RESERVOIR DOGS
ZABORAVLJENI KLASICI 90-TIH
Reservoir Dogs, 1992. Quentin Tarantino, 99 min. US
Scenarij: Quentin Tarantino
Uloge: Harvey Keitel, Tim Roth, Michael Madsen, Steve Buscemi, Chris Penn, Eddie Bunker
Stjecajem okolnosti domaća publika upoznavana je s Tarantinovim opusom najprije preko scenarija (nepotpisan u "Iza ponoći / Past Midnight" te "Prava romansa / True Romance"), zatim preko drugog redateljskog rada ("Pakleni šund") pa tek onda s redateljskim prvijencem (Reservoir Dogs) kojim se snažno nametnuo kao najzanimljiviji filmaš devedesetih.
Nijedan autor posljednjih godina nije izazvao takvu medijsku buku kao Ouentin Tarantino, i to nakon jednog jedinog filma, hermetične kriminalističke drame "Reservoir Dogs". Tarantino, kojem su odreda svi tepali kao novom guruu nezavisnog filma, prije svega posjeduje izuzetan spisateljski talent koji oblikuju vrckavi dijalozi, crni humor i nesvakidašnja fabula, ali isto tako i realistično prikazivanje brutalnosti što nije prošlo bez optužbi kako svojim radovima glorificira nasilje.
U britanskim kinima nikada, ali baš nikada nije prikazana integralna verzija filma (problematično je bilo kidanje uha), a isto je slijedilo i povodom vhs/dvd izdanja, kao i povodom TV premijere. Tek je povodom desetogodišnjice izdanje, uz burno negodovanje čuvara morala, na britansko tržište puštena integralna verzija.
Film o kojem je ovdje riječ opisuje neuspjeli pokušaj pljačke draguljarnice nekolicine kriminalaca: Mr. Whitea, Mr. Orangea, Nice Guy Eddiea, Mr. Pinka, Joe Cabota, Mr. Blondea, Mr. Browna i Mr. Bluea. Kroz njihove kasnije analize u prvi se plan postavlja motiv izdaje, prijateljstva i odanosti dok u segmentarnim flashbackovima pratimo samu organizaciju i realizaciju. Središnji dio filma zauzimaju događaji u skladištu gdje se okupljaju sudionici pljačke ne bi li došli do istine o odgovornosti za neuspjeh. Sve spomenute oblike Tarantinovog rada mogu se vidjeti u „Dogsima“: isprva zamišljenim kao 16 mm film, ali ubrzo razrađen, i predstavljen kao dugometražna, komorna kriminalistička drama maštovito-snažnih dijaloga… (Vladimir Županović)
Svojevremeno je najosnovaniji napad na Tarantina dolazio iz tabora moralista. Junaci njegovih filmova su kriminalci, talog taloga koji se ne ustručava činiti najokrutnija djela i gotovo je nemoguće pronaći osobu koju itko može identificirati kao pozitivnu. S druge strane, humor kojim je začinjen prikaz tog društvenog dna, čini sve što vidimo u filmu nekako prihvatljvim, tako da se na trenutke smijemo scenama u kojima bismo u svakom drugom trenutku povraćali. „Reservoir Dogs“ zbilja ima neke scene koje ne preporučujem osjetljivijim osobama, i ne bi se iznenadio da vidim ljude kako izlaze iz kina, dok se istovremeno dio publike smije. Ali, mislim da „Reservoir Dogs“ ipak imaju određenu moralnu pouku. Svi junaci filma imaju određen moralni kodeks, koliko god pervertiran bio. Toga kodeksa se drže od prvog do posljednjeg trenutka i zbog njega, a ne zbog vlastite gluposti ili strasti koje ne mogu kontrolirati, čine stvari suprotne zdravom razumu koje će kulminirati u krvavom elizabetanskom raspletu. (Dragan Antulov, www.purger.com)
Iako je Tarantino ponekad na meti kritičara kao plagijator to su tek pucnji u prazno. Riječ je o filmofilu koji je inspiriran mnogim autorima, posuđuje određene detalje, ali svakom projektu daje vlastiti redateljsko- scenaristički rukopis. (Tihomir Polančec / goodtalking.hr)
Pojam klasika većinu ljudi podsjeća na nešto staro, gotovo prekriveno prašinom, te u slučaju filma uglavnom crno-bijelo. No, i recentnije su godine za sobom ostavile pristojan broj naslova za koje već sad možemo reći da će ostati zabilježeni u analima kinematografije, uvijek rado gledani, komentirani i proučavani. Jedan od njih svakako je "Reservoir Dogs", film koji je Quentin Tarantino otpočeo svoj put u legendu. (Ivica Perinović, ezadar.net.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0105236/?ref_=fn_al_tt_1