PROGRAM KINOTEKE Travanj 2026.

Tony Goldwyn, 2023, SAD, 102'
Uloge: Bobby Cannavale, Robert De Niro, Ezra Dewey, Rose Byrne, Whoopi Goldberg

Ova dirljiva je mješavina drame, komedije i filma ceste u središte stavlja autističnog dječaka i njegovu obitelj. 

Radnja prati Maxa, bivšeg scenarista koji se pokušava probiti kao stand-up komičar. Živi s ocem (sjajni Robert De Niro), a sa suprugom se razilazi oko pristupa svom autističnom sinu Ezri. Nakon niza sukoba s liječnicima i školskim sustavom, Max u impulzivnom činu ukrca Ezru u automobil i kreće s njim na putovanje preko cijele Amerike kako bi stigao na nastup u emisiji Jimmyja Kimmela.

Osim što se radi o, u svakom pogledu, kvalitetnom i zabavnom filmu, on se osebno ističe autentičnim, neromantiziranim prikazom autizma, Ezru tumači William Fitzgerald, mladi glumac koji je i sam u spektru autizma, a scenarij Tonyja Spiridakisa temelji se na njegovom osobnom iskustvu odgoja autističnog sina. Film istražuje generacijske traume i različite stilove roditeljstva, naglašavajući da "savršenstvo" nije cilj, već prihvaćanje djeteta onakvim kakvo jest. Iako se bavi teškim temama poput institucionalnih prepreka i roditeljske tjeskobe, film zadržava toplinu i humor kroz stand-up elemente i kemiju među glumcima. Ezra često komunicira citirajući filmove, a jedan od najdražih mu je Princeza mladenka (The Princess Bride). 

Robert De Niro prihvatio je ovu ulogu i zbog osobnih razloga, budući da i sam ima sina s autizmom.

The Hollywood Reporter:"Max protestira: 'Ne želim ga u njegovom vlastitom svijetu. Želim ga u ovom svijetu!' Za obitelji pogođene autizmom, Ezra uvjerljivo pogađa te itekako prepoznatljive osjećaje."

The New York Times:"Ono što priču drži slatkom je kemija između Cannavalea i Fitzgeralda, koji grade vezu vrijednu čuvanja."

Roger Ebert "Ezra je trodimenzionalni lik... Cannavale je srceparajući jer Max toliko voli svog sina, a ipak ga često iznevjeri. Njegova narav ga nadvlada."

Deadline:"Film zagovara ideju njegovanja jedinstvenosti... prihvaćanje Ezrinih različitosti je ključ za otključavanje njegovog potencijala."

Fabrice du Welz, 2024, Belgija, Francuska, 155'
Uloge: Anthony Bajon, Alba Gaïa Bellugi, Laurent Lucas, Béatrice Dalle

Između 1995. i 1996. u Belgiji je nestalo šest djevojčica i mladih žena.

Samo su dvije od njih preživjele, spašene nakon što je policija ušla u trag  Marcu Dutrouxu, serijskom ubojici koji do danas predstavlja simbol jedog od najmračnijih perioda u modernoj belgijskoj povijesti.

Maldoror redatelja Fabricea du Welza, kriminalistički je triler i proceduralna drama koja je inspirirana tim slučajem, no ne bavi se ubojicom niti njegovim strašnim zločinima, već frustrirajućom birokracijom, propustima i sukobima policijskih frakcija, koji su omogućili zločincu da dugo ostane na slobodi.

Protagonist je mladi, impulzivni policajac koji se pridružuje tajnoj jedinici "Maldoror", osnovanoj za praćenje opasnog seksualnog prijestupnika nakon nestanka dviju djevojčica.

Doveden do očaja neučinkovitošću sustava, Chartier kreće u samostalnu, opsesivnu potragu za pravdom koja ga dovodi na rub razuma i pred njega postavlja niz moralnih dilema. Film spaja elemente policijskog procedurala sa du Welzovim prepoznatljivim "belgijskim gotičkim" stilom i atmosferom, sa fokusom na kolektivnoj traumi Belgije i "pipcima perverznosti zla".

Osvojio je Nagradu publike Mreže festivala Jadranske regije na Zagreb Film Festivalu. 

Cineuropa:"Zahtjevna, ali pristupačna freska o Belgiji 90-ih... koja ističe katarzičnu moć fikcije kao priliku za kolektivno iskupljenje".

Screen Daily:"Napeti triler s moralnim dilemama koji podsjeća na epske priče o zločinu i kazni".

Yek tasadef sadeh, Jafar Panahi, Iran, Francuska, Luksemburg, 2025., 101 min.
Dobitnik Zlatne palme u Cannesu 2025.

Kvar automobila dovodi jednu obitelj do mehaničara Vahida, bivšeg političkog zatvorenika, koji je uvjeren da je vozač zapravo njegov bivši mučitelj. Ta naizgled bezazlena nezgoda pokreće lavinu sve ozbiljnijih posljedica. 
Renomirani iranski redatelj Jafar Panahi u ovom napetom, crnohumornom trileru osvete istražuje moralne pukotine koje otvara trauma, prokazujući pri tom društvenu represiju, institucionaliziranu mizoginiju, ali i duboki humanizam i humor u prikazima iranske svakodnevice.  Panahi je dobitnik glavnih nagradina svim najprestižnijim svjetskim festivalima, zbog čega je nerijetko bio izložen političkoj cenzuri i sankicioniran od strane iranskih vlasti. I ovaj je film snimio u tajnosti.

„Canneski pobjednik „Jedan obični incident“ bavi se politički teškim pitanjem: imaju li žrtve represije i diktature pravo na zadovoljštinu? I- ako da -kakvu? Panahi ne bi bio Panahi kad to pitanje ne bi umotao u crnu komediju. Dok žrtve tamničara-mučitelja bez kraja i konca raspravljaju što s vlastitim progoniteljem napraviti na um vam neizbježno padnu Beckett i njegov „Godot“. Jurica Pavičić, Jutarnji list

OSCAR REVIJA

Film je nominiran u sljedećim kategorijama:

Najbolji međunarodni igrani film (Best International Feature Film) – kao predstavnik Francuske.

Najbolji originalni scenarij

Fabrice du Welz, 2024, Belgija, Francuska, 155'
Uloge: Anthony Bajon, Alba Gaïa Bellugi, Laurent Lucas, Béatrice Dalle

Između 1995. i 1996. u Belgiji je nestalo šest djevojčica i mladih žena.

Samo su dvije od njih preživjele, spašene nakon što je policija ušla u trag  Marcu Dutrouxu, serijskom ubojici koji do danas predstavlja simbol jedog od najmračnijih perioda u modernoj belgijskoj povijesti.

Maldoror redatelja Fabricea du Welza, kriminalistički je triler i proceduralna drama koja je inspirirana tim slučajem, no ne bavi se ubojicom niti njegovim strašnim zločinima, već frustrirajućom birokracijom, propustima i sukobima policijskih frakcija, koji su omogućili zločincu da dugo ostane na slobodi.

Protagonist je mladi, impulzivni policajac koji se pridružuje tajnoj jedinici "Maldoror", osnovanoj za praćenje opasnog seksualnog prijestupnika nakon nestanka dviju djevojčica.

Doveden do očaja neučinkovitošću sustava, Chartier kreće u samostalnu, opsesivnu potragu za pravdom koja ga dovodi na rub razuma i pred njega postavlja niz moralnih dilema. Film spaja elemente policijskog procedurala sa du Welzovim prepoznatljivim "belgijskim gotičkim" stilom i atmosferom, sa fokusom na kolektivnoj traumi Belgije i "pipcima perverznosti zla".

Osvojio je Nagradu publike Mreže festivala Jadranske regije na Zagreb Film Festivalu. 

Cineuropa:"Zahtjevna, ali pristupačna freska o Belgiji 90-ih... koja ističe katarzičnu moć fikcije kao priliku za kolektivno iskupljenje".

Screen Daily:"Napeti triler s moralnim dilemama koji podsjeća na epske priče o zločinu i kazni".

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna. 

Kirk Jones, 2025. UK, 120'
Uloge: Robert Aramayo, Maxine Peake, Shirley Henderson i Peter Mullan.

I Swear donosi istinitu priču o Johnu Davidsonu, aktivistu za Touretteov sindrom. Nadovezuje se na čuveni BBC-jev dokumentarac "John’s Not Mad" iz 1989., prateći Johnov životni put od zbunjenog tinejdžera do zrelog aktivista. Strukturiran je kroz retrospekciju, prikazuje Johnovo odrastanje u Galashielsu 80-ih, kada se njegovo stanje smatralo neposluhom ili psihozom a on sam bio izložen maltretiranju i odbacivanju, do današnjeg dana, fokusirajući se na njegovu ulogu oca i nastojanje da osigura bolji svijet za nove generacije "Tourettera".

Glavno obilježje filma je autentičnost. Jones izbjegava holivudsku patetiku i Touretteov sindrom ne koristi kao komični rekvizit, već kao kompleksan identitet, te majstorski balansira između dirljivih trenutaka obiteljske podrške i brutalnih scena društvenog odbacivanja.

Sam John Davidson je sudjelovao kao konzultant kod snimanja filma, a glavni glumac Robert Aramayo je proveo mjesece s Johnom kako bi usavršio ne samo fizičke pokrete, već i emocionalnu težinu stanja, što mu je donijelo brojne nominacije za najboljeg glumca.

Film je osvojio nagradu na Rolling Stone UK Awards 2025., a možda i važnije od toga, postao je neočekivani kino hit, s iznimno visokim ocjenama publike i kritike (100% na Rotten Tomatoes).

 Eva Libertad, Španjolska, 2025., 99'

Ángela je mlada gluha žena koja čeka dijete sa svojim čujućim partnerom Héctorom. Kako vrijeme odmiče, Ángelini strahovi vezani za majčinstvo rastu, a nakon rođenja kćeri bori se s ispunjavanjem majčinske uloge u svijetu neprilagođenom gluhim osobama, ali i s Héctorovim nerazumijevanjem... Snažna i dirljiva drama redateljice Eve Libertadpolubiografska je priča glavne glumice Miriam Garlo. Koristeći španjolski znakovni jezik i dosjetljive zvučne efekte, film autentično prikazuje život gluhe žene koja se suočava s odgojem djeteta u svijetu kojem osjeća da ne pripada. Premijerno je prikazan u programu Panorama filmskog festivala u Berlinu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film.

„Oni koji čuju i gluhi su dvije kulture“ rekla je objašnjavajući svoj film španjolska redateljica Libertad. „Sorda“ se bavi sudarom te dvije kulture kroz lik mlade gluhonijeme majke koja je gotovo pa zdvojna što joj novorođenče čuje: među njima će stoga odsad postojati nepremostivi jaz. Srce filma je glavna gluhonijema glumica, inače redateljičina sestra.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

Kirk Jones, 2025. UK, 120'
Uloge: Robert Aramayo, Maxine Peake, Shirley Henderson i Peter Mullan.

I Swear donosi istinitu priču o Johnu Davidsonu, aktivistu za Touretteov sindrom. Nadovezuje se na čuveni BBC-jev dokumentarac "John’s Not Mad" iz 1989., prateći Johnov životni put od zbunjenog tinejdžera do zrelog aktivista. Strukturiran je kroz retrospekciju, prikazuje Johnovo odrastanje u Galashielsu 80-ih, kada se njegovo stanje smatralo neposluhom ili psihozom a on sam bio izložen maltretiranju i odbacivanju, do današnjeg dana, fokusirajući se na njegovu ulogu oca i nastojanje da osigura bolji svijet za nove generacije "Tourettera".

Glavno obilježje filma je autentičnost. Jones izbjegava holivudsku patetiku i Touretteov sindrom ne koristi kao komični rekvizit, već kao kompleksan identitet, te majstorski balansira između dirljivih trenutaka obiteljske podrške i brutalnih scena društvenog odbacivanja.

Sam John Davidson je sudjelovao kao konzultant kod snimanja filma, a glavni glumac Robert Aramayo je proveo mjesece s Johnom kako bi usavršio ne samo fizičke pokrete, već i emocionalnu težinu stanja, što mu je donijelo brojne nominacije za najboljeg glumca.

Film je osvojio nagradu na Rolling Stone UK Awards 2025., a možda i važnije od toga, postao je neočekivani kino hit, s iznimno visokim ocjenama publike i kritike (100% na Rotten Tomatoes).

Oliver Stone, 2024, US/Brazil, 90 min

Redatelji Oliver Stone i Rob Wilson ovim su filmom skicirali intiman  portret aktualnog brazilskog predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve. Film prati njegov nevjerojatan put od sindikalnog vođe do zatvorenika, pa sve do trijumfalnog dolaska na vlast, s posebnim naglaskom na njegovih 19 mjeseci provedenih u zatvoru i pobjedu nad Jairom Bolsonarom 2022. godine, te kontroverznu antikorupcijsku istragu "Operacija Autopraonica". Temelji na seriji opsežnih, nefiltriranih intervjua sa samim Lulom i njegovim najbližim savjetnicima. Stone koristi svoj prepoznatljiv stil istraživanja "prljave politike" i urota, Snažno je to upozorenje o opasnostima "lawfarea", korištenja pravnog sustava za političku eliminaciju protivnika, što Stone smatra rastućom prijetnjom demokracijama. 

Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2024. godine,

Pavel Talankin, David Borenstein,  2025, Danska, Češka  '90

Dobitnik ovogodišnjeg Oscara za najbolji dokumentarni film Gospodin Nitko protiv Putina (Mr. Nobody Against Putin), sniman je u tajnosti tijekom dvije godine (2022.–2024.) u malom ruskom rudarskom gradu Karabašu. Glavni protagonist je Pavel "Pasha" Talankin, školski učitelj i službeni snimatelj školskih priredbi. Nakon invazije na Ukrajinu 2022., ruski obrazovni sustav preplavila je državna propaganda i "patriotski odgoj". Pasha je koristio svoju službenu ulogu snimatelja kao paravan za dokumentiranje onoga što se stvarno događa u učionicama. Većina filma sastoji se od materijala koji je Pasha snimio dok je službeno pratio školske rituale i predavanja o ratu, i tako prati jezivu promjenu škole u poligon za indoktrinaciju, gdje djeca umjesto znanja usvajaju baratanje oružjem. Za razliku od klasičnih političkih dokumentaraca, ovaj film nudi intiman, često humorističan, ali na kraju duboko tragičan pogled na svakodnevicu pod represivnim režimom, koja nudi važnu lekciju u današnjem etički dezorijentiranom svijetu

Zbog opasnosti od uhićenja, Talankin je uz pomoć redatelja Borensteina i producenata tajno pobjegao iz Rusije u ljeto 2024. godine. U ožujku 2026. proglašen je „stranim agentom“ a film je zabranjeno distribuirati na području Rusije.

The Guardian:"Rijedak, neuljepšan i pošten osobni portret ruskog svakodnevnog života koji odjekuje daleko izvan granica Rusije".

Roger Ebert:"Vješto i zadivljujuće djelo... trenutak sprovoda bivšeg učenika koji je poginuo u Ukrajini, prikazan samo kroz zvuk jecaja majke, ostavlja dublji trag od bilo koje naracije".

Variety:"Zastrašujući, otkrivajući i dirljiv ekspoze koji nudi neviđeni ljudski kut na tekući sukob".

The Film Verdict:"Uhvaćena 'banalnost zla' u stvarnom vremenu, s ciničnim starcima koji truju nevine mlade umove".

Kirk Jones, 2025. UK, 120'
Uloge: Robert Aramayo, Maxine Peake, Shirley Henderson i Peter Mullan.

I Swear donosi istinitu priču o Johnu Davidsonu, aktivistu za Touretteov sindrom. Nadovezuje se na čuveni BBC-jev dokumentarac "John’s Not Mad" iz 1989., prateći Johnov životni put od zbunjenog tinejdžera do zrelog aktivista. Strukturiran je kroz retrospekciju, prikazuje Johnovo odrastanje u Galashielsu 80-ih, kada se njegovo stanje smatralo neposluhom ili psihozom a on sam bio izložen maltretiranju i odbacivanju, do današnjeg dana, fokusirajući se na njegovu ulogu oca i nastojanje da osigura bolji svijet za nove generacije "Tourettera".

Glavno obilježje filma je autentičnost. Jones izbjegava holivudsku patetiku i Touretteov sindrom ne koristi kao komični rekvizit, već kao kompleksan identitet, te majstorski balansira između dirljivih trenutaka obiteljske podrške i brutalnih scena društvenog odbacivanja.

Sam John Davidson je sudjelovao kao konzultant kod snimanja filma, a glavni glumac Robert Aramayo je proveo mjesece s Johnom kako bi usavršio ne samo fizičke pokrete, već i emocionalnu težinu stanja, što mu je donijelo brojne nominacije za najboljeg glumca.

Film je osvojio nagradu na Rolling Stone UK Awards 2025., a možda i važnije od toga, postao je neočekivani kino hit, s iznimno visokim ocjenama publike i kritike (100% na Rotten Tomatoes).

Alice Winocour, 2025., Francuska, US, 106
Uloge: Vincent Lindon, Louis Garrel, Angelina Jolie ,Guillaume Marbeck

Drama francuske redateljice Alice Winocour koja istražuje skrivene rane i neočekivanu solidarnost unutar blještavog svijeta visoke mode prvi je igrani film u povijesti kojem je dopušteno snimanje unutar Chanelovog legendarnog salona i atelijera u Parizu.. 

Radnja se odvija tijekom frenetičnog Tjedna mode u Parizu i prati isprepletene sudbine triju žena, američka redateljice koja snima modni video, mlade manekenke iz Južnog Sudana koja u Parizu traži bijeg od teške sudbine u domovini, i francuske vizažistica koja sanja o drugačijem životu. 

Film izbjegava tipičnu modnu estetiku i glamur, fokusirajući se na autentične geste, ljudsku ranjivost i tihu podršku i solidarnost među ženama različitih generacija i kultura. Winocour kritički promatra kako se ženska tijela u ovoj industriji mjere, monetiziraju i reprezentiraju. 

Utoliko, originalni naslov filma - Coutures (Šavovi) ima i svoju metaforičku težinu.

Oliver Stone, 2024, US/Brazil, 90 min

Redatelji Oliver Stone i Rob Wilson ovim su filmom skicirali intiman  portret aktualnog brazilskog predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve. Film prati njegov nevjerojatan put od sindikalnog vođe do zatvorenika, pa sve do trijumfalnog dolaska na vlast, s posebnim naglaskom na njegovih 19 mjeseci provedenih u zatvoru i pobjedu nad Jairom Bolsonarom 2022. godine, te kontroverznu antikorupcijsku istragu "Operacija Autopraonica". Temelji na seriji opsežnih, nefiltriranih intervjua sa samim Lulom i njegovim najbližim savjetnicima. Stone koristi svoj prepoznatljiv stil istraživanja "prljave politike" i urota, Snažno je to upozorenje o opasnostima "lawfarea", korištenja pravnog sustava za političku eliminaciju protivnika, što Stone smatra rastućom prijetnjom demokracijama. 

Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2024. godine,

George Stevens, 1956, SAD, 201 min
Uloge: Elizabeth Taylor, Rock Hudson, James Dean

Div (Giant) iz 1956. godine jedan je od najambicioznijih i najznačajnijih ostvarenja klasičnog Hollywooda. Epska je to saga o bogatoj teksaškoj obitelji kroz tri desetljeća koja je u svoje vrijeme postala fenomen, najviše zbog obrade osjetljivih društvenih tema i ali i tragične Jamesa Deana, koji je poginuo prije premijere filma. Adaptacija je istoimenog bestselera Edne Ferber iz 1952. godine i predstavlja završni dio neformalne "američke trilogije" Georgea Stevensa, uz naslove Mjesto pod suncem (1951.) i Shane (1953.).

Priča obuhvaća period od 1920-ih do postratnih 1950-ih, prikazujući transformaciju Teksasa iz stočarskog kraja u naftno carstvo.

Centralni zaplet ovijen je oko sukoba između tradicionalnog Bicka i ambicioznog, buntovnog Jetta Rinka (James Dean), koji se obogati na nafti i od običnog radnika postaje rival. 

Za razliku od mnogih vesterna tog doba, Div otvoreno kritizira rasizam i segregaciju prema meksičko-američkoj zajednici u Teksasu, a lik Leslie Benedict uvodi teme ženskih prava i feminističkog razmišljanja, preispitujući tradicionalne rodne uloge u duboko patrijarhalnom društvu.

Imao je 10 nominacija za Oscara, a George Stevens osvojio ga je za najbolju režiju.

Godine 2005. uvršten je u Nacionalni filmski registar Kongresne knjižnice SAD-a kao djelo od posebnog kulturnog i povijesnog značaja.

Quentin Tarantino, 2006, US, 275'
Uloge: Uma Thurman, David Carradine, Lucy Liu, Vivica A. Fox, Daryl Hannah

Izvorna i integralna vizija Kill Billa četverosatno je epsko djelo o osveti, onakvo kakvo je prvotno zamišljeno prije nego što je, iz komercijalnih razloga, podijeljeno na dva dijela (Vol. 1 i Vol. 2). Ova je verzija premijerno prikazana 2006. u kinu New Beverly Cinema (čiji je Tarantino vlasnik), a festivalsku premijeru imala je u Cannesu.

Glavna razlika u odnosu na "prepolovljene" filmove je montažni prijelaz između poglavlja i, najznačajnije, borba u "Kući plavog lišća" (House of Blue Leaves) koja je ovdje prikazana u potpunosti u boji, bez crno-bijelog filtera koji je u originalu korišten da se izbjegne cenzura zbog ekstremnog nasilja. Zaplet prati Mladu (The Bride/Beatrix Kiddo), bivšu plaćenu ubojicu koja se budi iz četverogodišnje kome nakon što su je njezin bivši ljubavnik Bill i njegov tim pokušali ubiti na dan njezina vjenčanja.

Njezina lista za odstrel sadrži pet imena: O-Ren Ishii, Vernita Green, Budd, Elle Driver i, konačno, Bill. Film prati njeno putovanje od Japana do Meksika, kombinirajući potragu za mačem Hattori Hanzoa s emocionalnim otkrićima o njezinoj kćeri za koju je mislila da je mrtva. Filmofili će u njemu lako prepoznati hommage špageti vesternima, samurajskim filmovima (chanbara), kineskom kung-fuu i animeu, a glazba, koja je kod Tarantina uvijek važan dio filma, je eklektična (Ennio Morricone, Nancy Sinatra, RZA...) i diktira ritam akcije.

Svako poglavlje ima osobenu vizualnu teksturu – od zrnate slike 70-ih do visokostilizirane animacije.

Za fanove, ovo je jedini "pravi" Kill Bill. Omogućuje gledatelju da osjeti nevjerojatan tempo koji iz frenetične akcije prvog dijela prirodno usporava u melankoličnu i dijalošku dramu drugog dijela. Lik Mlade postao je pop-kulturna ikona, a njezina žuta trenirka (posveta Bruceu Leeju) jedan od najprepoznatljivijih kostima u povijesti kinematografije.

Gledajući ga kao jednu cjelinu, film prestaje biti samo vježba iz žanrovskog stila i postaje prava operna saga o izdaji i majčinstvu.”
— Peter Travers, Rolling Stone (u osvrtu na integralni dojam priče)

„Tarantino je stvorio ultimativni 'grindhouse' ep. Verzija u boji u 'Kući plavog lišća' pretvara koreografirano nasilje u čistu, apstraktnu umjetnost.”
— Todd McCarthy, Variety (povodom premijernog prikazivanja integralne verzije)„Kill Bill: „The Whole Bloody Affair dokazuje da je Tarantino majstor ritma; unatoč trajanju od preko četiri sata, film ne gubi zamah, već dobiva na emocionalnoj težini koju razdvojeni dijelovi gube.”
— James Berardinelli, ReelViews

„Ovo nije samo film, to je ljubavno pismo kinematografiji, od samurajskih klasika do špageti-vesterna, stopljeno u jedinstven, krvavi trijumf.”
— Richard Roeper, Chicago Sun-Times

Agnieszka Holland, 2025. Češka, Poljska, Njemačka, Francuska,127'

Uloge: Idan Weiss, Jenovéfa Boková, Ivan Trojan

Proslavljena poljska redateljice Agnieszka Holland vraća se na scenu ambicioznom biografskom dramom koja donosi svjež pogled na život jednog od najznačajnijih književnika 20. stoljeća, Franza Kafke. 

Premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu (TIFF) "Franz" je zamišljen kao "kaleidoskopski mozaik" koji Kafkin život prati od rođenja u Pragu, preko birokratske svakodnevice i mučnih ljubavnih odnosa, pa sve do njegove smrti u Beču nakon Prvog svjetskog rata. Ključni životni odnosi – napeta veza s ocem, dugogodišnje prijateljstvo s Maxom Brodom te intelektualne i emotivne veze s Felice Bauer i Milenom Jesenskom mjesta su „odskoka“ u vremenu, povezivanja njegovog života sa suvremenim dobom. Film miješa fikciju, arhivske materijale i stilizirane rekonstrukcije, brišući granice između stvarnosti i Kafkinih nadrealnih literarnih vizija.

Redateljica, uvijek sklona osobenom, osebujnom prostupu svojim likovima,  je izjavila da je Kafki željela udahnuti "svjetlo i malo punk energije", izbjegavajući klišeje o njemu kao isključivo mračnom i neshvaćenom geniju. 

„Franz“ je bio poljski kandidat za Oscara, a na 50. Festivalu poljskog igranog filma u Gdyniji osvojio je četiri važne nagrade: najbolji film, najbolji glumac (Idan Weiss), najbolja fotografija (Tomasz Naumiuk) i najbolja šminka. 

"Majstorski 'tour de force' portret legendarnog pisca." – TIFF 2025.

"Razigrana biografija koja istražuje enigmu jednog od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća." – Damon Wise, Deadline.

Pavel Talankin, David Borenstein,  2025, Danska, Češka  '90

Dobitnik ovogodišnjeg Oscara za najbolji dokumentarni film Gospodin Nitko protiv Putina (Mr. Nobody Against Putin), sniman je u tajnosti tijekom dvije godine (2022.–2024.) u malom ruskom rudarskom gradu Karabašu. Glavni protagonist je Pavel "Pasha" Talankin, školski učitelj i službeni snimatelj školskih priredbi. Nakon invazije na Ukrajinu 2022., ruski obrazovni sustav preplavila je državna propaganda i "patriotski odgoj". Pasha je koristio svoju službenu ulogu snimatelja kao paravan za dokumentiranje onoga što se stvarno događa u učionicama. Većina filma sastoji se od materijala koji je Pasha snimio dok je službeno pratio školske rituale i predavanja o ratu, i tako prati jezivu promjenu škole u poligon za indoktrinaciju, gdje djeca umjesto znanja usvajaju baratanje oružjem. Za razliku od klasičnih političkih dokumentaraca, ovaj film nudi intiman, često humorističan, ali na kraju duboko tragičan pogled na svakodnevicu pod represivnim režimom, koja nudi važnu lekciju u današnjem etički dezorijentiranom svijetu

Zbog opasnosti od uhićenja, Talankin je uz pomoć redatelja Borensteina i producenata tajno pobjegao iz Rusije u ljeto 2024. godine. U ožujku 2026. proglašen je „stranim agentom“ a film je zabranjeno distribuirati na području Rusije.

The Guardian:"Rijedak, neuljepšan i pošten osobni portret ruskog svakodnevnog života koji odjekuje daleko izvan granica Rusije".

Roger Ebert:"Vješto i zadivljujuće djelo... trenutak sprovoda bivšeg učenika koji je poginuo u Ukrajini, prikazan samo kroz zvuk jecaja majke, ostavlja dublji trag od bilo koje naracije".

Variety:"Zastrašujući, otkrivajući i dirljiv ekspoze koji nudi neviđeni ljudski kut na tekući sukob".

The Film Verdict:"Uhvaćena 'banalnost zla' u stvarnom vremenu, s ciničnim starcima koji truju nevine mlade umove".

Fredrik Gertten, 2023., Švedska Nizozemska, Norveška, Švicarska,Finska, 93'

Možemo li si priuštiti bogataše?

Sva su društva utemeljena na ideji društvenog ugovora. On utvrđuje da ćemo, ako marljivo radimo, ako se prema drugima odnosimo s poštovanjem i ako igramo po pravilima, biti nagrađeni. No onda su tu oni koji ta pravila krše – oni koji koriste porezne oaze i ubiru profite, a da pritom ne vraćaju ništa društvu.

“Raspad sistema” istražuje globalne obrasce kleptokracije i ekstraktivizma. Ubijena istraživačka novinarka na Malti. Rijeka bez vode u Čileu.

Kada ljudi dođu do prijelomne točke, počinju se organizirati i prosvjedovati. Vidjet ćemo one koji se već nalaze na prvim linijama društvenih pobuna diljem svijeta.

“Raspad sistema” istražuje mogućnosti prevladavanja nepravde i korupcije. To je film o ponovnom osmišljavanju temelja naših društava i o poticanju iskri nade koje žive u svakome od nas.

Rutger Bregman (povjesničar):

 "Povjerenje je jedna od najvažnijih stvari koje možete imati u društvu. Ono je poput kisika za demokraciju... Jednom kada ljudi više u to ne vjeruju, tada svi zakoni i procedure ne vrijede mnogo ako nemate demokratsku kulturu."
"Živimo u društvu u kojem nam se neprestano govori: ako slijediš pravila, ako si dobar u školi, bit ćeš dobro. To je u osnovi laž."

Fredrik Gertten (redatelj):

"Živimo u naopako okrenutoj ekonomiji. Oni koji doprinose najviše, dobivaju najmanje."
"Ne možemo samo ići na pojedince... moramo razgovarati o širim strukturama."

POV Magazine:

"Film nudi kolektivni poziv na promjenu... istražujući društvene ugovore koje su razbili kapitalizam, neoliberalizam i drugi 'izmi' koji društva ostavljaju okovana lažnim nadama u demokraciju."

Modern Times Review:

"Zadivljujući, višedimenzionalni, globalni pregled trenutne društvene situacije koji stvara široku sliku problema našeg vremena."

SOLJENJE PAMETI: gost mr.sc. MIRKO PETRIĆ
My beautiful Laundrette, 1985. Stephen Frears, 97 min. UK
Scenarij: Hanif Kureishi
Uloge: Gordon Warnecke, Daniel Day-Lewis, Saeed Jaffrey, Roshan Seth, Derrick Branche
   Omar je mladi Englez pakistanskoga porijekla koji živi u Londonu osamdesetih tijekom vladavine Margaret Thatcher. Omarov otac Hussein je u domovini bio poznati ljevičarski novinar, ali sada ne voli ni politiku ni Englesku u kojoj živi. S druge strane, Omarov ujak Nasser vrlo dobro se snašao u novom okruženju i sposoban je poduzetnik. Nakon nekih sitnih poslića za ujaka, Omar postaje voditelj praonice rublja. Starom prijatelju iz djetinjstva, mladom, anarhoidnom Englezu Johnnyju, Omar ponudi posao u praonici…
   Ovaj film je ni više ni manje nego ironična analiza britanskoga društva snimljena usred '(straho)vladavine' Margaret Thatcher, 'Željezne Lady'. Slika prikazanog društva koju Frears stvara prilično je izravna, a metaforika djeluje upravo tako da nema dvojbe koliko je provokativna prema sustavu koji omogućuje da društveni odnosi tako funkcioniraju. 'My Beautiful Laundrette' je film o srazu dva specifična društvena sloja u londonskom predgrađu koja se baš u to vrijeme formiraju jer im u tome pogoduju prilike pokretane strujom Tacheričina režima...(Goran Markovčić / onaj koji gleda filmove)
https://www.imdb.com/title/tt0091578/?ref_=fn_al_tt_1

Pavel Talankin, David Borenstein,  2025, Danska, Češka  '90

Dobitnik ovogodišnjeg Oscara za najbolji dokumentarni film Gospodin Nitko protiv Putina (Mr. Nobody Against Putin), sniman je u tajnosti tijekom dvije godine (2022.–2024.) u malom ruskom rudarskom gradu Karabašu. Glavni protagonist je Pavel "Pasha" Talankin, školski učitelj i službeni snimatelj školskih priredbi. Nakon invazije na Ukrajinu 2022., ruski obrazovni sustav preplavila je državna propaganda i "patriotski odgoj". Pasha je koristio svoju službenu ulogu snimatelja kao paravan za dokumentiranje onoga što se stvarno događa u učionicama. Većina filma sastoji se od materijala koji je Pasha snimio dok je službeno pratio školske rituale i predavanja o ratu, i tako prati jezivu promjenu škole u poligon za indoktrinaciju, gdje djeca umjesto znanja usvajaju baratanje oružjem. Za razliku od klasičnih političkih dokumentaraca, ovaj film nudi intiman, često humorističan, ali na kraju duboko tragičan pogled na svakodnevicu pod represivnim režimom, koja nudi važnu lekciju u današnjem etički dezorijentiranom svijetu

Zbog opasnosti od uhićenja, Talankin je uz pomoć redatelja Borensteina i producenata tajno pobjegao iz Rusije u ljeto 2024. godine. U ožujku 2026. proglašen je „stranim agentom“ a film je zabranjeno distribuirati na području Rusije.

The Guardian:"Rijedak, neuljepšan i pošten osobni portret ruskog svakodnevnog života koji odjekuje daleko izvan granica Rusije".

Roger Ebert:"Vješto i zadivljujuće djelo... trenutak sprovoda bivšeg učenika koji je poginuo u Ukrajini, prikazan samo kroz zvuk jecaja majke, ostavlja dublji trag od bilo koje naracije".

Variety:"Zastrašujući, otkrivajući i dirljiv ekspoze koji nudi neviđeni ljudski kut na tekući sukob".

The Film Verdict:"Uhvaćena 'banalnost zla' u stvarnom vremenu, s ciničnim starcima koji truju nevine mlade umove".

Eva Victor; 2025. US, 104'
Uloge: Eva Victor, Naomi Ackie, Louis Cancelmi, Kelly McCormack, Lucas Hedges, John Carroll Lynch

Hvaljeni redateljski i scenaristički prvijenac Eve Victor, donosi intimnu i crnohumornu priču o iscjeljenju nakon traume. 

Povučena profesorica književnosti, koji utjelovljuje sama redateljica,  bori se s depresijom i posljedicama traume. Dok se njezini prijatelji kreću dalje, a njezina najbolja prijateljica objavljuje da je trudna, Agnes pokušava pronaći put natrag u svijet kroz male trenutke, poput udomljavanja mačke i konverzacija s osebujnim ljudima koje susreće. Fragmentirana naracija u pet poglavlja ne odvija se kronološki, i s lakoćom kombinira crnu komediju i dramu (tzv. "traumedy"), a njezin fokus nije na traumi koja je obilježila profesoričin život, već na procesu "preživljavanja svakodnevice" koje, u svojoj težini i složenosti, zna biti iznimno komično. Upravo zbog te sposobnosti da naoko bez napora spoji emocionalnu težinu sa smiješnim i svakodnevnim, Eva Victor je opisana kao „nova Greta Gerwig“

Film je osvojio prestižnu nagradu Waldo Salt za najbolji scenarij na Sundance Film Festivalu 2025., kao i nagradu za najbolji scenarij na Independent Spirit Awards.

The Guardian: „Oštro napisan, pametno strukturiran... jedan od najboljih, najiskrenijih prikaza života nakon seksualnog napada koji sam vidio.“

The Hollywood Reporter: „Iskren, duhovit i nježan preokret u žanru 'ženske traumedije'.“

Variety: „Razoružavajuće smiješan debi koji se polako odvija... manje film o samom napadu, a više ozbiljan pogled na proces obnove.“

Igor Šeregi, 2026., Hrvatska, Srbija; 97'
Uloge: Rene Bitorajac, Dragan Bjelogrlić, Linda Begonja, Vesna Trivalić, Nika Grbelja, Marko Grabež, Roko Sikavica, Anđelka Stević Žugić, Dejan Aćimović, Srđan Žika Todorović, Snježana Sinovčić Šiškov, Jelisaveta Seka Sablić

Regionalni kino hit u Kinoteku dolazi u svojoj inkluzivnoj varijanti, koja je prilagođena osobama oštećenog sluha i vida, no, naravno, otvorena je i za svih koji film još nisu pogledali.

Poznati hrvatski poduzetnik Miljenko na svoj rođendan saznaje da je pred bankrotom, dok mu istovremeno kći iz Londona javlja da je trudna sa sinom srpskog ministra, Priča prati kaos organizacije vjenčanja na hrvatskom otoku gdje se susreću dvije obitelji čiji odnos balansira između tople obiteljske drame i međunarodnog incidenta.

Breaking the Waves, Lars von Trier, 1996, Danska/Švedska, 159 min
Uloge: Emily Watson, Stellan Skarsgård, Katrin Cartlidge, Jean-Marc Barr, Adrian Rawlins, Jonathan Hackett, Sandra Voe, Udo Kier

Remek-djelo je Larsa von Triera uvelo je tog redatelja u sam vrh svjetske kinematografije.

Smješten u izoliranu i strogu religijsku zajednicu u škotskom Highlandsu 1970-ih, film prati Bess McNeill (Emily Watson), mladu i naivnu djevojku koja se udaje za radnika na naftnoj platformi(Stellan Skarsgård). Nakon što Jan ostane paraliziran u nesreći na radu, on uvjerava Bess da će njegovo stanje krenuti nabolje ako ona spava s drugim muškarcima i prepričava mu svoja iskustva. Vjerujući da je to Božja volja i put do Janova ozdravljenja, Bess kreće u spiralu samopožrtvovnosti i društvene degradacije.

Film je snimljen „iz ruke“, što mu daje dokumentaristički i sirov osjećaj. Podijeljen je u poglavlja razdvojena statičnim, digitalno obrađenim pejzažima uz pratnju rock glazbe 70-ih (David Bowie, Elton John, Deep Purple).

Ovo je duboka, emocionalno surova drama o vjeri, čudima i bezuvjetnoj ljubavi. Bess je prikazana kao "sveta luda" čija nevinost izaziva okrutnost okoline, dok film propituje granicu između fanatizma i duhovnosti. 1996. premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Cannesu, gdje je dobio Grand Prix, a također je dobio i Europsku filmsku nagradu za najbolji film, nominacije za Oscara i Zlatni globus za Emily Watson (najbolja glumica), te nagradu César za najbolji strani film.

Roger Ebert: „Film koji vas naprosto pregazi... nevjerojatna demonstracija moći glume i režije.“

The Guardian: „Religijska alegorija koja je istovremeno šokantna, dirljiva i vizualno fascinantna.“

Variety: „Emily Watson ostvaruje jedan od najhrabrijih i najpotresnijih debija u povijesti modernog filma.“

Marie Luise Lehner, 2025., Austrija, 87'
Uloge: Siena Popović, Mariya Menner, Jessica Paar, Alessandro Scheibner, Alperen Köse, Kathrin Resetarits, Daniel Sea, Markus Schramm

Dugometražni igrani prvijenac austrijske redateljice i autorice Marie Luise Lehner topla je i vizualno dojmljiva coming-of-age drama koja istražuje teme klasnih razlika, invaliditeta i pronalaska vlastitog glasa. Dvanaestogodišnja Anna živi u skromnom stanu u Beču sa svojom gluhom majkom. Kada Anna krene u prestižnu gimnaziju u prvom okrugu, suočava se s bogatim vršnjacima i počinje se sramiti svog podrijetla. Radi sve što može kako bi se uklopila, no prava prekretnica nastaje kada upozna Maru, inatljivu mladu feministicu koja živi s ocem.

Film se odlikuje "radikalnom nježnošću" i unikatnim vizualnim stilom koji uključuje elemente pop kulture i nekonvencionalan pristup temi gluhoće, koja je u filmu normalizirana i prikazana bez patetike. Kroz priču o Anni kritički se preispituje klasna struktura suvremenog društva, istovremeno slaveći  prijateljstvo i solidarnost. Film je postigao veliki međunarodni uspjeh na Berlinaleu 2025., gdje je osvojio prestižnu Teddy Jury Awardkao najbolji film za djecu i mlade, te nagradu CICAE Art Cinema u sekciji Forum.

Letterboxd: „Film koji vam daje vremena da se prilagodite svijetu likova... predivna kinematografija s istinskim srcem u svojoj srži“.

Filmdienst: „Marie Luise Lehner bezuvjetno stoji uz svoje heroine u priči koja je istovremeno dirljiva i politički stabilna“.

Kinoholik: „Dirljiva priča o putu od srama do ponosa.“

Fredrik Gertten, 2023., Švedska Nizozemska, Norveška, Švicarska,Finska, 93'

Možemo li si priuštiti bogataše?

Sva su društva utemeljena na ideji društvenog ugovora. On utvrđuje da ćemo, ako marljivo radimo, ako se prema drugima odnosimo s poštovanjem i ako igramo po pravilima, biti nagrađeni. No onda su tu oni koji ta pravila krše – oni koji koriste porezne oaze i ubiru profite, a da pritom ne vraćaju ništa društvu.

“Raspad sistema” istražuje globalne obrasce kleptokracije i ekstraktivizma. Ubijena istraživačka novinarka na Malti. Rijeka bez vode u Čileu.

Kada ljudi dođu do prijelomne točke, počinju se organizirati i prosvjedovati. Vidjet ćemo one koji se već nalaze na prvim linijama društvenih pobuna diljem svijeta.

“Raspad sistema” istražuje mogućnosti prevladavanja nepravde i korupcije. To je film o ponovnom osmišljavanju temelja naših društava i o poticanju iskri nade koje žive u svakome od nas.

Rutger Bregman (povjesničar):

 "Povjerenje je jedna od najvažnijih stvari koje možete imati u društvu. Ono je poput kisika za demokraciju... Jednom kada ljudi više u to ne vjeruju, tada svi zakoni i procedure ne vrijede mnogo ako nemate demokratsku kulturu."
"Živimo u društvu u kojem nam se neprestano govori: ako slijediš pravila, ako si dobar u školi, bit ćeš dobro. To je u osnovi laž."

Fredrik Gertten (redatelj):

"Živimo u naopako okrenutoj ekonomiji. Oni koji doprinose najviše, dobivaju najmanje."
"Ne možemo samo ići na pojedince... moramo razgovarati o širim strukturama."

POV Magazine:

"Film nudi kolektivni poziv na promjenu... istražujući društvene ugovore koje su razbili kapitalizam, neoliberalizam i drugi 'izmi' koji društva ostavljaju okovana lažnim nadama u demokraciju."

Modern Times Review:

"Zadivljujući, višedimenzionalni, globalni pregled trenutne društvene situacije koji stvara široku sliku problema našeg vremena."

David Lynch, 1986. US, 120'
Uloge: Isabella Rossellini, Kyle MacLachlan, Dennis Hopper, Laura Dern, Hope Lange

Jeffrey Beaumont na livadi pronalazi odsječeno ljudsko uho. Čije je uho, gdje je čovjek kojem je pripadalo, i kako se uopće našlo na livadi?

Godina 2026. četrdeseta je godišnjica Lynchovog postmodernog trilera koji je zbog svoje jedinstvene atmosfere, neonoir estetike i slojevitosti redovito uvršten u popise najboljih filmova svih vremena. Film spaja elemente klasičnog detektivskog filma s nadrealizmom i snovitom logikom.Bavi se devijacijama skrivenima ispod površine normalnosti (tzv. underbelly of American life), pri tom koristeći snove, metafore i sporu gradnju napetosti koja stvara osjećaj nelagode.

Vizualno snažnim prizorima i neobičnom estetikom, kao i dizajnom zvuka, kontrapunktira idilu američkog predgrađa sa sadomazohizmom, nasiljem i kriminalom čije se ružno lice krije pod tankim slojem „normalnosti“.  Film je poznat po nadrealnoj atmosferi i preplitanju čistoće i sklada s ekstremnim nasiljem i seksualnošću. 

"Ništa nije onako kako izgleda" osnovna je premisa filma, unutar kojeg se idila pretvara u noćnu moru.

"Plavi baršun" je Lynchu donio drugu od ukupno tri nominacije za Oscara

Eva Victor; 2025. US, 104'
Uloge: Eva Victor, Naomi Ackie, Louis Cancelmi, Kelly McCormack, Lucas Hedges, John Carroll Lynch

Hvaljeni redateljski i scenaristički prvijenac Eve Victor, donosi intimnu i crnohumornu priču o iscjeljenju nakon traume. 

Povučena profesorica književnosti, koji utjelovljuje sama redateljica,  bori se s depresijom i posljedicama traume. Dok se njezini prijatelji kreću dalje, a njezina najbolja prijateljica objavljuje da je trudna, Agnes pokušava pronaći put natrag u svijet kroz male trenutke, poput udomljavanja mačke i konverzacija s osebujnim ljudima koje susreće. Fragmentirana naracija u pet poglavlja ne odvija se kronološki, i s lakoćom kombinira crnu komediju i dramu (tzv. "traumedy"), a njezin fokus nije na traumi koja je obilježila profesoričin život, već na procesu "preživljavanja svakodnevice" koje, u svojoj težini i složenosti, zna biti iznimno komično. Upravo zbog te sposobnosti da naoko bez napora spoji emocionalnu težinu sa smiješnim i svakodnevnim, Eva Victor je opisana kao „nova Greta Gerwig“

Film je osvojio prestižnu nagradu Waldo Salt za najbolji scenarij na Sundance Film Festivalu 2025., kao i nagradu za najbolji scenarij na Independent Spirit Awards.

The Guardian: „Oštro napisan, pametno strukturiran... jedan od najboljih, najiskrenijih prikaza života nakon seksualnog napada koji sam vidio.“

The Hollywood Reporter: „Iskren, duhovit i nježan preokret u žanru 'ženske traumedije'.“

Variety: „Razoružavajuće smiješan debi koji se polako odvija... manje film o samom napadu, a više ozbiljan pogled na proces obnove.“

Agnieszka Holland, 2025. Češka, Poljska, Njemačka, Francuska,127'

Uloge: Idan Weiss, Jenovéfa Boková, Ivan Trojan

Proslavljena poljska redateljice Agnieszka Holland vraća se na scenu ambicioznom biografskom dramom koja donosi svjež pogled na život jednog od najznačajnijih književnika 20. stoljeća, Franza Kafke. 

Premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu (TIFF) "Franz" je zamišljen kao "kaleidoskopski mozaik" koji Kafkin život prati od rođenja u Pragu, preko birokratske svakodnevice i mučnih ljubavnih odnosa, pa sve do njegove smrti u Beču nakon Prvog svjetskog rata. Ključni životni odnosi – napeta veza s ocem, dugogodišnje prijateljstvo s Maxom Brodom te intelektualne i emotivne veze s Felice Bauer i Milenom Jesenskom mjesta su „odskoka“ u vremenu, povezivanja njegovog života sa suvremenim dobom. Film miješa fikciju, arhivske materijale i stilizirane rekonstrukcije, brišući granice između stvarnosti i Kafkinih nadrealnih literarnih vizija.

Redateljica, uvijek sklona osobenom, osebujnom prostupu svojim likovima,  je izjavila da je Kafki željela udahnuti "svjetlo i malo punk energije", izbjegavajući klišeje o njemu kao isključivo mračnom i neshvaćenom geniju. 

„Franz“ je bio poljski kandidat za Oscara, a na 50. Festivalu poljskog igranog filma u Gdyniji osvojio je četiri važne nagrade: najbolji film, najbolji glumac (Idan Weiss), najbolja fotografija (Tomasz Naumiuk) i najbolja šminka. 

"Majstorski 'tour de force' portret legendarnog pisca." – TIFF 2025.

"Razigrana biografija koja istražuje enigmu jednog od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća." – Damon Wise, Deadline.

Alice Winocour, 2025., Francuska, US, 106
Uloge: Vincent Lindon, Louis Garrel, Angelina Jolie ,Guillaume Marbeck

Drama francuske redateljice Alice Winocour koja istražuje skrivene rane i neočekivanu solidarnost unutar blještavog svijeta visoke mode prvi je igrani film u povijesti kojem je dopušteno snimanje unutar Chanelovog legendarnog salona i atelijera u Parizu.. 

Radnja se odvija tijekom frenetičnog Tjedna mode u Parizu i prati isprepletene sudbine triju žena, američka redateljice koja snima modni video, mlade manekenke iz Južnog Sudana koja u Parizu traži bijeg od teške sudbine u domovini, i francuske vizažistica koja sanja o drugačijem životu. 

Film izbjegava tipičnu modnu estetiku i glamur, fokusirajući se na autentične geste, ljudsku ranjivost i tihu podršku i solidarnost među ženama različitih generacija i kultura. Winocour kritički promatra kako se ženska tijela u ovoj industriji mjere, monetiziraju i reprezentiraju. 

Utoliko, originalni naslov filma - Coutures (Šavovi) ima i svoju metaforičku težinu.

Eva Victor; 2025. US, 104'
Uloge: Eva Victor, Naomi Ackie, Louis Cancelmi, Kelly McCormack, Lucas Hedges, John Carroll Lynch

Hvaljeni redateljski i scenaristički prvijenac Eve Victor, donosi intimnu i crnohumornu priču o iscjeljenju nakon traume. 

Povučena profesorica književnosti, koji utjelovljuje sama redateljica,  bori se s depresijom i posljedicama traume. Dok se njezini prijatelji kreću dalje, a njezina najbolja prijateljica objavljuje da je trudna, Agnes pokušava pronaći put natrag u svijet kroz male trenutke, poput udomljavanja mačke i konverzacija s osebujnim ljudima koje susreće. Fragmentirana naracija u pet poglavlja ne odvija se kronološki, i s lakoćom kombinira crnu komediju i dramu (tzv. "traumedy"), a njezin fokus nije na traumi koja je obilježila profesoričin život, već na procesu "preživljavanja svakodnevice" koje, u svojoj težini i složenosti, zna biti iznimno komično. Upravo zbog te sposobnosti da naoko bez napora spoji emocionalnu težinu sa smiješnim i svakodnevnim, Eva Victor je opisana kao „nova Greta Gerwig“

Film je osvojio prestižnu nagradu Waldo Salt za najbolji scenarij na Sundance Film Festivalu 2025., kao i nagradu za najbolji scenarij na Independent Spirit Awards.

The Guardian: „Oštro napisan, pametno strukturiran... jedan od najboljih, najiskrenijih prikaza života nakon seksualnog napada koji sam vidio.“

The Hollywood Reporter: „Iskren, duhovit i nježan preokret u žanru 'ženske traumedije'.“

Variety: „Razoružavajuće smiješan debi koji se polako odvija... manje film o samom napadu, a više ozbiljan pogled na proces obnove.“

Eva Victor; 2025. US, 104'
Uloge: Eva Victor, Naomi Ackie, Louis Cancelmi, Kelly McCormack, Lucas Hedges, John Carroll Lynch

Hvaljeni redateljski i scenaristički prvijenac Eve Victor, donosi intimnu i crnohumornu priču o iscjeljenju nakon traume. 

Povučena profesorica književnosti, koji utjelovljuje sama redateljica,  bori se s depresijom i posljedicama traume. Dok se njezini prijatelji kreću dalje, a njezina najbolja prijateljica objavljuje da je trudna, Agnes pokušava pronaći put natrag u svijet kroz male trenutke, poput udomljavanja mačke i konverzacija s osebujnim ljudima koje susreće. Fragmentirana naracija u pet poglavlja ne odvija se kronološki, i s lakoćom kombinira crnu komediju i dramu (tzv. "traumedy"), a njezin fokus nije na traumi koja je obilježila profesoričin život, već na procesu "preživljavanja svakodnevice" koje, u svojoj težini i složenosti, zna biti iznimno komično. Upravo zbog te sposobnosti da naoko bez napora spoji emocionalnu težinu sa smiješnim i svakodnevnim, Eva Victor je opisana kao „nova Greta Gerwig“

Film je osvojio prestižnu nagradu Waldo Salt za najbolji scenarij na Sundance Film Festivalu 2025., kao i nagradu za najbolji scenarij na Independent Spirit Awards.

The Guardian: „Oštro napisan, pametno strukturiran... jedan od najboljih, najiskrenijih prikaza života nakon seksualnog napada koji sam vidio.“

The Hollywood Reporter: „Iskren, duhovit i nježan preokret u žanru 'ženske traumedije'.“

Variety: „Razoružavajuće smiješan debi koji se polako odvija... manje film o samom napadu, a više ozbiljan pogled na proces obnove.“

Alice Winocour, 2025., Francuska, US, 106
Uloge: Vincent Lindon, Louis Garrel, Angelina Jolie ,Guillaume Marbeck

Drama francuske redateljice Alice Winocour koja istražuje skrivene rane i neočekivanu solidarnost unutar blještavog svijeta visoke mode prvi je igrani film u povijesti kojem je dopušteno snimanje unutar Chanelovog legendarnog salona i atelijera u Parizu.. 

Radnja se odvija tijekom frenetičnog Tjedna mode u Parizu i prati isprepletene sudbine triju žena, američka redateljice koja snima modni video, mlade manekenke iz Južnog Sudana koja u Parizu traži bijeg od teške sudbine u domovini, i francuske vizažistica koja sanja o drugačijem životu. 

Film izbjegava tipičnu modnu estetiku i glamur, fokusirajući se na autentične geste, ljudsku ranjivost i tihu podršku i solidarnost među ženama različitih generacija i kultura. Winocour kritički promatra kako se ženska tijela u ovoj industriji mjere, monetiziraju i reprezentiraju. 

Utoliko, originalni naslov filma - Coutures (Šavovi) ima i svoju metaforičku težinu.

Agnieszka Holland, 2025. Češka, Poljska, Njemačka, Francuska,127'

Uloge: Idan Weiss, Jenovéfa Boková, Ivan Trojan

Proslavljena poljska redateljice Agnieszka Holland vraća se na scenu ambicioznom biografskom dramom koja donosi svjež pogled na život jednog od najznačajnijih književnika 20. stoljeća, Franza Kafke. 

Premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu (TIFF) "Franz" je zamišljen kao "kaleidoskopski mozaik" koji Kafkin život prati od rođenja u Pragu, preko birokratske svakodnevice i mučnih ljubavnih odnosa, pa sve do njegove smrti u Beču nakon Prvog svjetskog rata. Ključni životni odnosi – napeta veza s ocem, dugogodišnje prijateljstvo s Maxom Brodom te intelektualne i emotivne veze s Felice Bauer i Milenom Jesenskom mjesta su „odskoka“ u vremenu, povezivanja njegovog života sa suvremenim dobom. Film miješa fikciju, arhivske materijale i stilizirane rekonstrukcije, brišući granice između stvarnosti i Kafkinih nadrealnih literarnih vizija.

Redateljica, uvijek sklona osobenom, osebujnom prostupu svojim likovima,  je izjavila da je Kafki željela udahnuti "svjetlo i malo punk energije", izbjegavajući klišeje o njemu kao isključivo mračnom i neshvaćenom geniju. 

„Franz“ je bio poljski kandidat za Oscara, a na 50. Festivalu poljskog igranog filma u Gdyniji osvojio je četiri važne nagrade: najbolji film, najbolji glumac (Idan Weiss), najbolja fotografija (Tomasz Naumiuk) i najbolja šminka. 

"Majstorski 'tour de force' portret legendarnog pisca." – TIFF 2025.

"Razigrana biografija koja istražuje enigmu jednog od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća." – Damon Wise, Deadline.

Clint Eastwood, 1976., US, 135'
Uloge: Clint Eastwood, Chief Dan George, Sondra Locke

Odmetnik Josey Wales smatra se jednim od najznačajnijih revizionističkih vesterna koji je redefinirao žanr humanizacijom likova i antiratnim stavom. Odmaknuo je vestern od crno-bijelog prikaza morala, uvodeći kompleksnog antijunaka i naglašavajući mirenje nakon građanskog rata, a njegova melankolična atmosfera, prikazi nasilja koji nisu „akcijski“ niti estetizirani, kao i fokus na stvaranje "zamjenske obitelji" od strane autsajdera učinili su ga djelom čija važnost nadilazi žanr.

Glavni lik nije kauboj niti revolveraš, već farmer iz Missourija koji kreće u osvetnički pohod nakon što mu vojnici ubiju obitelj. Bježeći prema Texasu okuplja skupinu suputnika, ljudi odbačenih od društva poput njega.

"Najbolji Eastwoodov vestern i jedan od najupečatljivijih filmova o oporavku nakon tragedije."
— Roger Ebert,

"Chief Dan George pruža jednu od najtoplijih i najduhovitijih izvedbi u povijesti žanra."
— Vincent CanbyNew York Times

"Remek-djelo koje dokazuje Eastwoodovu redateljsku zrelost i duboko razumijevanje američkog mita."

— Rotten Tomatoes (kritičarski konsenzus)

Marie Luise Lehner, 2025., Austrija, 87'
Uloge: Siena Popović, Mariya Menner, Jessica Paar, Alessandro Scheibner, Alperen Köse, Kathrin Resetarits, Daniel Sea, Markus Schramm

Dugometražni igrani prvijenac austrijske redateljice i autorice Marie Luise Lehner topla je i vizualno dojmljiva coming-of-age drama koja istražuje teme klasnih razlika, invaliditeta i pronalaska vlastitog glasa. Dvanaestogodišnja Anna živi u skromnom stanu u Beču sa svojom gluhom majkom. Kada Anna krene u prestižnu gimnaziju u prvom okrugu, suočava se s bogatim vršnjacima i počinje se sramiti svog podrijetla. Radi sve što može kako bi se uklopila, no prava prekretnica nastaje kada upozna Maru, inatljivu mladu feministicu koja živi s ocem.

Film se odlikuje "radikalnom nježnošću" i unikatnim vizualnim stilom koji uključuje elemente pop kulture i nekonvencionalan pristup temi gluhoće, koja je u filmu normalizirana i prikazana bez patetike. Kroz priču o Anni kritički se preispituje klasna struktura suvremenog društva, istovremeno slaveći  prijateljstvo i solidarnost. Film je postigao veliki međunarodni uspjeh na Berlinaleu 2025., gdje je osvojio prestižnu Teddy Jury Awardkao najbolji film za djecu i mlade, te nagradu CICAE Art Cinema u sekciji Forum.

Letterboxd: „Film koji vam daje vremena da se prilagodite svijetu likova... predivna kinematografija s istinskim srcem u svojoj srži“.

Filmdienst: „Marie Luise Lehner bezuvjetno stoji uz svoje heroine u priči koja je istovremeno dirljiva i politički stabilna“.

Kinoholik: „Dirljiva priča o putu od srama do ponosa.“

Fredrik Gertten, 2023., Švedska Nizozemska, Norveška, Švicarska,Finska, 93'

Možemo li si priuštiti bogataše?

Sva su društva utemeljena na ideji društvenog ugovora. On utvrđuje da ćemo, ako marljivo radimo, ako se prema drugima odnosimo s poštovanjem i ako igramo po pravilima, biti nagrađeni. No onda su tu oni koji ta pravila krše – oni koji koriste porezne oaze i ubiru profite, a da pritom ne vraćaju ništa društvu.

“Raspad sistema” istražuje globalne obrasce kleptokracije i ekstraktivizma. Ubijena istraživačka novinarka na Malti. Rijeka bez vode u Čileu.

Kada ljudi dođu do prijelomne točke, počinju se organizirati i prosvjedovati. Vidjet ćemo one koji se već nalaze na prvim linijama društvenih pobuna diljem svijeta.

“Raspad sistema” istražuje mogućnosti prevladavanja nepravde i korupcije. To je film o ponovnom osmišljavanju temelja naših društava i o poticanju iskri nade koje žive u svakome od nas.

Rutger Bregman (povjesničar):

 "Povjerenje je jedna od najvažnijih stvari koje možete imati u društvu. Ono je poput kisika za demokraciju... Jednom kada ljudi više u to ne vjeruju, tada svi zakoni i procedure ne vrijede mnogo ako nemate demokratsku kulturu."
"Živimo u društvu u kojem nam se neprestano govori: ako slijediš pravila, ako si dobar u školi, bit ćeš dobro. To je u osnovi laž."

Fredrik Gertten (redatelj):

"Živimo u naopako okrenutoj ekonomiji. Oni koji doprinose najviše, dobivaju najmanje."
"Ne možemo samo ići na pojedince... moramo razgovarati o širim strukturama."

POV Magazine:

"Film nudi kolektivni poziv na promjenu... istražujući društvene ugovore koje su razbili kapitalizam, neoliberalizam i drugi 'izmi' koji društva ostavljaju okovana lažnim nadama u demokraciju."

Modern Times Review:

"Zadivljujući, višedimenzionalni, globalni pregled trenutne društvene situacije koji stvara široku sliku problema našeg vremena."

Mike Nichols, 1966., US, 131 min
Uloge: Elizabeth Taylor, Richard Burton, George Segal, Sandy Dennis

Sredovječni bračni par ugošćuje dvoje mladih na cjelonoćnom piću. Malo po malo, večer se pretvara u okrutni niz psiholoških igara kojima razaraju vlastite i tuđe iluzije.

Redateljski prvijenac Mikea Nicholsa, smatra se jednim od najsnažnijih prikaza bračne destrukcije i psihološkog rata u povijesti kinematografije. Revolucionarno probijajući tabue u filmskom jeziku i eksplicitno prikazujući toksičnih odnosa, značajno je pridonio kraju stroge holivudske cenzure (Hays Code). Karakteriziraju ga klaustrofobična atmosfera, briljantna kamera koja naglašava emocionalnu ogoljenost likova te brutalno iskreni, intelektualni dijalozi.

"Ovo je rad s takvom snagom i dubinom kakvu američki film rijetko dostiže; to je bespoštedno seciranje bračne agonije."
— Bosley Crowther, The New York Timesa.

"Elizabeth Taylor pruža izvedbu karijere, transformirajući se iz holivudske ljepotice u vulkansku, ranjivu i monstruoznu Marthu."
— Variety

"Film koji nije samo adaptacija drame, već njezino proširenje u vizualni pakao u kojem se istina i laž više ne mogu razlikovati."
— Roger Ebert

Alice Winocour, 2025., Francuska, US, 106
Uloge: Vincent Lindon, Louis Garrel, Angelina Jolie ,Guillaume Marbeck

Drama francuske redateljice Alice Winocour koja istražuje skrivene rane i neočekivanu solidarnost unutar blještavog svijeta visoke mode prvi je igrani film u povijesti kojem je dopušteno snimanje unutar Chanelovog legendarnog salona i atelijera u Parizu.. 

Radnja se odvija tijekom frenetičnog Tjedna mode u Parizu i prati isprepletene sudbine triju žena, američka redateljice koja snima modni video, mlade manekenke iz Južnog Sudana koja u Parizu traži bijeg od teške sudbine u domovini, i francuske vizažistica koja sanja o drugačijem životu. 

Film izbjegava tipičnu modnu estetiku i glamur, fokusirajući se na autentične geste, ljudsku ranjivost i tihu podršku i solidarnost među ženama različitih generacija i kultura. Winocour kritički promatra kako se ženska tijela u ovoj industriji mjere, monetiziraju i reprezentiraju. 

Utoliko, originalni naslov filma - Coutures (Šavovi) ima i svoju metaforičku težinu.

Jean-Pierre i Luc Dardenne, 2025., Belgija i Francuska, 105'
Uloge: Alivina Karamoko, Noé Abita, Nailia Harzoune, Inas Chanti, Sébastien Houbani

U prihvatilištu za mlade majke u blizini Liègea, Jessica, Perla, Julie, Ariane i Naïma se bore za bolju budućnost za sebe i svoju novorođenčad, iako su i same još djeca. Film istražuje njihove traume, ovisnosti, osjećaj napuštenosti, ali i međusobnu solidarnost te potporu osoblja u domu. 

Realiziran u prepoznatljivom socijalno realističnom stilu Dardenneovih, film ima formu mozaika u kojem se više ravnopravnih priča slaže u dirljivu i tešku sliku, ali i sliku punu nade i borbenosti. Premijerno je prikazan u službenoj konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je dobio nagradu za najbolji scenarij, te nagradu žirijaa bio je i belgijski kandidat za Oscara.

Variety:"Belgijska braća Dardenne usvajaju dirljiv i iskren pristup u svom desetom dugometražnom filmu".

The New Yorker:"Nježan dar braće Dardenne... drama prožeta razoružavajućom empatijom".

Jean-Pierre i Luc Dardenne, 2025., Belgija i Francuska, 105'
Uloge: Alivina Karamoko, Noé Abita, Nailia Harzoune, Inas Chanti, Sébastien Houbani

U prihvatilištu za mlade majke u blizini Liègea, Jessica, Perla, Julie, Ariane i Naïma se bore za bolju budućnost za sebe i svoju novorođenčad, iako su i same još djeca. Film istražuje njihove traume, ovisnosti, osjećaj napuštenosti, ali i međusobnu solidarnost te potporu osoblja u domu. 

Realiziran u prepoznatljivom socijalno realističnom stilu Dardenneovih, film ima formu mozaika u kojem se više ravnopravnih priča slaže u dirljivu i tešku sliku, ali i sliku punu nade i borbenosti. Premijerno je prikazan u službenoj konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je dobio nagradu za najbolji scenarij, te nagradu žirijaa bio je i belgijski kandidat za Oscara.

Variety:"Belgijska braća Dardenne usvajaju dirljiv i iskren pristup u svom desetom dugometražnom filmu".

The New Yorker:"Nježan dar braće Dardenne... drama prožeta razoružavajućom empatijom".

Vuk Ršumović, 2024., RS, HR, IT, 100'
Uloge: Fereshteh Hosseini, Reza Akhlaghirad, Nikola Ristanovski, Branka Katić, Miloš Timotijević, Vule Marković, Petar Zekavica, Nikolina Friganović

Moderna interpretaciju Sofoklove Antigone smještena je, u ovom filmu, u suvremeni kontekst migrantske krize. Radnja se temelji na istinitom događaju iz 2015. godine. Prati Fereshteh, mladu Afganistanku koja sa suprugom i troje djece stiže u Srbiju, gdje saznaje da joj se mlađi brat utopio u rijeci. Njezina borba započinje kada odluči da ga neće prepustiti anonimnom pokopu pod oznakom "N.N.", već se upušta u iscrpljujuću birokratsku odiseju kako bi mu vratila ime i dostojanstveno ga sahranila. Film se bavi temama ljudskih prava, otpora nepravednim sustavima i univerzalne potrebe za priznavanjem identiteta čak i u smrti. Redatelj koristi minimalistički pristup kako bi naglasio emocionalnu snagu priče, pretvarajući osobnu tragediju u snažan društveni komentar o ravnodušnosti birokracije prema marginaliziranim pojedincima. 

Premijerno je prikazan na Sarajevo film festivalu, a osvojio je dvijeZlatne arene u kategoriji hrvatskih manjinskih koprodukcija.

"Ovo je okrutno i bespoštedno mjesto, ono u kojem se nade onih koji bježe od nasilja ne susreću s brigom i suosjećanjem, već često s tek malo više od hladne ravnodušnosti."

Variety

"Dugi, statični kadrovi daju filmu gotovo dokumentaristički karakter, čime svaka scena dobiva dodatnu dozu realnosti i autentičnosti... gledatelj osjeća težinu svakog birokratskog koraka."

Kinofilm.hr

"Snažan i ozbiljan film koji se ne boji suočiti gledatelja s teškim temama... Ršumović bira spor ritam koji nikada ne gubi fokus."
Tportal

"Ršumović je jasno suosjećajan filmaš koji osjeća veliku empatiju prema svojim likovima... film je o pronalaženju snage i otpornosti za kretanje naprijed."
International Cinephile Society (ICS),.

Vuk Ršumović, 2024., RS, HR, IT, 100'
Uloge: Fereshteh Hosseini, Reza Akhlaghirad, Nikola Ristanovski, Branka Katić, Miloš Timotijević, Vule Marković, Petar Zekavica, Nikolina Friganović

Moderna interpretaciju Sofoklove Antigone smještena je, u ovom filmu, u suvremeni kontekst migrantske krize. Radnja se temelji na istinitom događaju iz 2015. godine. Prati Fereshteh, mladu Afganistanku koja sa suprugom i troje djece stiže u Srbiju, gdje saznaje da joj se mlađi brat utopio u rijeci. Njezina borba započinje kada odluči da ga neće prepustiti anonimnom pokopu pod oznakom "N.N.", već se upušta u iscrpljujuću birokratsku odiseju kako bi mu vratila ime i dostojanstveno ga sahranila. Film se bavi temama ljudskih prava, otpora nepravednim sustavima i univerzalne potrebe za priznavanjem identiteta čak i u smrti. Redatelj koristi minimalistički pristup kako bi naglasio emocionalnu snagu priče, pretvarajući osobnu tragediju u snažan društveni komentar o ravnodušnosti birokracije prema marginaliziranim pojedincima. 

Premijerno je prikazan na Sarajevo film festivalu, a osvojio je dvijeZlatne arene u kategoriji hrvatskih manjinskih koprodukcija.

"Ovo je okrutno i bespoštedno mjesto, ono u kojem se nade onih koji bježe od nasilja ne susreću s brigom i suosjećanjem, već često s tek malo više od hladne ravnodušnosti."

Variety

"Dugi, statični kadrovi daju filmu gotovo dokumentaristički karakter, čime svaka scena dobiva dodatnu dozu realnosti i autentičnosti... gledatelj osjeća težinu svakog birokratskog koraka."

Kinofilm.hr

"Snažan i ozbiljan film koji se ne boji suočiti gledatelja s teškim temama... Ršumović bira spor ritam koji nikada ne gubi fokus."
Tportal

"Ršumović je jasno suosjećajan filmaš koji osjeća veliku empatiju prema svojim likovima... film je o pronalaženju snage i otpornosti za kretanje naprijed."
International Cinephile Society (ICS),.

Oliver Stone, 2024, US/Brazil, 90 min

Redatelji Oliver Stone i Rob Wilson ovim su filmom skicirali intiman  portret aktualnog brazilskog predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve. Film prati njegov nevjerojatan put od sindikalnog vođe do zatvorenika, pa sve do trijumfalnog dolaska na vlast, s posebnim naglaskom na njegovih 19 mjeseci provedenih u zatvoru i pobjedu nad Jairom Bolsonarom 2022. godine, te kontroverznu antikorupcijsku istragu "Operacija Autopraonica". Temelji na seriji opsežnih, nefiltriranih intervjua sa samim Lulom i njegovim najbližim savjetnicima. Stone koristi svoj prepoznatljiv stil istraživanja "prljave politike" i urota, Snažno je to upozorenje o opasnostima "lawfarea", korištenja pravnog sustava za političku eliminaciju protivnika, što Stone smatra rastućom prijetnjom demokracijama. 

Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2024. godine,