francuska, 105'
Uloge: Alivina Karamoko, Noé Abita, Nailia Harzoune, Inas Chanti, Sébastien Houbani

U prihvatilištu za mlade majke u blizini Liègea, Jessica, Perla, Julie, Ariane i Naïma se bore za bolju budućnost za sebe i svoju novorođenčad, iako su i same još djeca. Film istražuje njihove traume, ovisnosti, osjećaj napuštenosti, ali i međusobnu solidarnost te potporu osoblja u domu. 

Realiziran u prepoznatljivom socijalno realističnom stilu Dardenneovih, film ima formu mozaika u kojem se više ravnopravnih priča slaže u dirljivu i tešku sliku, ali i sliku punu nade i borbenosti. Premijerno je prikazan u službenoj konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je dobio nagradu za najbolji scenarij, te nagradu žirijaa bio je i belgijski kandidat za Oscara.

Variety:"Belgijska braća Dardenne usvajaju dirljiv i iskren pristup u svom desetom dugometražnom filmu".

The New Yorker:"Nježan dar braće Dardenne... drama prožeta razoružavajućom empatijom".

Alejandro González Iñárritu, 2003, SAD, 124'
Uloge: Sean Penn, Naomi Watts, Benicio Del Toro, Charlotte Gainsbourg, Melissa Leo, Danny Huston, Clea DuVall

21 gram (21 Grams) iz 2003. godine drugi je dio neslužbene "trilogije smrti" redatelja Alejandra Gonzáleza Iñárritua i scenarista Guillerma Arriage. 

Njegova je radnja zapletena oko tragične automobilske nesreće koja spoji sudbine troje neznanaca - teško bolesnog matematičara kojemu je hitno potrebna transplantacija srca, bivše ovisnice i majke čija obitelj pogiba u nesreći, bivšegzatvorenika koji je u pronašao spas u vjeri, ali sa nesrećom ponovno upada u vrtlog krivnje.

Konstruiran kao kaleidoskop u kojem slike koje nisu kronološki poredane, 21 gram tjera gledatelja da sam slaže dijelove priče. a kamera„iz ruke“, zrnate slike i prigušene boje pojačavju osjećaj emocionalne tjeskobe i realizma.Naslov se odnosi na znanstveno neutemeljenu, ali poetsku ideju da ljudsko tijelo u trenutku smrti gubi točno 21 gram – što se tumači kao težina duše. 

Film se smatra jednim od najznačajnijih ostvarenja s početka 21. stoljeća jer je redefinirao strukturu filmskog pripovijedanja. Osigurao je Iñárrituu status vrhunskog svjetskog redatelja i donio nominacije za Oscara glavnim glumcima (Naomi Watts i Benicio Del Toro). 

Roger Ebert:"Entertaining that delusion [nonlinear time] is how we make sense of our perceptions... the film tells such a tormenting story that it just about survives its style".

USA Today:"filmska umjetnost u njezinom najvišem obliku".

James Berardinelli:"zadivljujući kaleidoskop... mozaik slika koji se postupno pretvara u moćnu priču o tragediji i iskupljenju".

The New York Times:"američki egzistencijalizam koji promatra život nakon što ga razori gubitak“

Liane-Cho, Han Jin Kuang, Maïlys Vallade, 2025. Francuska, Belgija, 79'

Aanimirana adaptacija istoimenog autobiografskog romana Amélie Nothomb, belgijske književnice karakterističnog sažetog, britkog stila, osebujna je animacija "slikarskog" stila i osobito fine palete boja (crvena boja japanskog javora, meko ružičasto cvijeće...) Film je  poetičan i senzorno poticajan, s elementima magičnog realizma koji spajaju dječju očaranost svijetom, ali i egzistencijalnu tjeskobu. 

Radnja je smještena u Japan 1960-ih i prati prve tri godine života male Amélie, kćeri belgijskih diplomata. Amélie se isprva doživljava kao "tuba" – pasivno biće koje samo prima hranu i izbacuje otpad, sve dok čokolada ne probudinjezino osjetilno biće, koje je vodi na put na kojem će upoznati  sreću i tragediju, ali i sebe samu.

Film je nominiran za Oscara za najbolji animirani film, premijerno je prikazan u Cannesu, i jednako je visoko ocijenjen i od publike i od kritike.

Variety:"Francuski crtić s nezaboravnim pogledom na svijet".

The Hollywood Reporter:"Šarmantan i senzoralan... prikazuje rano djetinjstvo kao magično i proganjajuće stvarno".

Common Sense Media:"Očaranost, mudrost iznad njezinih godina i znatiželja belgijskog djeteta u poratnom Japanu".

Zippy Frames:"Film uspješno suprotstavlja mjehurastu, dobrodošlu animaciju s iznenađujuće teškim egzistencijalnim temama

Na francuskom, sa hrvatskim titlovima, jednako interesantan djeci i odraslima.

Lenny Guit, Harpo Guit, 2024. Belgija, Francuska, 87'
Uloge: Harpo Guit, Lenny Guit, Maximilien Delmelle, Claire Bodson, Habib Ben Tanfous

Ekscentrična belgijska komedija braće Guit, nastavlja njihov prepoznatljivi stil apsurdnog humora i vizualne zaigranosti viđen u ranijim radovima poput filma "Fils de plouc". Braća Guit su poznata po tome što sami pišu, režiraju, montiraju, pa čak i glume u svojim filmovima, održavajući potpunu kreativnu kontrolu nad njima.

Karakterizira ga "lo-fi" estetika, anarhična energija i crni humor. Braća Guit koriste brzu montažu, groteskne situacije i naturščike kako bi stvorili svijet koji balansira između nadrealizma i socijalne satire, često podsjećajući na punk estetiku unutar kinematografije.

Prati skupinu marginalaca i sitnih kriminalaca u bizarnim, gotovo snolikim situacijama u urbanom okruženju. Središnji motiv je potraga za smislom u svijetu gubitnika, gdje likovi kroz niz apsurdnih susreta i nespretnih pokušaja ljubavi ili zarade zapravo slave neuspjeh kao jedini autentičan način postojanja.

Premijerno je prikazan na renomiranim festivalima fantastičnog i nezavisnog filma, uključujući Locarno Film Festival.

"Divlje, nepredvidivo i osvježavajuće drsko" – Le Soir.

"Guitovi su uspjeli pretvoriti estetiku ružnog u poetsko iskustvo koje slavi autsajdere" – Cineuropa.

Alejandro González Iñárritu, 2006, SAD, Meksiko, Francuska, 143'
Uloge: Brad Pitt, Cate Blanchett, Gael García Bernal, Kōji Yakusho, Adriana Barraza, Rinko Kikuchi, Elle Fanning, Nathan Gamble, Mohamed Akhzam

Zaključno djelo Iñárrituove "trilogije smrti", ambicioznije i globalnije od prethodnika, istražuje ljudsku nesposobnost komunikacije unatoč tehnološkoj povezanosti.

Četiri međusobno povezane priče na tri kontinenta, pokrenute su jednim nesretnim hicem iz puške u marokanskoj pustinji. U Maroku, dva dječakapuškom slučajno pogode turistički autobus, teško ranivši Amerikanku koja putuje sa suprugom. U Meksiku, dadilja njihove djece odlučuje se na ilegalni prijelazak granice kako bi išla na vjenčanje svog sina, što završava tragičnim gubitkom u pustinji, a u Japanu se gluhonijema tinejdžerica Chieko bori se s izolacijom i tugom nakon majčina samoubojstva, dok policija traži njezina oca (vlasnika puške iz Maroka).

Naslov filma aludira na biblijsku kulu babilonsku; likovi govore pet jezika, ali se ne razumiju zbog kulturnih i emocionalnih barijera.Film koristi naturalistički pristup i često naturščike (posebno u Maroku) kako bi postigao autentičnost, a atmosferom dominira soundtrack Gustava Santaolalle (nagrađen Oscarom) koristeći žičane instrumente poput ouda i ronroca.

Babel je bio jedan od prvih velikih filmova koji je prikazao "efekt leptira" u globaliziranom svijetu. Osvojio je Zlatni globus za najbolju dramu i nagradu za najbolju režiju u Cannesu, te sedam nominacija za Oscara.

Roger Ebert:"Film postiže nešto što je teško opisati: osjećaj da smo svi, bez obzira na jezik, povezani zajedničkom boli i krhkošću."

The Guardian:"Veličanstveno snimljen, Babel je trijumf montaže i redateljske vizije koji briše granice između nacija."

Rolling Stone:"Iñárritu je snimio film koji vrišti od empatije u svijetu koji je oglušio na patnju drugih."

Empire:"Ovo nije samo film, već globalni događaj koji vas ostavlja emocionalno iscrpljenima, ali prosvijetljenima."

Park Chan-wook, 2025, Južna Koreja, 126'
Uloge: Lee Byung-hun, Son Ye-jin, Park Hee-soon, Lee Sung-min, Yeom Hye-ran, Cha Seung-won. 

„Bez izbora“brutalna je, stilizirana crna komedija-triler legendarnog južnokorejskog redatelja Park Chan-wooka, autora kultnog Oldboya. 

Parkov vizualni stil je odmah prepoznatljiv. Pedantna mizanscena, jarke boje i besprijekorna montaža. Atmosfera oscilira između apsurdnog humora na površini i mračnog, nasilnog temelja, a istovremeno pruža oštru socijalnu kritiku modernog kapitalizma i krize muškosti. 

Glavni je lik Yoo Man-su, stručnjak u papirnoj industriji s 25 godina staža, koji iznenada dobiva otkaz. Očajan zbog nemogućnosti pronalaska novog posla i straha od gubitka savršenog obiteljskog života, on donosi ekstremnu odluku: doslovno će eliminirati svu konkurenciju. Man-su,lik čija se moralna propast manifestira kroz tjelesnu bol, poput uporne zubobolje, kreće u krvavi pohod protiv ostalih kandidata za posao kako bi osigurao svoju poziciju, vjerujući da doista nema drugog izbora. 

Film je adaptacija romana Sjekira (The Ax) Donalda E. Westlakea, a Park ga je posvetio redatelju Costi-Gavrasu koji je snimio prvu verziju 2005. godine.

Ostvario je izniman uspjeh na međunarodnoj i domaćoj sceni, postavši jedan od najnagrađivanijih festivalskih filmova godine. 

"Senzacionalna satira o stanju nacije koja spaja farsu i mračni triler" – The Guardian.

"Najduhovitiji 'feel-bad' film u posljednjih nekoliko godina" – MUBI.

Anders Thomas Jensen, 2026, Danska, Švedska, 116'
Uloge: Mads Mikkelsen,Nikolaj Lie Kaas, Sofie Gråbøl, Nicolas Bro

Najnovije je ostvarenje istaknutog danskog redatelja i scenarista Andersa Thomasa Jensena, (Riders of Justice,Adam's Apples) mračna je komedija koja ponovno okuplja Jensenove stalne suradnike u priči o identitetu i obiteljskim traumama. Anker izlazi iz zatvora nakon 14 godina koje je odslužio zbog pljačke. Njegov brat jedini zna gdje je sakriven ukradeni novac, no problem je što on pati od mentalne bolesti zbog koje se ne može sjetiti lokacije plijena. Njihova potraga pretvara se u nadrealno putovanje na kojem otkrivaju tko su zapravo. 

Film nosi prepoznatljiv potpis redatelja — mješavinu apsurdnog humora, nasilja i duboke ljudske drame. Na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je premijerno prikazan, opisan je kao  "besprijekorno napisana i odglumljena mračna basna o identitetu".

Totalfilm: "Iskrena porcija crnog skandinavskog humora".

 IMDb: "Film koji oscilira između psihološke drame, trilera i apsurda, boreći se da definira vlastiti identitet baš kao i njegovi likovi“

Tony Goldwyn, 2023, SAD, 102'
Uloge: Bobby Cannavale, Robert De Niro, Ezra Dewey, Rose Byrne, Whoopi Goldberg

Ova dirljiva je mješavina drame, komedije i filma ceste u središte stavlja autističnog dječaka i njegovu obitelj. 

Radnja prati Maxa, bivšeg scenarista koji se pokušava probiti kao stand-up komičar. Živi s ocem (sjajni Robert De Niro), a sa suprugom se razilazi oko pristupa svom autističnom sinu Ezri. Nakon niza sukoba s liječnicima i školskim sustavom, Max u impulzivnom činu ukrca Ezru u automobil i kreće s njim na putovanje preko cijele Amerike kako bi stigao na nastup u emisiji Jimmyja Kimmela.

Osim što se radi o, u svakom pogledu, kvalitetnom i zabavnom filmu, on se osebno ističe autentičnim, neromantiziranim prikazom autizma, Ezru tumači William Fitzgerald, mladi glumac koji je i sam u spektru autizma, a scenarij Tonyja Spiridakisa temelji se na njegovom osobnom iskustvu odgoja autističnog sina. Film istražuje generacijske traume i različite stilove roditeljstva, naglašavajući da "savršenstvo" nije cilj, već prihvaćanje djeteta onakvim kakvo jest. Iako se bavi teškim temama poput institucionalnih prepreka i roditeljske tjeskobe, film zadržava toplinu i humor kroz stand-up elemente i kemiju među glumcima. Ezra često komunicira citirajući filmove, a jedan od najdražih mu je Princeza mladenka (The Princess Bride). 

Robert De Niro prihvatio je ovu ulogu i zbog osobnih razloga, budući da i sam ima sina s autizmom.

The Hollywood Reporter:"Max protestira: 'Ne želim ga u njegovom vlastitom svijetu. Želim ga u ovom svijetu!' Za obitelji pogođene autizmom, Ezra uvjerljivo pogađa te itekako prepoznatljive osjećaje."

The New York Times:"Ono što priču drži slatkom je kemija između Cannavalea i Fitzgeralda, koji grade vezu vrijednu čuvanja."

Roger Ebert "Ezra je trodimenzionalni lik... Cannavale je srceparajući jer Max toliko voli svog sina, a ipak ga često iznevjeri. Njegova narav ga nadvlada."

Deadline:"Film zagovara ideju njegovanja jedinstvenosti... prihvaćanje Ezrinih različitosti je ključ za otključavanje njegovog potencijala."

Fabrice du Welz, 2024, Belgija, Francuska, 155'
Uloge: Anthony Bajon, Alba Gaïa Bellugi, Laurent Lucas, Béatrice Dalle

Između 1995. i 1996. u Belgiji je nestalo šest djevojčica i mladih žena.

Samo su dvije od njih preživjele, spašene nakon što je policija ušla u trag  Marcu Dutrouxu, serijskom ubojici koji do danas predstavlja simbol jedog od najmračnijih perioda u modernoj belgijskoj povijesti.

Maldoror redatelja Fabricea du Welza, kriminalistički je triler i proceduralna drama koja je inspirirana tim slučajem, no ne bavi se ubojicom niti njegovim strašnim zločinima, već frustrirajućom birokracijom, propustima i sukobima policijskih frakcija, koji su omogućili zločincu da dugo ostane na slobodi.

Protagonist je mladi, impulzivni policajac koji se pridružuje tajnoj jedinici "Maldoror", osnovanoj za praćenje opasnog seksualnog prijestupnika nakon nestanka dviju djevojčica.

Doveden do očaja neučinkovitošću sustava, Chartier kreće u samostalnu, opsesivnu potragu za pravdom koja ga dovodi na rub razuma i pred njega postavlja niz moralnih dilema. Film spaja elemente policijskog procedurala sa du Welzovim prepoznatljivim "belgijskim gotičkim" stilom i atmosferom, sa fokusom na kolektivnoj traumi Belgije i "pipcima perverznosti zla".

Osvojio je Nagradu publike Mreže festivala Jadranske regije na Zagreb Film Festivalu. 

Cineuropa:"Zahtjevna, ali pristupačna freska o Belgiji 90-ih... koja ističe katarzičnu moć fikcije kao priliku za kolektivno iskupljenje".

Screen Daily:"Napeti triler s moralnim dilemama koji podsjeća na epske priče o zločinu i kazni".

Yek tasadef sadeh, Jafar Panahi, Iran, Francuska, Luksemburg, 2025., 101 min.
Dobitnik Zlatne palme u Cannesu 2025.

Kvar automobila dovodi jednu obitelj do mehaničara Vahida, bivšeg političkog zatvorenika, koji je uvjeren da je vozač zapravo njegov bivši mučitelj. Ta naizgled bezazlena nezgoda pokreće lavinu sve ozbiljnijih posljedica. 
Renomirani iranski redatelj Jafar Panahi u ovom napetom, crnohumornom trileru osvete istražuje moralne pukotine koje otvara trauma, prokazujući pri tom društvenu represiju, institucionaliziranu mizoginiju, ali i duboki humanizam i humor u prikazima iranske svakodnevice.  Panahi je dobitnik glavnih nagradina svim najprestižnijim svjetskim festivalima, zbog čega je nerijetko bio izložen političkoj cenzuri i sankicioniran od strane iranskih vlasti. I ovaj je film snimio u tajnosti.

„Canneski pobjednik „Jedan obični incident“ bavi se politički teškim pitanjem: imaju li žrtve represije i diktature pravo na zadovoljštinu? I- ako da -kakvu? Panahi ne bi bio Panahi kad to pitanje ne bi umotao u crnu komediju. Dok žrtve tamničara-mučitelja bez kraja i konca raspravljaju što s vlastitim progoniteljem napraviti na um vam neizbježno padnu Beckett i njegov „Godot“. Jurica Pavičić, Jutarnji list

OSCAR REVIJA

Film je nominiran u sljedećim kategorijama:

Najbolji međunarodni igrani film (Best International Feature Film) – kao predstavnik Francuske.

Najbolji originalni scenarij

Fabrice du Welz, 2024, Belgija, Francuska, 155'
Uloge: Anthony Bajon, Alba Gaïa Bellugi, Laurent Lucas, Béatrice Dalle

Između 1995. i 1996. u Belgiji je nestalo šest djevojčica i mladih žena.

Samo su dvije od njih preživjele, spašene nakon što je policija ušla u trag  Marcu Dutrouxu, serijskom ubojici koji do danas predstavlja simbol jedog od najmračnijih perioda u modernoj belgijskoj povijesti.

Maldoror redatelja Fabricea du Welza, kriminalistički je triler i proceduralna drama koja je inspirirana tim slučajem, no ne bavi se ubojicom niti njegovim strašnim zločinima, već frustrirajućom birokracijom, propustima i sukobima policijskih frakcija, koji su omogućili zločincu da dugo ostane na slobodi.

Protagonist je mladi, impulzivni policajac koji se pridružuje tajnoj jedinici "Maldoror", osnovanoj za praćenje opasnog seksualnog prijestupnika nakon nestanka dviju djevojčica.

Doveden do očaja neučinkovitošću sustava, Chartier kreće u samostalnu, opsesivnu potragu za pravdom koja ga dovodi na rub razuma i pred njega postavlja niz moralnih dilema. Film spaja elemente policijskog procedurala sa du Welzovim prepoznatljivim "belgijskim gotičkim" stilom i atmosferom, sa fokusom na kolektivnoj traumi Belgije i "pipcima perverznosti zla".

Osvojio je Nagradu publike Mreže festivala Jadranske regije na Zagreb Film Festivalu. 

Cineuropa:"Zahtjevna, ali pristupačna freska o Belgiji 90-ih... koja ističe katarzičnu moć fikcije kao priliku za kolektivno iskupljenje".

Screen Daily:"Napeti triler s moralnim dilemama koji podsjeća na epske priče o zločinu i kazni".

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna. 

Kirk Jones, 2025. UK, 120'
Uloge: Robert Aramayo, Maxine Peake, Shirley Henderson i Peter Mullan.

I Swear donosi istinitu priču o Johnu Davidsonu, aktivistu za Touretteov sindrom. Nadovezuje se na čuveni BBC-jev dokumentarac "John’s Not Mad" iz 1989., prateći Johnov životni put od zbunjenog tinejdžera do zrelog aktivista. Strukturiran je kroz retrospekciju, prikazuje Johnovo odrastanje u Galashielsu 80-ih, kada se njegovo stanje smatralo neposluhom ili psihozom a on sam bio izložen maltretiranju i odbacivanju, do današnjeg dana, fokusirajući se na njegovu ulogu oca i nastojanje da osigura bolji svijet za nove generacije "Tourettera".

Glavno obilježje filma je autentičnost. Jones izbjegava holivudsku patetiku i Touretteov sindrom ne koristi kao komični rekvizit, već kao kompleksan identitet, te majstorski balansira između dirljivih trenutaka obiteljske podrške i brutalnih scena društvenog odbacivanja.

Sam John Davidson je sudjelovao kao konzultant kod snimanja filma, a glavni glumac Robert Aramayo je proveo mjesece s Johnom kako bi usavršio ne samo fizičke pokrete, već i emocionalnu težinu stanja, što mu je donijelo brojne nominacije za najboljeg glumca.

Film je osvojio nagradu na Rolling Stone UK Awards 2025., a možda i važnije od toga, postao je neočekivani kino hit, s iznimno visokim ocjenama publike i kritike (100% na Rotten Tomatoes).

 Eva Libertad, Španjolska, 2025., 99'

Ángela je mlada gluha žena koja čeka dijete sa svojim čujućim partnerom Héctorom. Kako vrijeme odmiče, Ángelini strahovi vezani za majčinstvo rastu, a nakon rođenja kćeri bori se s ispunjavanjem majčinske uloge u svijetu neprilagođenom gluhim osobama, ali i s Héctorovim nerazumijevanjem... Snažna i dirljiva drama redateljice Eve Libertadpolubiografska je priča glavne glumice Miriam Garlo. Koristeći španjolski znakovni jezik i dosjetljive zvučne efekte, film autentično prikazuje život gluhe žene koja se suočava s odgojem djeteta u svijetu kojem osjeća da ne pripada. Premijerno je prikazan u programu Panorama filmskog festivala u Berlinu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film.

„Oni koji čuju i gluhi su dvije kulture“ rekla je objašnjavajući svoj film španjolska redateljica Libertad. „Sorda“ se bavi sudarom te dvije kulture kroz lik mlade gluhonijeme majke koja je gotovo pa zdvojna što joj novorođenče čuje: među njima će stoga odsad postojati nepremostivi jaz. Srce filma je glavna gluhonijema glumica, inače redateljičina sestra.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

Kirk Jones, 2025. UK, 120'
Uloge: Robert Aramayo, Maxine Peake, Shirley Henderson i Peter Mullan.

I Swear donosi istinitu priču o Johnu Davidsonu, aktivistu za Touretteov sindrom. Nadovezuje se na čuveni BBC-jev dokumentarac "John’s Not Mad" iz 1989., prateći Johnov životni put od zbunjenog tinejdžera do zrelog aktivista. Strukturiran je kroz retrospekciju, prikazuje Johnovo odrastanje u Galashielsu 80-ih, kada se njegovo stanje smatralo neposluhom ili psihozom a on sam bio izložen maltretiranju i odbacivanju, do današnjeg dana, fokusirajući se na njegovu ulogu oca i nastojanje da osigura bolji svijet za nove generacije "Tourettera".

Glavno obilježje filma je autentičnost. Jones izbjegava holivudsku patetiku i Touretteov sindrom ne koristi kao komični rekvizit, već kao kompleksan identitet, te majstorski balansira između dirljivih trenutaka obiteljske podrške i brutalnih scena društvenog odbacivanja.

Sam John Davidson je sudjelovao kao konzultant kod snimanja filma, a glavni glumac Robert Aramayo je proveo mjesece s Johnom kako bi usavršio ne samo fizičke pokrete, već i emocionalnu težinu stanja, što mu je donijelo brojne nominacije za najboljeg glumca.

Film je osvojio nagradu na Rolling Stone UK Awards 2025., a možda i važnije od toga, postao je neočekivani kino hit, s iznimno visokim ocjenama publike i kritike (100% na Rotten Tomatoes).

Oliver Stone, 2024, US/Brazil, 90 min

Redatelji Oliver Stone i Rob Wilson ovim su filmom skicirali intiman  portret aktualnog brazilskog predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve. Film prati njegov nevjerojatan put od sindikalnog vođe do zatvorenika, pa sve do trijumfalnog dolaska na vlast, s posebnim naglaskom na njegovih 19 mjeseci provedenih u zatvoru i pobjedu nad Jairom Bolsonarom 2022. godine, te kontroverznu antikorupcijsku istragu "Operacija Autopraonica". Temelji na seriji opsežnih, nefiltriranih intervjua sa samim Lulom i njegovim najbližim savjetnicima. Stone koristi svoj prepoznatljiv stil istraživanja "prljave politike" i urota, Snažno je to upozorenje o opasnostima "lawfarea", korištenja pravnog sustava za političku eliminaciju protivnika, što Stone smatra rastućom prijetnjom demokracijama. 

Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2024. godine,

Pavel Talankin, David Borenstein,  2025, Danska, Češka  '90

Dobitnik ovogodišnjeg Oscara za najbolji dokumentarni film Gospodin Nitko protiv Putina (Mr. Nobody Against Putin), sniman je u tajnosti tijekom dvije godine (2022.–2024.) u malom ruskom rudarskom gradu Karabašu. Glavni protagonist je Pavel "Pasha" Talankin, školski učitelj i službeni snimatelj školskih priredbi. Nakon invazije na Ukrajinu 2022., ruski obrazovni sustav preplavila je državna propaganda i "patriotski odgoj". Pasha je koristio svoju službenu ulogu snimatelja kao paravan za dokumentiranje onoga što se stvarno događa u učionicama. Većina filma sastoji se od materijala koji je Pasha snimio dok je službeno pratio školske rituale i predavanja o ratu, i tako prati jezivu promjenu škole u poligon za indoktrinaciju, gdje djeca umjesto znanja usvajaju baratanje oružjem. Za razliku od klasičnih političkih dokumentaraca, ovaj film nudi intiman, često humorističan, ali na kraju duboko tragičan pogled na svakodnevicu pod represivnim režimom, koja nudi važnu lekciju u današnjem etički dezorijentiranom svijetu

Zbog opasnosti od uhićenja, Talankin je uz pomoć redatelja Borensteina i producenata tajno pobjegao iz Rusije u ljeto 2024. godine. U ožujku 2026. proglašen je „stranim agentom“ a film je zabranjeno distribuirati na području Rusije.

The Guardian:"Rijedak, neuljepšan i pošten osobni portret ruskog svakodnevnog života koji odjekuje daleko izvan granica Rusije".

Roger Ebert:"Vješto i zadivljujuće djelo... trenutak sprovoda bivšeg učenika koji je poginuo u Ukrajini, prikazan samo kroz zvuk jecaja majke, ostavlja dublji trag od bilo koje naracije".

Variety:"Zastrašujući, otkrivajući i dirljiv ekspoze koji nudi neviđeni ljudski kut na tekući sukob".

The Film Verdict:"Uhvaćena 'banalnost zla' u stvarnom vremenu, s ciničnim starcima koji truju nevine mlade umove".

Kirk Jones, 2025. UK, 120'
Uloge: Robert Aramayo, Maxine Peake, Shirley Henderson i Peter Mullan.

I Swear donosi istinitu priču o Johnu Davidsonu, aktivistu za Touretteov sindrom. Nadovezuje se na čuveni BBC-jev dokumentarac "John’s Not Mad" iz 1989., prateći Johnov životni put od zbunjenog tinejdžera do zrelog aktivista. Strukturiran je kroz retrospekciju, prikazuje Johnovo odrastanje u Galashielsu 80-ih, kada se njegovo stanje smatralo neposluhom ili psihozom a on sam bio izložen maltretiranju i odbacivanju, do današnjeg dana, fokusirajući se na njegovu ulogu oca i nastojanje da osigura bolji svijet za nove generacije "Tourettera".

Glavno obilježje filma je autentičnost. Jones izbjegava holivudsku patetiku i Touretteov sindrom ne koristi kao komični rekvizit, već kao kompleksan identitet, te majstorski balansira između dirljivih trenutaka obiteljske podrške i brutalnih scena društvenog odbacivanja.

Sam John Davidson je sudjelovao kao konzultant kod snimanja filma, a glavni glumac Robert Aramayo je proveo mjesece s Johnom kako bi usavršio ne samo fizičke pokrete, već i emocionalnu težinu stanja, što mu je donijelo brojne nominacije za najboljeg glumca.

Film je osvojio nagradu na Rolling Stone UK Awards 2025., a možda i važnije od toga, postao je neočekivani kino hit, s iznimno visokim ocjenama publike i kritike (100% na Rotten Tomatoes).

Alice Winocour, 2025., Francuska, US, 106
Uloge: Vincent Lindon, Louis Garrel, Angelina Jolie ,Guillaume Marbeck

Drama francuske redateljice Alice Winocour koja istražuje skrivene rane i neočekivanu solidarnost unutar blještavog svijeta visoke mode prvi je igrani film u povijesti kojem je dopušteno snimanje unutar Chanelovog legendarnog salona i atelijera u Parizu.. 

Radnja se odvija tijekom frenetičnog Tjedna mode u Parizu i prati isprepletene sudbine triju žena, američka redateljice koja snima modni video, mlade manekenke iz Južnog Sudana koja u Parizu traži bijeg od teške sudbine u domovini, i francuske vizažistica koja sanja o drugačijem životu. 

Film izbjegava tipičnu modnu estetiku i glamur, fokusirajući se na autentične geste, ljudsku ranjivost i tihu podršku i solidarnost među ženama različitih generacija i kultura. Winocour kritički promatra kako se ženska tijela u ovoj industriji mjere, monetiziraju i reprezentiraju. 

Utoliko, originalni naslov filma - Coutures (Šavovi) ima i svoju metaforičku težinu.

Oliver Stone, 2024, US/Brazil, 90 min

Redatelji Oliver Stone i Rob Wilson ovim su filmom skicirali intiman  portret aktualnog brazilskog predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve. Film prati njegov nevjerojatan put od sindikalnog vođe do zatvorenika, pa sve do trijumfalnog dolaska na vlast, s posebnim naglaskom na njegovih 19 mjeseci provedenih u zatvoru i pobjedu nad Jairom Bolsonarom 2022. godine, te kontroverznu antikorupcijsku istragu "Operacija Autopraonica". Temelji na seriji opsežnih, nefiltriranih intervjua sa samim Lulom i njegovim najbližim savjetnicima. Stone koristi svoj prepoznatljiv stil istraživanja "prljave politike" i urota, Snažno je to upozorenje o opasnostima "lawfarea", korištenja pravnog sustava za političku eliminaciju protivnika, što Stone smatra rastućom prijetnjom demokracijama. 

Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2024. godine,

George Stevens, 1956, SAD, 201 min
Uloge: Elizabeth Taylor, Rock Hudson, James Dean

Div (Giant) iz 1956. godine jedan je od najambicioznijih i najznačajnijih ostvarenja klasičnog Hollywooda. Epska je to saga o bogatoj teksaškoj obitelji kroz tri desetljeća koja je u svoje vrijeme postala fenomen, najviše zbog obrade osjetljivih društvenih tema i ali i tragične Jamesa Deana, koji je poginuo prije premijere filma. Adaptacija je istoimenog bestselera Edne Ferber iz 1952. godine i predstavlja završni dio neformalne "američke trilogije" Georgea Stevensa, uz naslove Mjesto pod suncem (1951.) i Shane (1953.).

Priča obuhvaća period od 1920-ih do postratnih 1950-ih, prikazujući transformaciju Teksasa iz stočarskog kraja u naftno carstvo.

Centralni zaplet ovijen je oko sukoba između tradicionalnog Bicka i ambicioznog, buntovnog Jetta Rinka (James Dean), koji se obogati na nafti i od običnog radnika postaje rival. 

Za razliku od mnogih vesterna tog doba, Div otvoreno kritizira rasizam i segregaciju prema meksičko-američkoj zajednici u Teksasu, a lik Leslie Benedict uvodi teme ženskih prava i feminističkog razmišljanja, preispitujući tradicionalne rodne uloge u duboko patrijarhalnom društvu.

Imao je 10 nominacija za Oscara, a George Stevens osvojio ga je za najbolju režiju.

Godine 2005. uvršten je u Nacionalni filmski registar Kongresne knjižnice SAD-a kao djelo od posebnog kulturnog i povijesnog značaja.

Quentin Tarantino, 2006, US, 275'
Uloge: Uma Thurman, David Carradine, Lucy Liu, Vivica A. Fox, Daryl Hannah

Izvorna i integralna vizija Kill Billa četverosatno je epsko djelo o osveti, onakvo kakvo je prvotno zamišljeno prije nego što je, iz komercijalnih razloga, podijeljeno na dva dijela (Vol. 1 i Vol. 2). Ova je verzija premijerno prikazana 2006. u kinu New Beverly Cinema (čiji je Tarantino vlasnik), a festivalsku premijeru imala je u Cannesu.

Glavna razlika u odnosu na "prepolovljene" filmove je montažni prijelaz između poglavlja i, najznačajnije, borba u "Kući plavog lišća" (House of Blue Leaves) koja je ovdje prikazana u potpunosti u boji, bez crno-bijelog filtera koji je u originalu korišten da se izbjegne cenzura zbog ekstremnog nasilja. Zaplet prati Mladu (The Bride/Beatrix Kiddo), bivšu plaćenu ubojicu koja se budi iz četverogodišnje kome nakon što su je njezin bivši ljubavnik Bill i njegov tim pokušali ubiti na dan njezina vjenčanja.

Njezina lista za odstrel sadrži pet imena: O-Ren Ishii, Vernita Green, Budd, Elle Driver i, konačno, Bill. Film prati njeno putovanje od Japana do Meksika, kombinirajući potragu za mačem Hattori Hanzoa s emocionalnim otkrićima o njezinoj kćeri za koju je mislila da je mrtva. Filmofili će u njemu lako prepoznati hommage špageti vesternima, samurajskim filmovima (chanbara), kineskom kung-fuu i animeu, a glazba, koja je kod Tarantina uvijek važan dio filma, je eklektična (Ennio Morricone, Nancy Sinatra, RZA...) i diktira ritam akcije.

Svako poglavlje ima osobenu vizualnu teksturu – od zrnate slike 70-ih do visokostilizirane animacije.

Za fanove, ovo je jedini "pravi" Kill Bill. Omogućuje gledatelju da osjeti nevjerojatan tempo koji iz frenetične akcije prvog dijela prirodno usporava u melankoličnu i dijalošku dramu drugog dijela. Lik Mlade postao je pop-kulturna ikona, a njezina žuta trenirka (posveta Bruceu Leeju) jedan od najprepoznatljivijih kostima u povijesti kinematografije.

Gledajući ga kao jednu cjelinu, film prestaje biti samo vježba iz žanrovskog stila i postaje prava operna saga o izdaji i majčinstvu.”
— Peter Travers, Rolling Stone (u osvrtu na integralni dojam priče)

„Tarantino je stvorio ultimativni 'grindhouse' ep. Verzija u boji u 'Kući plavog lišća' pretvara koreografirano nasilje u čistu, apstraktnu umjetnost.”
— Todd McCarthy, Variety (povodom premijernog prikazivanja integralne verzije)„Kill Bill: „The Whole Bloody Affair dokazuje da je Tarantino majstor ritma; unatoč trajanju od preko četiri sata, film ne gubi zamah, već dobiva na emocionalnoj težini koju razdvojeni dijelovi gube.”
— James Berardinelli, ReelViews

„Ovo nije samo film, to je ljubavno pismo kinematografiji, od samurajskih klasika do špageti-vesterna, stopljeno u jedinstven, krvavi trijumf.”
— Richard Roeper, Chicago Sun-Times

Agnieszka Holland, 2025. Češka, Poljska, Njemačka, Francuska,127'

Uloge: Idan Weiss, Jenovéfa Boková, Ivan Trojan

Proslavljena poljska redateljice Agnieszka Holland vraća se na scenu ambicioznom biografskom dramom koja donosi svjež pogled na život jednog od najznačajnijih književnika 20. stoljeća, Franza Kafke. 

Premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu (TIFF) "Franz" je zamišljen kao "kaleidoskopski mozaik" koji Kafkin život prati od rođenja u Pragu, preko birokratske svakodnevice i mučnih ljubavnih odnosa, pa sve do njegove smrti u Beču nakon Prvog svjetskog rata. Ključni životni odnosi – napeta veza s ocem, dugogodišnje prijateljstvo s Maxom Brodom te intelektualne i emotivne veze s Felice Bauer i Milenom Jesenskom mjesta su „odskoka“ u vremenu, povezivanja njegovog života sa suvremenim dobom. Film miješa fikciju, arhivske materijale i stilizirane rekonstrukcije, brišući granice između stvarnosti i Kafkinih nadrealnih literarnih vizija.

Redateljica, uvijek sklona osobenom, osebujnom prostupu svojim likovima,  je izjavila da je Kafki željela udahnuti "svjetlo i malo punk energije", izbjegavajući klišeje o njemu kao isključivo mračnom i neshvaćenom geniju. 

„Franz“ je bio poljski kandidat za Oscara, a na 50. Festivalu poljskog igranog filma u Gdyniji osvojio je četiri važne nagrade: najbolji film, najbolji glumac (Idan Weiss), najbolja fotografija (Tomasz Naumiuk) i najbolja šminka. 

"Majstorski 'tour de force' portret legendarnog pisca." – TIFF 2025.

"Razigrana biografija koja istražuje enigmu jednog od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća." – Damon Wise, Deadline.

Pavel Talankin, David Borenstein,  2025, Danska, Češka  '90

Dobitnik ovogodišnjeg Oscara za najbolji dokumentarni film Gospodin Nitko protiv Putina (Mr. Nobody Against Putin), sniman je u tajnosti tijekom dvije godine (2022.–2024.) u malom ruskom rudarskom gradu Karabašu. Glavni protagonist je Pavel "Pasha" Talankin, školski učitelj i službeni snimatelj školskih priredbi. Nakon invazije na Ukrajinu 2022., ruski obrazovni sustav preplavila je državna propaganda i "patriotski odgoj". Pasha je koristio svoju službenu ulogu snimatelja kao paravan za dokumentiranje onoga što se stvarno događa u učionicama. Većina filma sastoji se od materijala koji je Pasha snimio dok je službeno pratio školske rituale i predavanja o ratu, i tako prati jezivu promjenu škole u poligon za indoktrinaciju, gdje djeca umjesto znanja usvajaju baratanje oružjem. Za razliku od klasičnih političkih dokumentaraca, ovaj film nudi intiman, često humorističan, ali na kraju duboko tragičan pogled na svakodnevicu pod represivnim režimom, koja nudi važnu lekciju u današnjem etički dezorijentiranom svijetu

Zbog opasnosti od uhićenja, Talankin je uz pomoć redatelja Borensteina i producenata tajno pobjegao iz Rusije u ljeto 2024. godine. U ožujku 2026. proglašen je „stranim agentom“ a film je zabranjeno distribuirati na području Rusije.

The Guardian:"Rijedak, neuljepšan i pošten osobni portret ruskog svakodnevnog života koji odjekuje daleko izvan granica Rusije".

Roger Ebert:"Vješto i zadivljujuće djelo... trenutak sprovoda bivšeg učenika koji je poginuo u Ukrajini, prikazan samo kroz zvuk jecaja majke, ostavlja dublji trag od bilo koje naracije".

Variety:"Zastrašujući, otkrivajući i dirljiv ekspoze koji nudi neviđeni ljudski kut na tekući sukob".

The Film Verdict:"Uhvaćena 'banalnost zla' u stvarnom vremenu, s ciničnim starcima koji truju nevine mlade umove".

Fredrik Gertten, 2023., Švedska Nizozemska, Norveška, Švicarska,Finska, 93'

Možemo li si priuštiti bogataše?

Sva su društva utemeljena na ideji društvenog ugovora. On utvrđuje da ćemo, ako marljivo radimo, ako se prema drugima odnosimo s poštovanjem i ako igramo po pravilima, biti nagrađeni. No onda su tu oni koji ta pravila krše – oni koji koriste porezne oaze i ubiru profite, a da pritom ne vraćaju ništa društvu.

“Raspad sistema” istražuje globalne obrasce kleptokracije i ekstraktivizma. Ubijena istraživačka novinarka na Malti. Rijeka bez vode u Čileu.

Kada ljudi dođu do prijelomne točke, počinju se organizirati i prosvjedovati. Vidjet ćemo one koji se već nalaze na prvim linijama društvenih pobuna diljem svijeta.

“Raspad sistema” istražuje mogućnosti prevladavanja nepravde i korupcije. To je film o ponovnom osmišljavanju temelja naših društava i o poticanju iskri nade koje žive u svakome od nas.

Rutger Bregman (povjesničar):

 "Povjerenje je jedna od najvažnijih stvari koje možete imati u društvu. Ono je poput kisika za demokraciju... Jednom kada ljudi više u to ne vjeruju, tada svi zakoni i procedure ne vrijede mnogo ako nemate demokratsku kulturu."
"Živimo u društvu u kojem nam se neprestano govori: ako slijediš pravila, ako si dobar u školi, bit ćeš dobro. To je u osnovi laž."

Fredrik Gertten (redatelj):

"Živimo u naopako okrenutoj ekonomiji. Oni koji doprinose najviše, dobivaju najmanje."
"Ne možemo samo ići na pojedince... moramo razgovarati o širim strukturama."

POV Magazine:

"Film nudi kolektivni poziv na promjenu... istražujući društvene ugovore koje su razbili kapitalizam, neoliberalizam i drugi 'izmi' koji društva ostavljaju okovana lažnim nadama u demokraciju."

Modern Times Review:

"Zadivljujući, višedimenzionalni, globalni pregled trenutne društvene situacije koji stvara široku sliku problema našeg vremena."

SOLJENJE PAMETI: gost mr.sc. MIRKO PETRIĆ
My beautiful Laundrette, 1985. Stephen Frears, 97 min. UK
Scenarij: Hanif Kureishi
Uloge: Gordon Warnecke, Daniel Day-Lewis, Saeed Jaffrey, Roshan Seth, Derrick Branche
   Omar je mladi Englez pakistanskoga porijekla koji živi u Londonu osamdesetih tijekom vladavine Margaret Thatcher. Omarov otac Hussein je u domovini bio poznati ljevičarski novinar, ali sada ne voli ni politiku ni Englesku u kojoj živi. S druge strane, Omarov ujak Nasser vrlo dobro se snašao u novom okruženju i sposoban je poduzetnik. Nakon nekih sitnih poslića za ujaka, Omar postaje voditelj praonice rublja. Starom prijatelju iz djetinjstva, mladom, anarhoidnom Englezu Johnnyju, Omar ponudi posao u praonici…
   Ovaj film je ni više ni manje nego ironična analiza britanskoga društva snimljena usred '(straho)vladavine' Margaret Thatcher, 'Željezne Lady'. Slika prikazanog društva koju Frears stvara prilično je izravna, a metaforika djeluje upravo tako da nema dvojbe koliko je provokativna prema sustavu koji omogućuje da društveni odnosi tako funkcioniraju. 'My Beautiful Laundrette' je film o srazu dva specifična društvena sloja u londonskom predgrađu koja se baš u to vrijeme formiraju jer im u tome pogoduju prilike pokretane strujom Tacheričina režima...(Goran Markovčić / onaj koji gleda filmove)
https://www.imdb.com/title/tt0091578/?ref_=fn_al_tt_1

Pavel Talankin, David Borenstein,  2025, Danska, Češka  '90

Dobitnik ovogodišnjeg Oscara za najbolji dokumentarni film Gospodin Nitko protiv Putina (Mr. Nobody Against Putin), sniman je u tajnosti tijekom dvije godine (2022.–2024.) u malom ruskom rudarskom gradu Karabašu. Glavni protagonist je Pavel "Pasha" Talankin, školski učitelj i službeni snimatelj školskih priredbi. Nakon invazije na Ukrajinu 2022., ruski obrazovni sustav preplavila je državna propaganda i "patriotski odgoj". Pasha je koristio svoju službenu ulogu snimatelja kao paravan za dokumentiranje onoga što se stvarno događa u učionicama. Većina filma sastoji se od materijala koji je Pasha snimio dok je službeno pratio školske rituale i predavanja o ratu, i tako prati jezivu promjenu škole u poligon za indoktrinaciju, gdje djeca umjesto znanja usvajaju baratanje oružjem. Za razliku od klasičnih političkih dokumentaraca, ovaj film nudi intiman, često humorističan, ali na kraju duboko tragičan pogled na svakodnevicu pod represivnim režimom, koja nudi važnu lekciju u današnjem etički dezorijentiranom svijetu

Zbog opasnosti od uhićenja, Talankin je uz pomoć redatelja Borensteina i producenata tajno pobjegao iz Rusije u ljeto 2024. godine. U ožujku 2026. proglašen je „stranim agentom“ a film je zabranjeno distribuirati na području Rusije.

The Guardian:"Rijedak, neuljepšan i pošten osobni portret ruskog svakodnevnog života koji odjekuje daleko izvan granica Rusije".

Roger Ebert:"Vješto i zadivljujuće djelo... trenutak sprovoda bivšeg učenika koji je poginuo u Ukrajini, prikazan samo kroz zvuk jecaja majke, ostavlja dublji trag od bilo koje naracije".

Variety:"Zastrašujući, otkrivajući i dirljiv ekspoze koji nudi neviđeni ljudski kut na tekući sukob".

The Film Verdict:"Uhvaćena 'banalnost zla' u stvarnom vremenu, s ciničnim starcima koji truju nevine mlade umove".

Eva Victor; 2025. US, 104'
Uloge: Eva Victor, Naomi Ackie, Louis Cancelmi, Kelly McCormack, Lucas Hedges, John Carroll Lynch

Hvaljeni redateljski i scenaristički prvijenac Eve Victor, donosi intimnu i crnohumornu priču o iscjeljenju nakon traume. 

Povučena profesorica književnosti, koji utjelovljuje sama redateljica,  bori se s depresijom i posljedicama traume. Dok se njezini prijatelji kreću dalje, a njezina najbolja prijateljica objavljuje da je trudna, Agnes pokušava pronaći put natrag u svijet kroz male trenutke, poput udomljavanja mačke i konverzacija s osebujnim ljudima koje susreće. Fragmentirana naracija u pet poglavlja ne odvija se kronološki, i s lakoćom kombinira crnu komediju i dramu (tzv. "traumedy"), a njezin fokus nije na traumi koja je obilježila profesoričin život, već na procesu "preživljavanja svakodnevice" koje, u svojoj težini i složenosti, zna biti iznimno komično. Upravo zbog te sposobnosti da naoko bez napora spoji emocionalnu težinu sa smiješnim i svakodnevnim, Eva Victor je opisana kao „nova Greta Gerwig“

Film je osvojio prestižnu nagradu Waldo Salt za najbolji scenarij na Sundance Film Festivalu 2025., kao i nagradu za najbolji scenarij na Independent Spirit Awards.

The Guardian: „Oštro napisan, pametno strukturiran... jedan od najboljih, najiskrenijih prikaza života nakon seksualnog napada koji sam vidio.“

The Hollywood Reporter: „Iskren, duhovit i nježan preokret u žanru 'ženske traumedije'.“

Variety: „Razoružavajuće smiješan debi koji se polako odvija... manje film o samom napadu, a više ozbiljan pogled na proces obnove.“

Igor Šeregi, 2026., Hrvatska, Srbija; 97'
Uloge: Rene Bitorajac, Dragan Bjelogrlić, Linda Begonja, Vesna Trivalić, Nika Grbelja, Marko Grabež, Roko Sikavica, Anđelka Stević Žugić, Dejan Aćimović, Srđan Žika Todorović, Snježana Sinovčić Šiškov, Jelisaveta Seka Sablić

Regionalni kino hit u Kinoteku dolazi u svojoj inkluzivnoj varijanti, koja je prilagođena osobama oštećenog sluha i vida, no, naravno, otvorena je i za svih koji film još nisu pogledali.

Poznati hrvatski poduzetnik Miljenko na svoj rođendan saznaje da je pred bankrotom, dok mu istovremeno kći iz Londona javlja da je trudna sa sinom srpskog ministra, Priča prati kaos organizacije vjenčanja na hrvatskom otoku gdje se susreću dvije obitelji čiji odnos balansira između tople obiteljske drame i međunarodnog incidenta.

Breaking the Waves, Lars von Trier, 1996, Danska/Švedska, 159 min
Uloge: Emily Watson, Stellan Skarsgård, Katrin Cartlidge, Jean-Marc Barr, Adrian Rawlins, Jonathan Hackett, Sandra Voe, Udo Kier

Remek-djelo je Larsa von Triera uvelo je tog redatelja u sam vrh svjetske kinematografije.

Smješten u izoliranu i strogu religijsku zajednicu u škotskom Highlandsu 1970-ih, film prati Bess McNeill (Emily Watson), mladu i naivnu djevojku koja se udaje za radnika na naftnoj platformi(Stellan Skarsgård). Nakon što Jan ostane paraliziran u nesreći na radu, on uvjerava Bess da će njegovo stanje krenuti nabolje ako ona spava s drugim muškarcima i prepričava mu svoja iskustva. Vjerujući da je to Božja volja i put do Janova ozdravljenja, Bess kreće u spiralu samopožrtvovnosti i društvene degradacije.

Film je snimljen „iz ruke“, što mu daje dokumentaristički i sirov osjećaj. Podijeljen je u poglavlja razdvojena statičnim, digitalno obrađenim pejzažima uz pratnju rock glazbe 70-ih (David Bowie, Elton John, Deep Purple).

Ovo je duboka, emocionalno surova drama o vjeri, čudima i bezuvjetnoj ljubavi. Bess je prikazana kao "sveta luda" čija nevinost izaziva okrutnost okoline, dok film propituje granicu između fanatizma i duhovnosti. 1996. premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Cannesu, gdje je dobio Grand Prix, a također je dobio i Europsku filmsku nagradu za najbolji film, nominacije za Oscara i Zlatni globus za Emily Watson (najbolja glumica), te nagradu César za najbolji strani film.

Roger Ebert: „Film koji vas naprosto pregazi... nevjerojatna demonstracija moći glume i režije.“

The Guardian: „Religijska alegorija koja je istovremeno šokantna, dirljiva i vizualno fascinantna.“

Variety: „Emily Watson ostvaruje jedan od najhrabrijih i najpotresnijih debija u povijesti modernog filma.“

Marie Luise Lehner, 2025., Austrija, 87'
Uloge: Siena Popović, Mariya Menner, Jessica Paar, Alessandro Scheibner, Alperen Köse, Kathrin Resetarits, Daniel Sea, Markus Schramm

Dugometražni igrani prvijenac austrijske redateljice i autorice Marie Luise Lehner topla je i vizualno dojmljiva coming-of-age drama koja istražuje teme klasnih razlika, invaliditeta i pronalaska vlastitog glasa. Dvanaestogodišnja Anna živi u skromnom stanu u Beču sa svojom gluhom majkom. Kada Anna krene u prestižnu gimnaziju u prvom okrugu, suočava se s bogatim vršnjacima i počinje se sramiti svog podrijetla. Radi sve što može kako bi se uklopila, no prava prekretnica nastaje kada upozna Maru, inatljivu mladu feministicu koja živi s ocem.

Film se odlikuje "radikalnom nježnošću" i unikatnim vizualnim stilom koji uključuje elemente pop kulture i nekonvencionalan pristup temi gluhoće, koja je u filmu normalizirana i prikazana bez patetike. Kroz priču o Anni kritički se preispituje klasna struktura suvremenog društva, istovremeno slaveći  prijateljstvo i solidarnost. Film je postigao veliki međunarodni uspjeh na Berlinaleu 2025., gdje je osvojio prestižnu Teddy Jury Awardkao najbolji film za djecu i mlade, te nagradu CICAE Art Cinema u sekciji Forum.

Letterboxd: „Film koji vam daje vremena da se prilagodite svijetu likova... predivna kinematografija s istinskim srcem u svojoj srži“.

Filmdienst: „Marie Luise Lehner bezuvjetno stoji uz svoje heroine u priči koja je istovremeno dirljiva i politički stabilna“.

Kinoholik: „Dirljiva priča o putu od srama do ponosa.“

Fredrik Gertten, 2023., Švedska Nizozemska, Norveška, Švicarska,Finska, 93'

Možemo li si priuštiti bogataše?

Sva su društva utemeljena na ideji društvenog ugovora. On utvrđuje da ćemo, ako marljivo radimo, ako se prema drugima odnosimo s poštovanjem i ako igramo po pravilima, biti nagrađeni. No onda su tu oni koji ta pravila krše – oni koji koriste porezne oaze i ubiru profite, a da pritom ne vraćaju ništa društvu.

“Raspad sistema” istražuje globalne obrasce kleptokracije i ekstraktivizma. Ubijena istraživačka novinarka na Malti. Rijeka bez vode u Čileu.

Kada ljudi dođu do prijelomne točke, počinju se organizirati i prosvjedovati. Vidjet ćemo one koji se već nalaze na prvim linijama društvenih pobuna diljem svijeta.

“Raspad sistema” istražuje mogućnosti prevladavanja nepravde i korupcije. To je film o ponovnom osmišljavanju temelja naših društava i o poticanju iskri nade koje žive u svakome od nas.

Rutger Bregman (povjesničar):

 "Povjerenje je jedna od najvažnijih stvari koje možete imati u društvu. Ono je poput kisika za demokraciju... Jednom kada ljudi više u to ne vjeruju, tada svi zakoni i procedure ne vrijede mnogo ako nemate demokratsku kulturu."
"Živimo u društvu u kojem nam se neprestano govori: ako slijediš pravila, ako si dobar u školi, bit ćeš dobro. To je u osnovi laž."

Fredrik Gertten (redatelj):

"Živimo u naopako okrenutoj ekonomiji. Oni koji doprinose najviše, dobivaju najmanje."
"Ne možemo samo ići na pojedince... moramo razgovarati o širim strukturama."

POV Magazine:

"Film nudi kolektivni poziv na promjenu... istražujući društvene ugovore koje su razbili kapitalizam, neoliberalizam i drugi 'izmi' koji društva ostavljaju okovana lažnim nadama u demokraciju."

Modern Times Review:

"Zadivljujući, višedimenzionalni, globalni pregled trenutne društvene situacije koji stvara široku sliku problema našeg vremena."

David Lynch, 1986. US, 120'
Uloge: Isabella Rossellini, Kyle MacLachlan, Dennis Hopper, Laura Dern, Hope Lange

Jeffrey Beaumont na livadi pronalazi odsječeno ljudsko uho. Čije je uho, gdje je čovjek kojem je pripadalo, i kako se uopće našlo na livadi?

Godina 2026. četrdeseta je godišnjica Lynchovog postmodernog trilera koji je zbog svoje jedinstvene atmosfere, neonoir estetike i slojevitosti redovito uvršten u popise najboljih filmova svih vremena. Film spaja elemente klasičnog detektivskog filma s nadrealizmom i snovitom logikom.Bavi se devijacijama skrivenima ispod površine normalnosti (tzv. underbelly of American life), pri tom koristeći snove, metafore i sporu gradnju napetosti koja stvara osjećaj nelagode.

Vizualno snažnim prizorima i neobičnom estetikom, kao i dizajnom zvuka, kontrapunktira idilu američkog predgrađa sa sadomazohizmom, nasiljem i kriminalom čije se ružno lice krije pod tankim slojem „normalnosti“.  Film je poznat po nadrealnoj atmosferi i preplitanju čistoće i sklada s ekstremnim nasiljem i seksualnošću. 

"Ništa nije onako kako izgleda" osnovna je premisa filma, unutar kojeg se idila pretvara u noćnu moru.

"Plavi baršun" je Lynchu donio drugu od ukupno tri nominacije za Oscara

Eva Victor; 2025. US, 104'
Uloge: Eva Victor, Naomi Ackie, Louis Cancelmi, Kelly McCormack, Lucas Hedges, John Carroll Lynch

Hvaljeni redateljski i scenaristički prvijenac Eve Victor, donosi intimnu i crnohumornu priču o iscjeljenju nakon traume. 

Povučena profesorica književnosti, koji utjelovljuje sama redateljica,  bori se s depresijom i posljedicama traume. Dok se njezini prijatelji kreću dalje, a njezina najbolja prijateljica objavljuje da je trudna, Agnes pokušava pronaći put natrag u svijet kroz male trenutke, poput udomljavanja mačke i konverzacija s osebujnim ljudima koje susreće. Fragmentirana naracija u pet poglavlja ne odvija se kronološki, i s lakoćom kombinira crnu komediju i dramu (tzv. "traumedy"), a njezin fokus nije na traumi koja je obilježila profesoričin život, već na procesu "preživljavanja svakodnevice" koje, u svojoj težini i složenosti, zna biti iznimno komično. Upravo zbog te sposobnosti da naoko bez napora spoji emocionalnu težinu sa smiješnim i svakodnevnim, Eva Victor je opisana kao „nova Greta Gerwig“

Film je osvojio prestižnu nagradu Waldo Salt za najbolji scenarij na Sundance Film Festivalu 2025., kao i nagradu za najbolji scenarij na Independent Spirit Awards.

The Guardian: „Oštro napisan, pametno strukturiran... jedan od najboljih, najiskrenijih prikaza života nakon seksualnog napada koji sam vidio.“

The Hollywood Reporter: „Iskren, duhovit i nježan preokret u žanru 'ženske traumedije'.“

Variety: „Razoružavajuće smiješan debi koji se polako odvija... manje film o samom napadu, a više ozbiljan pogled na proces obnove.“

Agnieszka Holland, 2025. Češka, Poljska, Njemačka, Francuska,127'

Uloge: Idan Weiss, Jenovéfa Boková, Ivan Trojan

Proslavljena poljska redateljice Agnieszka Holland vraća se na scenu ambicioznom biografskom dramom koja donosi svjež pogled na život jednog od najznačajnijih književnika 20. stoljeća, Franza Kafke. 

Premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu (TIFF) "Franz" je zamišljen kao "kaleidoskopski mozaik" koji Kafkin život prati od rođenja u Pragu, preko birokratske svakodnevice i mučnih ljubavnih odnosa, pa sve do njegove smrti u Beču nakon Prvog svjetskog rata. Ključni životni odnosi – napeta veza s ocem, dugogodišnje prijateljstvo s Maxom Brodom te intelektualne i emotivne veze s Felice Bauer i Milenom Jesenskom mjesta su „odskoka“ u vremenu, povezivanja njegovog života sa suvremenim dobom. Film miješa fikciju, arhivske materijale i stilizirane rekonstrukcije, brišući granice između stvarnosti i Kafkinih nadrealnih literarnih vizija.

Redateljica, uvijek sklona osobenom, osebujnom prostupu svojim likovima,  je izjavila da je Kafki željela udahnuti "svjetlo i malo punk energije", izbjegavajući klišeje o njemu kao isključivo mračnom i neshvaćenom geniju. 

„Franz“ je bio poljski kandidat za Oscara, a na 50. Festivalu poljskog igranog filma u Gdyniji osvojio je četiri važne nagrade: najbolji film, najbolji glumac (Idan Weiss), najbolja fotografija (Tomasz Naumiuk) i najbolja šminka. 

"Majstorski 'tour de force' portret legendarnog pisca." – TIFF 2025.

"Razigrana biografija koja istražuje enigmu jednog od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća." – Damon Wise, Deadline.

Alice Winocour, 2025., Francuska, US, 106
Uloge: Vincent Lindon, Louis Garrel, Angelina Jolie ,Guillaume Marbeck

Drama francuske redateljice Alice Winocour koja istražuje skrivene rane i neočekivanu solidarnost unutar blještavog svijeta visoke mode prvi je igrani film u povijesti kojem je dopušteno snimanje unutar Chanelovog legendarnog salona i atelijera u Parizu.. 

Radnja se odvija tijekom frenetičnog Tjedna mode u Parizu i prati isprepletene sudbine triju žena, američka redateljice koja snima modni video, mlade manekenke iz Južnog Sudana koja u Parizu traži bijeg od teške sudbine u domovini, i francuske vizažistica koja sanja o drugačijem životu. 

Film izbjegava tipičnu modnu estetiku i glamur, fokusirajući se na autentične geste, ljudsku ranjivost i tihu podršku i solidarnost među ženama različitih generacija i kultura. Winocour kritički promatra kako se ženska tijela u ovoj industriji mjere, monetiziraju i reprezentiraju. 

Utoliko, originalni naslov filma - Coutures (Šavovi) ima i svoju metaforičku težinu.

Eva Victor; 2025. US, 104'
Uloge: Eva Victor, Naomi Ackie, Louis Cancelmi, Kelly McCormack, Lucas Hedges, John Carroll Lynch

Hvaljeni redateljski i scenaristički prvijenac Eve Victor, donosi intimnu i crnohumornu priču o iscjeljenju nakon traume. 

Povučena profesorica književnosti, koji utjelovljuje sama redateljica,  bori se s depresijom i posljedicama traume. Dok se njezini prijatelji kreću dalje, a njezina najbolja prijateljica objavljuje da je trudna, Agnes pokušava pronaći put natrag u svijet kroz male trenutke, poput udomljavanja mačke i konverzacija s osebujnim ljudima koje susreće. Fragmentirana naracija u pet poglavlja ne odvija se kronološki, i s lakoćom kombinira crnu komediju i dramu (tzv. "traumedy"), a njezin fokus nije na traumi koja je obilježila profesoričin život, već na procesu "preživljavanja svakodnevice" koje, u svojoj težini i složenosti, zna biti iznimno komično. Upravo zbog te sposobnosti da naoko bez napora spoji emocionalnu težinu sa smiješnim i svakodnevnim, Eva Victor je opisana kao „nova Greta Gerwig“

Film je osvojio prestižnu nagradu Waldo Salt za najbolji scenarij na Sundance Film Festivalu 2025., kao i nagradu za najbolji scenarij na Independent Spirit Awards.

The Guardian: „Oštro napisan, pametno strukturiran... jedan od najboljih, najiskrenijih prikaza života nakon seksualnog napada koji sam vidio.“

The Hollywood Reporter: „Iskren, duhovit i nježan preokret u žanru 'ženske traumedije'.“

Variety: „Razoružavajuće smiješan debi koji se polako odvija... manje film o samom napadu, a više ozbiljan pogled na proces obnove.“

Eva Victor; 2025. US, 104'
Uloge: Eva Victor, Naomi Ackie, Louis Cancelmi, Kelly McCormack, Lucas Hedges, John Carroll Lynch

Hvaljeni redateljski i scenaristički prvijenac Eve Victor, donosi intimnu i crnohumornu priču o iscjeljenju nakon traume. 

Povučena profesorica književnosti, koji utjelovljuje sama redateljica,  bori se s depresijom i posljedicama traume. Dok se njezini prijatelji kreću dalje, a njezina najbolja prijateljica objavljuje da je trudna, Agnes pokušava pronaći put natrag u svijet kroz male trenutke, poput udomljavanja mačke i konverzacija s osebujnim ljudima koje susreće. Fragmentirana naracija u pet poglavlja ne odvija se kronološki, i s lakoćom kombinira crnu komediju i dramu (tzv. "traumedy"), a njezin fokus nije na traumi koja je obilježila profesoričin život, već na procesu "preživljavanja svakodnevice" koje, u svojoj težini i složenosti, zna biti iznimno komično. Upravo zbog te sposobnosti da naoko bez napora spoji emocionalnu težinu sa smiješnim i svakodnevnim, Eva Victor je opisana kao „nova Greta Gerwig“

Film je osvojio prestižnu nagradu Waldo Salt za najbolji scenarij na Sundance Film Festivalu 2025., kao i nagradu za najbolji scenarij na Independent Spirit Awards.

The Guardian: „Oštro napisan, pametno strukturiran... jedan od najboljih, najiskrenijih prikaza života nakon seksualnog napada koji sam vidio.“

The Hollywood Reporter: „Iskren, duhovit i nježan preokret u žanru 'ženske traumedije'.“

Variety: „Razoružavajuće smiješan debi koji se polako odvija... manje film o samom napadu, a više ozbiljan pogled na proces obnove.“

Alice Winocour, 2025., Francuska, US, 106
Uloge: Vincent Lindon, Louis Garrel, Angelina Jolie ,Guillaume Marbeck

Drama francuske redateljice Alice Winocour koja istražuje skrivene rane i neočekivanu solidarnost unutar blještavog svijeta visoke mode prvi je igrani film u povijesti kojem je dopušteno snimanje unutar Chanelovog legendarnog salona i atelijera u Parizu.. 

Radnja se odvija tijekom frenetičnog Tjedna mode u Parizu i prati isprepletene sudbine triju žena, američka redateljice koja snima modni video, mlade manekenke iz Južnog Sudana koja u Parizu traži bijeg od teške sudbine u domovini, i francuske vizažistica koja sanja o drugačijem životu. 

Film izbjegava tipičnu modnu estetiku i glamur, fokusirajući se na autentične geste, ljudsku ranjivost i tihu podršku i solidarnost među ženama različitih generacija i kultura. Winocour kritički promatra kako se ženska tijela u ovoj industriji mjere, monetiziraju i reprezentiraju. 

Utoliko, originalni naslov filma - Coutures (Šavovi) ima i svoju metaforičku težinu.

Agnieszka Holland, 2025. Češka, Poljska, Njemačka, Francuska,127'

Uloge: Idan Weiss, Jenovéfa Boková, Ivan Trojan

Proslavljena poljska redateljice Agnieszka Holland vraća se na scenu ambicioznom biografskom dramom koja donosi svjež pogled na život jednog od najznačajnijih književnika 20. stoljeća, Franza Kafke. 

Premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu (TIFF) "Franz" je zamišljen kao "kaleidoskopski mozaik" koji Kafkin život prati od rođenja u Pragu, preko birokratske svakodnevice i mučnih ljubavnih odnosa, pa sve do njegove smrti u Beču nakon Prvog svjetskog rata. Ključni životni odnosi – napeta veza s ocem, dugogodišnje prijateljstvo s Maxom Brodom te intelektualne i emotivne veze s Felice Bauer i Milenom Jesenskom mjesta su „odskoka“ u vremenu, povezivanja njegovog života sa suvremenim dobom. Film miješa fikciju, arhivske materijale i stilizirane rekonstrukcije, brišući granice između stvarnosti i Kafkinih nadrealnih literarnih vizija.

Redateljica, uvijek sklona osobenom, osebujnom prostupu svojim likovima,  je izjavila da je Kafki željela udahnuti "svjetlo i malo punk energije", izbjegavajući klišeje o njemu kao isključivo mračnom i neshvaćenom geniju. 

„Franz“ je bio poljski kandidat za Oscara, a na 50. Festivalu poljskog igranog filma u Gdyniji osvojio je četiri važne nagrade: najbolji film, najbolji glumac (Idan Weiss), najbolja fotografija (Tomasz Naumiuk) i najbolja šminka. 

"Majstorski 'tour de force' portret legendarnog pisca." – TIFF 2025.

"Razigrana biografija koja istražuje enigmu jednog od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća." – Damon Wise, Deadline.

Clint Eastwood, 1976., US, 135'
Uloge: Clint Eastwood, Chief Dan George, Sondra Locke

Odmetnik Josey Wales smatra se jednim od najznačajnijih revizionističkih vesterna koji je redefinirao žanr humanizacijom likova i antiratnim stavom. Odmaknuo je vestern od crno-bijelog prikaza morala, uvodeći kompleksnog antijunaka i naglašavajući mirenje nakon građanskog rata, a njegova melankolična atmosfera, prikazi nasilja koji nisu „akcijski“ niti estetizirani, kao i fokus na stvaranje "zamjenske obitelji" od strane autsajdera učinili su ga djelom čija važnost nadilazi žanr.

Glavni lik nije kauboj niti revolveraš, već farmer iz Missourija koji kreće u osvetnički pohod nakon što mu vojnici ubiju obitelj. Bježeći prema Texasu okuplja skupinu suputnika, ljudi odbačenih od društva poput njega.

"Najbolji Eastwoodov vestern i jedan od najupečatljivijih filmova o oporavku nakon tragedije."
— Roger Ebert,

"Chief Dan George pruža jednu od najtoplijih i najduhovitijih izvedbi u povijesti žanra."
— Vincent CanbyNew York Times

"Remek-djelo koje dokazuje Eastwoodovu redateljsku zrelost i duboko razumijevanje američkog mita."

— Rotten Tomatoes (kritičarski konsenzus)

Marie Luise Lehner, 2025., Austrija, 87'
Uloge: Siena Popović, Mariya Menner, Jessica Paar, Alessandro Scheibner, Alperen Köse, Kathrin Resetarits, Daniel Sea, Markus Schramm

Dugometražni igrani prvijenac austrijske redateljice i autorice Marie Luise Lehner topla je i vizualno dojmljiva coming-of-age drama koja istražuje teme klasnih razlika, invaliditeta i pronalaska vlastitog glasa. Dvanaestogodišnja Anna živi u skromnom stanu u Beču sa svojom gluhom majkom. Kada Anna krene u prestižnu gimnaziju u prvom okrugu, suočava se s bogatim vršnjacima i počinje se sramiti svog podrijetla. Radi sve što može kako bi se uklopila, no prava prekretnica nastaje kada upozna Maru, inatljivu mladu feministicu koja živi s ocem.

Film se odlikuje "radikalnom nježnošću" i unikatnim vizualnim stilom koji uključuje elemente pop kulture i nekonvencionalan pristup temi gluhoće, koja je u filmu normalizirana i prikazana bez patetike. Kroz priču o Anni kritički se preispituje klasna struktura suvremenog društva, istovremeno slaveći  prijateljstvo i solidarnost. Film je postigao veliki međunarodni uspjeh na Berlinaleu 2025., gdje je osvojio prestižnu Teddy Jury Awardkao najbolji film za djecu i mlade, te nagradu CICAE Art Cinema u sekciji Forum.

Letterboxd: „Film koji vam daje vremena da se prilagodite svijetu likova... predivna kinematografija s istinskim srcem u svojoj srži“.

Filmdienst: „Marie Luise Lehner bezuvjetno stoji uz svoje heroine u priči koja je istovremeno dirljiva i politički stabilna“.

Kinoholik: „Dirljiva priča o putu od srama do ponosa.“

Fredrik Gertten, 2023., Švedska Nizozemska, Norveška, Švicarska,Finska, 93'

Možemo li si priuštiti bogataše?

Sva su društva utemeljena na ideji društvenog ugovora. On utvrđuje da ćemo, ako marljivo radimo, ako se prema drugima odnosimo s poštovanjem i ako igramo po pravilima, biti nagrađeni. No onda su tu oni koji ta pravila krše – oni koji koriste porezne oaze i ubiru profite, a da pritom ne vraćaju ništa društvu.

“Raspad sistema” istražuje globalne obrasce kleptokracije i ekstraktivizma. Ubijena istraživačka novinarka na Malti. Rijeka bez vode u Čileu.

Kada ljudi dođu do prijelomne točke, počinju se organizirati i prosvjedovati. Vidjet ćemo one koji se već nalaze na prvim linijama društvenih pobuna diljem svijeta.

“Raspad sistema” istražuje mogućnosti prevladavanja nepravde i korupcije. To je film o ponovnom osmišljavanju temelja naših društava i o poticanju iskri nade koje žive u svakome od nas.

Rutger Bregman (povjesničar):

 "Povjerenje je jedna od najvažnijih stvari koje možete imati u društvu. Ono je poput kisika za demokraciju... Jednom kada ljudi više u to ne vjeruju, tada svi zakoni i procedure ne vrijede mnogo ako nemate demokratsku kulturu."
"Živimo u društvu u kojem nam se neprestano govori: ako slijediš pravila, ako si dobar u školi, bit ćeš dobro. To je u osnovi laž."

Fredrik Gertten (redatelj):

"Živimo u naopako okrenutoj ekonomiji. Oni koji doprinose najviše, dobivaju najmanje."
"Ne možemo samo ići na pojedince... moramo razgovarati o širim strukturama."

POV Magazine:

"Film nudi kolektivni poziv na promjenu... istražujući društvene ugovore koje su razbili kapitalizam, neoliberalizam i drugi 'izmi' koji društva ostavljaju okovana lažnim nadama u demokraciju."

Modern Times Review:

"Zadivljujući, višedimenzionalni, globalni pregled trenutne društvene situacije koji stvara široku sliku problema našeg vremena."

Mike Nichols, 1966., US, 131 min
Uloge: Elizabeth Taylor, Richard Burton, George Segal, Sandy Dennis

Sredovječni bračni par ugošćuje dvoje mladih na cjelonoćnom piću. Malo po malo, večer se pretvara u okrutni niz psiholoških igara kojima razaraju vlastite i tuđe iluzije.

Redateljski prvijenac Mikea Nicholsa, smatra se jednim od najsnažnijih prikaza bračne destrukcije i psihološkog rata u povijesti kinematografije. Revolucionarno probijajući tabue u filmskom jeziku i eksplicitno prikazujući toksičnih odnosa, značajno je pridonio kraju stroge holivudske cenzure (Hays Code). Karakteriziraju ga klaustrofobična atmosfera, briljantna kamera koja naglašava emocionalnu ogoljenost likova te brutalno iskreni, intelektualni dijalozi.

"Ovo je rad s takvom snagom i dubinom kakvu američki film rijetko dostiže; to je bespoštedno seciranje bračne agonije."
— Bosley Crowther, The New York Timesa.

"Elizabeth Taylor pruža izvedbu karijere, transformirajući se iz holivudske ljepotice u vulkansku, ranjivu i monstruoznu Marthu."
— Variety

"Film koji nije samo adaptacija drame, već njezino proširenje u vizualni pakao u kojem se istina i laž više ne mogu razlikovati."
— Roger Ebert

Alice Winocour, 2025., Francuska, US, 106
Uloge: Vincent Lindon, Louis Garrel, Angelina Jolie ,Guillaume Marbeck

Drama francuske redateljice Alice Winocour koja istražuje skrivene rane i neočekivanu solidarnost unutar blještavog svijeta visoke mode prvi je igrani film u povijesti kojem je dopušteno snimanje unutar Chanelovog legendarnog salona i atelijera u Parizu.. 

Radnja se odvija tijekom frenetičnog Tjedna mode u Parizu i prati isprepletene sudbine triju žena, američka redateljice koja snima modni video, mlade manekenke iz Južnog Sudana koja u Parizu traži bijeg od teške sudbine u domovini, i francuske vizažistica koja sanja o drugačijem životu. 

Film izbjegava tipičnu modnu estetiku i glamur, fokusirajući se na autentične geste, ljudsku ranjivost i tihu podršku i solidarnost među ženama različitih generacija i kultura. Winocour kritički promatra kako se ženska tijela u ovoj industriji mjere, monetiziraju i reprezentiraju. 

Utoliko, originalni naslov filma - Coutures (Šavovi) ima i svoju metaforičku težinu.

Jean-Pierre i Luc Dardenne, 2025., Belgija i Francuska, 105'
Uloge: Alivina Karamoko, Noé Abita, Nailia Harzoune, Inas Chanti, Sébastien Houbani

U prihvatilištu za mlade majke u blizini Liègea, Jessica, Perla, Julie, Ariane i Naïma se bore za bolju budućnost za sebe i svoju novorođenčad, iako su i same još djeca. Film istražuje njihove traume, ovisnosti, osjećaj napuštenosti, ali i međusobnu solidarnost te potporu osoblja u domu. 

Realiziran u prepoznatljivom socijalno realističnom stilu Dardenneovih, film ima formu mozaika u kojem se više ravnopravnih priča slaže u dirljivu i tešku sliku, ali i sliku punu nade i borbenosti. Premijerno je prikazan u službenoj konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je dobio nagradu za najbolji scenarij, te nagradu žirijaa bio je i belgijski kandidat za Oscara.

Variety:"Belgijska braća Dardenne usvajaju dirljiv i iskren pristup u svom desetom dugometražnom filmu".

The New Yorker:"Nježan dar braće Dardenne... drama prožeta razoružavajućom empatijom".

Jean-Pierre i Luc Dardenne, 2025., Belgija i Francuska, 105'
Uloge: Alivina Karamoko, Noé Abita, Nailia Harzoune, Inas Chanti, Sébastien Houbani

U prihvatilištu za mlade majke u blizini Liègea, Jessica, Perla, Julie, Ariane i Naïma se bore za bolju budućnost za sebe i svoju novorođenčad, iako su i same još djeca. Film istražuje njihove traume, ovisnosti, osjećaj napuštenosti, ali i međusobnu solidarnost te potporu osoblja u domu. 

Realiziran u prepoznatljivom socijalno realističnom stilu Dardenneovih, film ima formu mozaika u kojem se više ravnopravnih priča slaže u dirljivu i tešku sliku, ali i sliku punu nade i borbenosti. Premijerno je prikazan u službenoj konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je dobio nagradu za najbolji scenarij, te nagradu žirijaa bio je i belgijski kandidat za Oscara.

Variety:"Belgijska braća Dardenne usvajaju dirljiv i iskren pristup u svom desetom dugometražnom filmu".

The New Yorker:"Nježan dar braće Dardenne... drama prožeta razoružavajućom empatijom".

Vuk Ršumović, 2024., RS, HR, IT, 100'
Uloge: Fereshteh Hosseini, Reza Akhlaghirad, Nikola Ristanovski, Branka Katić, Miloš Timotijević, Vule Marković, Petar Zekavica, Nikolina Friganović

Moderna interpretaciju Sofoklove Antigone smještena je, u ovom filmu, u suvremeni kontekst migrantske krize. Radnja se temelji na istinitom događaju iz 2015. godine. Prati Fereshteh, mladu Afganistanku koja sa suprugom i troje djece stiže u Srbiju, gdje saznaje da joj se mlađi brat utopio u rijeci. Njezina borba započinje kada odluči da ga neće prepustiti anonimnom pokopu pod oznakom "N.N.", već se upušta u iscrpljujuću birokratsku odiseju kako bi mu vratila ime i dostojanstveno ga sahranila. Film se bavi temama ljudskih prava, otpora nepravednim sustavima i univerzalne potrebe za priznavanjem identiteta čak i u smrti. Redatelj koristi minimalistički pristup kako bi naglasio emocionalnu snagu priče, pretvarajući osobnu tragediju u snažan društveni komentar o ravnodušnosti birokracije prema marginaliziranim pojedincima. 

Premijerno je prikazan na Sarajevo film festivalu, a osvojio je dvijeZlatne arene u kategoriji hrvatskih manjinskih koprodukcija.

"Ovo je okrutno i bespoštedno mjesto, ono u kojem se nade onih koji bježe od nasilja ne susreću s brigom i suosjećanjem, već često s tek malo više od hladne ravnodušnosti."

Variety

"Dugi, statični kadrovi daju filmu gotovo dokumentaristički karakter, čime svaka scena dobiva dodatnu dozu realnosti i autentičnosti... gledatelj osjeća težinu svakog birokratskog koraka."

Kinofilm.hr

"Snažan i ozbiljan film koji se ne boji suočiti gledatelja s teškim temama... Ršumović bira spor ritam koji nikada ne gubi fokus."
Tportal

"Ršumović je jasno suosjećajan filmaš koji osjeća veliku empatiju prema svojim likovima... film je o pronalaženju snage i otpornosti za kretanje naprijed."
International Cinephile Society (ICS),.

Vuk Ršumović, 2024., RS, HR, IT, 100'
Uloge: Fereshteh Hosseini, Reza Akhlaghirad, Nikola Ristanovski, Branka Katić, Miloš Timotijević, Vule Marković, Petar Zekavica, Nikolina Friganović

Moderna interpretaciju Sofoklove Antigone smještena je, u ovom filmu, u suvremeni kontekst migrantske krize. Radnja se temelji na istinitom događaju iz 2015. godine. Prati Fereshteh, mladu Afganistanku koja sa suprugom i troje djece stiže u Srbiju, gdje saznaje da joj se mlađi brat utopio u rijeci. Njezina borba započinje kada odluči da ga neće prepustiti anonimnom pokopu pod oznakom "N.N.", već se upušta u iscrpljujuću birokratsku odiseju kako bi mu vratila ime i dostojanstveno ga sahranila. Film se bavi temama ljudskih prava, otpora nepravednim sustavima i univerzalne potrebe za priznavanjem identiteta čak i u smrti. Redatelj koristi minimalistički pristup kako bi naglasio emocionalnu snagu priče, pretvarajući osobnu tragediju u snažan društveni komentar o ravnodušnosti birokracije prema marginaliziranim pojedincima. 

Premijerno je prikazan na Sarajevo film festivalu, a osvojio je dvijeZlatne arene u kategoriji hrvatskih manjinskih koprodukcija.

"Ovo je okrutno i bespoštedno mjesto, ono u kojem se nade onih koji bježe od nasilja ne susreću s brigom i suosjećanjem, već često s tek malo više od hladne ravnodušnosti."

Variety

"Dugi, statični kadrovi daju filmu gotovo dokumentaristički karakter, čime svaka scena dobiva dodatnu dozu realnosti i autentičnosti... gledatelj osjeća težinu svakog birokratskog koraka."

Kinofilm.hr

"Snažan i ozbiljan film koji se ne boji suočiti gledatelja s teškim temama... Ršumović bira spor ritam koji nikada ne gubi fokus."
Tportal

"Ršumović je jasno suosjećajan filmaš koji osjeća veliku empatiju prema svojim likovima... film je o pronalaženju snage i otpornosti za kretanje naprijed."
International Cinephile Society (ICS),.

Oliver Stone, 2024, US/Brazil, 90 min

Redatelji Oliver Stone i Rob Wilson ovim su filmom skicirali intiman  portret aktualnog brazilskog predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve. Film prati njegov nevjerojatan put od sindikalnog vođe do zatvorenika, pa sve do trijumfalnog dolaska na vlast, s posebnim naglaskom na njegovih 19 mjeseci provedenih u zatvoru i pobjedu nad Jairom Bolsonarom 2022. godine, te kontroverznu antikorupcijsku istragu "Operacija Autopraonica". Temelji na seriji opsežnih, nefiltriranih intervjua sa samim Lulom i njegovim najbližim savjetnicima. Stone koristi svoj prepoznatljiv stil istraživanja "prljave politike" i urota, Snažno je to upozorenje o opasnostima "lawfarea", korištenja pravnog sustava za političku eliminaciju protivnika, što Stone smatra rastućom prijetnjom demokracijama. 

Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2024. godine,